Gospodin svaku osobu vodi putovima i načinom kako se njemu sviđa. Svaki mu vjernik također odgovara po nahođenju svoga srca i izražajem svoje osobne molitve. Postoje tri poglavita izražaja molitvenog života: usmena molitva, razmatranje ili meditacija i unutarnja molitva. Zajednička im je oznaka sabranost srca.
Danas je čovjek u neprestanoj žurbi, nema vremena za sebe niti za Boga. Da bi čovjek uspostavio molitveni odnos s Bogom, na početku je potrebno naći sebe. Prije svake molitve potrebno je sabrati se.
No, opasnost je da čovjek koji se previše bavi samim sobom otupi u moralnoj strogosti. Molitva prestaje čim molitelj počinje smatrati sebe središtem svijeta. Tada umjesto da s drugima živi, troši život uspoređujući se s njima, umjesto da ljubi, on popravlja ljude. Ako želi moliti, čovjek mora biti spreman promjeniti se, a to je moguće samo djelovanjem Duha Božjega. Važno je biti ponizan, osloboditi se iluzija i precjenjivanja sebe.
Razumjeti ljude početak je ljubavi. No, glavni je problem zajedničkog života što ima ljudi koji su drugačiji. Ako se želimo suobličiti s Kristom trebamo moliti za sve ljude, a to znači vježbati se da ih vidimo zajedno s Kristom.
U čovjekovu životu dolaze i trenuci tame. To su trenuci boli, starosti, smrti. U tim teškim trenucima moramo vjerovati da će nam molitva biti uslišana. To se prije svega očituje u tome da spoznamo Božju volju i prihvatimo je, a ne da nam se ispune sve želje. Time mi ne ostajemo bez želja, nego se sve više otvaramo i pouzdajemo u Boga - da ćemo primiti ono što nam On želi dati.
Pročitala sam cijelu ovo temu i nekako mi se čini da se trebamo vratiti na početak i ono što je Giovi rekao.
Ne mogu ja na silu biti poniznija, ne mogu ja na silu biti prva u svjedočenju vjere ako ne ide. Ne mogu. Ne mogu bez Njega. Nije to - dobro jutro, ustala sam i popila kavu i danas ću bit ponizna. Ne ide to tako.
Život je kompliciran. Treba nam putokaz - Božji zakon, Biblija, Sveto pismo. Kad Njemu sve predaš, pitaš, vapiš... pred tobom se pojavi strelica u kojem pravcu dalje. I to je tvoj put, sasvim originalan i drugačiji od mog. Zato ne volim (više) davati savjete (prije sam bila prva u tome). Volim biti Božje uho i volim preporučiti molitvu da Bog pokaže put. I ne volim komplicirati život jer me to iscrpljuje, a nikakve koristi.
Mi svi smo ovdje na autocesti, vozimo prema Bogu. Odredište: nebo.
Ima i raznih skretanja i priključenja i tunela na tom putu, a svi imamo isti cilj. Netko ide brže jer ima bolji auto i jer je bio na "servisu" kod Isusa... Netko ide sporije, nekom je "pukla guma" pa čeka pomoć Cirenaca...
Svatko u svojoj životnoj situaciji "putuje" prema krajnjem Cilju - Gospodinu. Iznad lonaca i tava, iznad pokakanih pelena, iznad posla, iznad veze u kojoj se nalaziš, braka, iznad skripti i znanstvenih radova i dječjih temperatura, ispod hrpe rublja koja nam se ruši na glavu i prašine koja čeka da ju počistimo... Tako da... kako moliti? Srcem. Pa bolji je jedan iskreni vapaj, nego tisuću izblebetanih formula.
Login
Registracija
FAQ
Traži
