Katolički odgovori

Kad sam u ožujku započela ovu temu, neposredno prije toga preko stranice Odaberi sveca (što nije samo igra, vjerujem da dragi naš Otac ima tu svoje prste) za zaštitnika u borbi protiv koronavirusa dobila sam (i to sam htjela podijeliti s vama) sv. Mihaela arkanđela. Zapitala sam se tada može li egzorcizam pomoći u cijeloj toj zamršenoj stvari.

Slično pitanje postavlja ovih dana i Dražen Bušić:
https://www.youtube.com/watch?v=lVvhKodUM3E

Nakon ovih groznih potresa vapi: Egzorcizam nad Hrvatskom - krajnje je vrijeme.

Budimo ozbiljni.

Mislila sam da će Viz prvi reagirati, ali eto ti si. Dobro, u čemu je ideja neozbiljna?

Znaš li možda koliko puta se u evanđeljima spominje da je Isus izgonio zloduhe? Pokušajte prebrojiti. Uz liječenje bolesnih to je bio jedan od važnijih njegovih poslova.

Znaš li da su neki sveci kao sv. Franjo ili sv. Marta poznati upravo po takvoj pomoći čitavim gradovima?

Misliš li da je opasnost sada manja nego u prošlosti, a koliko se zadnjih desetljeća u svijetu proširila ezoterija, idolatrija, sotonizam...?

Možeš li navesti barem 3 ozbiljna argumenta protiv te ideje?

Znam da ne treba oko toga raditi nikakvu senzaciju niti spektakl, upravo suprotno...

Kako je zapisao sv. Ivan apostol: I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? (1 Iv 5, 4)

Odlično si ovo završila, pa bih pojasnio prethodnu misao:



Grešnost je pobijeđena sada u relativnom vjerom u Isusa Krista, a također u apsolutnom.

Relativno - mislim na ono što nije apsolutno tj. što nije vječno.
Relativno je ono što je vezano uz naš utjelovljen život, na vremensku realnost.
Sadašnjost je isprepletenost relativnog-vremenskog i vječnog-apsolutnog.

Molimo u sadašnjosti, a to ima odraz u vječnosti (umnažamo plodove koje relativno prolazno ne uništava-izjeda i koje lopov ne krade; umnažamo u radosti plodove Ljubavi). Molimo jer vjerujemo.

Nadam se da nam je jasno da kako se svijet tj. kako se naš život ne vrti samo oko Zemlje i zemaljskog, kako se ne vrti niti samo oko zemaljske moći i novca (iako bi neki htjeli da je tako), a isto tako kako se naš život osim utjelovljenog = ne vrti samo oko vremena!
Postoji 1. Božja zapovjed gdje znamo oko čega se naš život vrti
Istinska Ljubav sve pobjeđuje, ona ne sudi. Ljubav se daje (sebedarje), ne otima niti prisvaja.

To nam je Isus lijepo dočarao izjavom što će biti kad bude uzdignut:
Iv 12, 31-32
"Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.
A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi."

Dakle u apsolutnome je relativno zlo izgubilo.
Apsolutna je čista Ljubav - Radost - Vječno - Bog

No "knez ovoga svijeta" ili "zlo" je i dalje prisutno u relativnom. Zlo je prisutno u prolaznom.
Postoji jednostavan razlog: da bi se Bog proslavio!

Ako vjerujemo u Isusa Krista našeg Spasitelja i Otkupitelja, onda vjerujemo i u to da je:
Mt 28, 18-20
Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!
Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga
i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."

Dakle: VJERA koja proizlazi iz spoznaje da smo djeca Božja jedinstveni, da smo svatko od nas hram Duha Svetoga, da je apsolutna sva vlast tj. apsolutna vlast je u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!
Amen!
Isus Krist naš Spasitelj i Otkupitelj je SADA sa nama i ima apsolutnu vlast SADA na nebu i zemlji, u apsolutnom i relativnom i preko VJERE u Isusa Krista vode žive mi smo radosni i slavimo Boga

Gdje se ono sakrio strah...

Radosna je to vijest! Radosni budimo

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Bog je čovjeku dao slobodu jer ga jedino tako slobodan može ljubiti, ali posljedica toga je da s druge strane u svojoj slobodi može izabrati zlo. Jednako tako je stvorio prirodu u kojoj se sve dešava prema prirodnim zakonima koje je stvorio. Elementarne nepogode (potres, pandemija, suša, tuča, poplava...) uzrokuju prirodni događaji i u tom smislu ne smatraju se Božjom kaznom za nečiji grijeh. Osim ako ih čovjek sam uzrokuje uplitanjem u prirodu, u tom slučaju je svojevrsna prirodna kazna za to uplitanje. Međutim ne možemo proizvoljno izmišljati i stavljati Bogu u usta da je neka nepogoda tu zbog tog i tog grijeha i da Bog zato kažnjava te ljude. Zato imamo Crkvu da nas vodi u ispravnoj duhovnosti.
Evo kako je to objasnio propovjednik papinskog doma kardinal Cantalamessa:

