Adventisti sedmog dana
Zajednica adventista sedmog dana dobila je naziv po latinskoj riječi adventus što znači u iščekivanju dolaska nekoga ili nečega. Adventističke ideje, očekivanje bliskog Kristovog ponovnog dolaska donijeli su na Novi kontinent useljenici iz Europe, koji su počeli dolaziti u većem broju nakon proglašenja nezavisnosti sjevernoameričkih država (1776.). Oni su našli već pripremljeno tlo u pokretu preporoda što je prohujalo čitavom Amerikom, a predvodili su ga u prvom redu baptisti i metodisti.
Njihovim velikim propovjednikom postao je farmer William Miller. On se rodio 1782. U Pittsfieldu kao najstarije između šesnaestero djece siromašnih i pobožnih roditelja koji su pripadali slobodnoj baptističkoj Crkvi. Prije svega, bavio se knjigom Danielovom i Otkrivenjem, jer su ga iznad svega motivirale eshatološke izjave u Svetom pismu. Prema Danielu Miller je izračunao da će Krist ponovo doći 21. ožujka 1844. Godine. Baptistička ga je zajednica u Low Hamptonu potvrdila kao propovjednika.Ali prošao je i posljednji termin, a Millerovo se proroštvo nije ispunilo i zbog toga su mu mnoge njegove pristaše okrenule leđa. Jedna žena svojim "viđenjem" u kojem je objavljeno da je Krist 22. listopada 1844. U nebu promijenila je njihovo vjerovanje.
Njihova proročica Ellen G. White je stalno govorila da je svoja viđenja primila od Boga, Krist je uistinu došao, no ne na zemlju, nego na Nebo, kako bi prije ponovnog dolaska očistio svijet od najvećeg grijeha - nepoštivanja subote. U Europu je adventizam donio nekadašnji katolički svećenik Czechowsky, Poljak koji je u Americi postao adventist. On je pridobio pristaše u Švicarskoj i Nijemce u Solingenu 1876. (u doba nacizma adventizam je sprečavan ali ne i ugušen).
Kod nas se oni nazivaju subotari. U Hrvatskoj su 1924. Godine među prvima osnovane adventističke Crkve u Rakovom potoku kraj Zagreba, u Osijeku, Vinkovcima i Varaždinu. Zajednica adventista sedmog dana ima preko četiri milijuna članova, koji svoj nauk šire na 915 jezika. Adventisti prihvaćaju Bibliju, ali naročito deset Božjih zapovjedi i Kristov zakon. Za njih vrijedi pravilo : "Kršćanstvo se mora iskazati u svakodnevnici i to u domu, zajednici i daljnjoj okolini. Adventisti žele mladog čovjeka odgojem i podukom učiniti "duhovnim, duševnim i tjelesno zdravim". Zalažu se za reformu vegetarijanskog života, protiv prljavštine i šunda, odricanje od luksuza odijevanja, plesa itd. Svake subote se sastaju na subotnje bogoslužje na kojemu prethodi "biblijska poduka". Bitan dio bogoslužja je i propovijed na koju se nadovezuje čitanje Svetog pisma i molitva. Za adventista na početku njegova života u Kristu i za Krista stoji "obraćenje", promjena pod utjecajem Duha Svetoga, "ponovno rađanje". Krštenje je za adventista čin saveza s Bogom, gdje se savez ne zaključuje Božjom milošću, nego slobodnom čovjekovom voljom. U skladu s time za adventiste postoji samo krštenje odraslih što se vrši uronjavanjem, odnosno, oni krštenje djece drže protivnim Svetom pismu. "Gospodnju večeru" shvaćaju izrazito u kalvinističkom smislu. Ona se obavlja četiri puta u godini kao "Večera uspomene" s beskvasnim kruhom i sokom od grožđa. Tome prethodi pranje nogu. Oni vjeruju u Isusa Krista kao Sina jednaka u osobi s Ocem. Svojom smrću na križu on je otkupio svijet. Adventističke zajednice su čvrsto povezane zajednice obrtnika, majstora i bogatih intelektualaca, pa se doimaju zajednicama dobro stojećih slojeva u društvu.Prema popisu iz 1969. Danas adventista u svijetu ima preko 4 milijuna, svoje brošure
štampaju na 915 jezika.
Najvažnije adventističke skupine su:
1) Adventisti sedmog dana
2) Adventisti kršćani
3) Evanđeoski adventisti
4) Životno adventističko jedinstvo
5) Božja crkva
6) Adventistička braća vremena
Važnija adventistička vjerovanja su:
1) Vjeruju u Sveto Pismo kao jedinu Božju objavu, ne vjeruju u Crkvene dogme.
2) Svetom Trojstvu daju druga objašnjenja, za razliku od Crkve: Bogu, Ocu i Sinu pripisuju Božansku narav, a o Duhu Svetom govore nejasno i tvrde da je to samo Božja sila, tj. jedna božja kreacija.
3) Crkva: "Ako se tko ne prporodi vodom i Duhom Svetim neće unići u kraljevstvo nebesko". (Iv. 3,5) Prema Adventistima samo odrastao vjernik može biti kršten i protiv su krštenja male djece.
4) Sv. Ispovijed ili skrament pokore niječu, iako je ovaj sakrament temelj Kršćanstva. Smatraju da smo bog oprašta grijehe.
5) Štovanje svete subote.
6) Za adventiste čovjek je biće od duše i tijela. Duša nije besmrtna. Kad čovjek umre, tijelo se raspadne, a duša ostaje u grobu u besvijesnom stanju i to na isti način duše dobrih i zlih. Krist svojim drugim dolaskom podaruje pravednima i dobrima Kraljevstvo Nebesko, odnosno besmrtnost, a zlima moć i oganj.
7) Ne priznaju postojanje PAKLA jer će Krist Sotonu i sve zle duše uništiti u gorućoj sumornoj jami. Ne postoji ideja pakla kao mjesta na kome sve zle duše psihički ispaštaju do drugog Kristovog dolaska. Itd.
http://public.carnet.hr/dhsp/kolic9.html