Giovi je napisao/la: Pa nije svaka slika samo zato što ima motiv Adama i Eve kršćanska umjetnost.
Npr. Tamara de Lempicka veze nema sa kršćanskom umjetnošću,
a njezin Adam i Eva nemaju veze sa vjerom. Živjela je razvratno,
bila je biseksualka, a inspiraciju za tu sliku je našla u modelu koji
je prošavši kroz sobu uzeo jabuku kako bi utažio glad, a ne iz vjerske inspiracije.
Motiv Adama i Eve je pritom samo općepoznati štos koji je iskoristila.
Giovi, pa nemoj me tjerati da počnem vjerovati kako se zalažeš za antiintelektualizam, motivi su definitivno taj presudni čimbenik koji svakako ima glavnu ulogu u svrstavanju umjetnosti u ovaj ili onaj oblik.
Inače, posve je neintelektualno i nerzaumljivo da osobnu intimu ili ono što autor jest ističeš kao presudni čimbenik kvalitete njegovih radova.
Takvi argumentima nikako ne smije biti mjesto u procjeni umjetničkog djela ako misliš da bulaznim, slobodno malko istraži o profesionalnim uzusima povijesti umjetnosti.
Navoditi ono što autor jest kao važnije od samog djela, predstavlja osobnu legitimaciju, koja jasno govori o potpunom nerazumijevanju umjetnosti te njenog položaja i važnosti u društvu.
Kada bismo se vodili takvim neintelektualnim i ograničenim mjerilima, morali bismo odustati od remek djela mnogih velikih umjetnika, koji osobnim životom svakako nisu odgovarali kršćanstvu zbog ovog ili onog razloga.
Primjerice, novija istraživanja iznose mogućnost da je Michelangelo hio homoseksualac, to pak dijelom potvrđuje i činjenica njegove opčinjenosti perfekcionističkim studijama muškog tijela, naime psihologija potvrđuje kako takva preokupacija svakako može govoriti o osobnim seksualnim preferencijama umjetnika, primjerice heteroseksualni slikari češće i studioznije (perfekcionistički) istražuju žensko tijelo, kroz aktove i sl.
Kako bilo da bilo, oko Michelangela se vežu mnoge stvarno potvrđene činjenice koje prilično potkrepljuju tezu o homoseksualnosti.
Inače, upravo se ti sa drugim apologetima često zauzimaš da se ne ističu osobna nedjela i razvratni život nekih pripadnika klera kroz prošlost već da se usredotočimo na neka njihova dobra djela i poteze, neko je ovdje čak rekao (mislim Sneni) da je Bog toliko velik da čini dobra i velika djela čak i koristeći loše i karakterno manjkave ljude , ta je teza također korištena u brojnim raspravama o pogreškama crkve.
No da ne širim priču, umjetnička su djela jedno a umjetnici su drugo i ako bismo uzimali osobnost autora kao kriterij važniji od samog rada, jako bismo mnogo osiromašili naš kulturni prostor, naposlijetku bismo postali uskogrudni i ograničeni, otuđeni i posve izvan konteksta naše stvarnosti.
I naposlijetku, ovdje je mnogo puta ponovljena teza, ''ne suditi čovjeku već njegovim djelima'', ako se držimo te kršćanske teze, onda nikako ne smijemo isticati osobnost kao glavni argument, onda nikako ne smijemo nečija nedjela koristiti za generalnu procjenu svih ostalih djela pojedinca ili jednostavnije, bisekuslani čin nema nikakve veze sa objavljenim djelom autorice, koje je u svojoj izvedbi posve čisto i nevino (ne prikazuje se čak ni spolni čin, a kamoli išta drugo što bi imalo veze sa biseksualnošću).
Makar da je autorica privatno učinila mnoga razvratna djela, ona se ne mogu koristiti za procjenu ovog djela, možemo samo govoriti o kvaliteti ili nekvaliteti ovog djela.
|