"Kad bi ove nedaće bile Božja kazna, ne bi bilo jasno zašto one jednako pogađaju dobre i loše, i zašto siromasi obično nose najteže posljedice. Jesu li oni veći grešnici od drugih? Ne! Onaj koji je plakao nad Lazarovom smrću, plače i danas zbog nedaće koja se sručila na čovječanstvo. Da, Bog „trpi“, poput svake majke i svakog oca. Kad jednog dana to budemo otkrili, sramit ćemo se svake optužbe koje smo mu uputili tijekom života. Bog sudjeluje u našoj boli kako bi je nadvladao. „Obzirom da je vrhunska dobrota – pisao je sveti Augustin – Bog nikada ne bi dopustio da u njegovim djelima prebiva bilo kakvo zlo, kad ne bi bio dovoljno moćan i dobar da iz samog zla izvuče dobro“ (Enchiridion 11,3). Je li Bog Otac htio smrt svojega Sina na križu, kako bi iz toga izvukao nešto dobro? Ne. On je jednostavno dopustio da ljudska sloboda ide svojim tijekom, ali podložio ju je svojem planu, a ne ljudskim planovima. To vrijedi i za prirodne katastrofe, potrese i epidemije. On ih ne stvara. On je dao i prirodi neku vrstu slobode, koja je drugačija od moralne slobode čovjeka, ali je ipak neka vrsta slobode. Sloboda da se odvija prema svojim zakonima. Nije stvorio svijet poput sata programiranog u svakom svojem potezu. To će neki nazvati „slučajnošću“, a Biblija to naziva „Božjom mudrošću“."

Potresi se ne dešavaju jer su stanovnici oko epicentra veći grešnici, nego zbog prirodnih zakona i gibanja koji imaju svoju slobodu. Međutim Bog i iz zla može izvući dobro, pa i iz takvih događaja možemo spoznati da nemamo sigurnosti osim u Bogu i da su svakodnevne sitnice kojima se okupiramo i bavimo prolazne i nebitne u odnosu na Boga.

Ako postoji neka stranica Odaberi sveca, to me vuče na ono -vidi koliko ćeš živjeti- pa ono -što ti danas horoskopski znak kaže- pa ima i astro savjetnik koji ti kaže koji je tvoj anđeo i još bezbroj sličnih stvari. I na katoličkim grupama često vidim stvari poput neke priče naivne o Isusu ili nekom svecu, sa uputama, šalji dalje (do budale). I 99 % članstva to amenuje. Izgleda da je puno ljudi koji se smatraju katolicima sujeverno, naivno, da ne kažem nešto gore.
Sad sam ćirnula te stranice i neznam što bih rekla, dobro bi došlo za djecu na vjeronauku, da se kroz igru obrazuju. Da neki algoritam nasumice izbacuje tko je čiji svetac...To je kao I Ching, a crkva je protiv toga. Inače, iako se i sama molim nekim svetcima, mislim da je prezastupljeno vjerovanje da će nas neki svetac zaštititi i čuvati od svega i da treba samo izmoliti 13 utoraka nekome, nekome četvrtke, nekome 12 molitvi itd itd...
Pa evo ćirnula sam malo i Dražena Bušića...neki članak gdje kaže da neki predmeti u stanu mogu biti izvor prokletstva...Treba ih spaliti, hm, pa isto to govore babe vračare iza 23 h, što ponekad pogledam, da se nasmijem...Ta crna magija, prokletstva, uroci, ne vjerujem u to i kad vidim da ima ljudi ( a la Pavić) iz crkvenih redova koji pričaju tako, zamislim se

Hvala ti za svoje opažanje, no ja bih ti rekao savjet koji sam na sebi isprobao da djeluje.
Savjet je dio prirodnog zakona tj. Božjeg zakona:

Kako smo svi jedinstveni hramovi Duha Svetoga, nije dobro suditi to što je drugi iznio. Ocjenjivanjem tuđeg na kraju se jednakom mjerom sami ocjenjujemo sebe i sebe uništavamo.
Nismo u ovom svijetu da se sudimo. Ovdje smo da slavimo - da slavimo Boga u radosti u Ljubavi
Kad vidimo da nam nešto nije u redu ili da je nešto sasvim drugačije nego što želimo (naši neprijatelji) - tada to blagoslovimo uz zahvalu na ovome što imamo.
Blagoslivljanjem mi mijenjamo vektor naše usmjerenosti života. Blagosloveći drugoga različitoga, blagoslovimo sebe.
Blagoslovom pomičemo planine bola, muke, patnje. Blagoslivljanjem se obraćamo. Blagoslivljanjem od srca u radosti djelujemo milosrdno.
Tim djelima blagoslova počinjemo slaviti Boga i ovaj veličanstveni svijet.

Isus je rekao:
Lk 6,36
"Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan."

Dakle: ako su ti te stvari jadne, neukusne, nikakve (neprijateljske) = blagoslovi u sebi u radosti od srca te stranice.
Bog će ti na tvoju radost odgovoriti jer Bog je Radost Ljubav. Odgovor je uvijek mnogostruko umnožen

No istina je da imaš slobodnu volji i slobodno možeš mrziti, kritizirati, ocjenjivati... no tako se uništavaš...
Sve dok ne odabereš slobodnom voljom ponovno...

Još jednom ponavljam glavne riječi Isusa na križu u najvećoj muci i bolu:
Lk 23,34
A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!"

I mi smo pozvani na oprost, a ne na stalnu kritiku, osudu, prigovor, okrivljavanje... no imamo slobodnu volju da odaberemo...
Birajmo! Živimo!
Bogu hvala i slava!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Jesu li tako mislili i vjernici prošlih stoljeća kad su se tijekom pandemija i potresa zavjetovali Bogu, gradili kapelice, išli na hodočašća, molili se svecima... ?

O tome da se nesreće ne događaju samo grješnicima govorio je i Isus, kad su mu dojavili o pobijenim Galilejcima i srušenoj kuli u Siloamu (Luka 13, 1-5):
"Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!"

Na jednom drugom mjestu Isus spominje potres, u svom poznatom govoru o propasti Jeruzalema i "svršetku svijeta":
"I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.

...ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak." (prema Luki 21)

Turbulencije nas čak češće odvode na goru moliti u osami, da bi pronašli ono što nam je oduvijek nedostajalo.

Ne treba se bojati da je to nešto praznovjerno (zapravo sve ovisi o očima i nakani onoga koji promatra). Svetac pratitelj ne pomaže ni čarobnim štapićem ni magičnim moćima, to je svetac kojeg jednostavno izvučeš (klikneš) i drugi dio igre je da saznaš nešto pobliže o njemu, što je činio, čime se bavio, način na koji se molio Bogu... a za to imaš čitavu godinu dana. Ako te to iznutra oplemeni, malčice promijeni i nađeš malo više vremena za upoznavanje - igra je ispunila svrhu.

Slično kao Adventski kalendar - ne znaš unaprijed koja misao, nakana, koji zadatak te čeka idući dan i baš u toj novosti je čar.

U vezi lančanih poruka (vjerskih motiva) slažem se s tobom, a slažem se i ovim upozorenjem da o broju molitava ne ovisi nečija čudotvornost. Ipak, i ja sam sudjelovala jedne godine u pobožnosti 13 utoraka svetom Antunu - kad se tome pristupi s ispravnom nakanom nema u tome ničega lošeg, može se sve okrenuti na dobro...

Inače, stranica za odabir sveca već je bila objavljena na ovom forumu: http://odaberisveca.ihtis.info/ (mada ima i drugih sličnih stranica).

Loše bi bilo pristupiti tome samo iz znatiželje, a onda zaboraviti sveca, ne raspitati se o njemu i ne družiti se s njim.

Slažem se.

U teškim trenucima imamo posebno potrebu okrenuti se molitvi i to možemo izražavati na razne načine. No mislim da je važno kako moliti, da to bude razgovor s Bogom a ne magijsko gledanje na molitvu u koje lako možemo zapasti. Za razliku od shvaćanja da je potres kazna ljudima u Petrinji i Sisku zbog njihovih grijeha, te da bi zato trebalo napraviti egzorcizam, papa emeritus Benedikt XVI nam je uputio drugačije riječi molitve i blagoslova:

"do mene su doprle vijesti o potresu koji je uzrokovao brojna razaranja u Vašoj ljubljenoj Nadbiskupiji. Mogu Vam samo priopćiti svoju duboku ganutost i svoje dioništvo u boli, prouzročenoj tim neshvatljivim događajem. S cijelim svojim domom molim Dijete Isusa da vidi trpljenja tolikih nedužnih osoba i da pomogne u ponovnoj izgradnji razrušenoga.
U tome smislu svim svojim srcem prihvaćam Vašu molbu ‘da blagoslovim Crkvu zagrebačku i cijelu Hrvatsku’."

Mogao je još biti papa...
Svako malo dolaze vijesti da samo što nije umro, a gle, on se osvrće na situacije...
U kojem je stanju bio sv. Ivan Pavao II a još je bio u funkciji pape. Makar samo dignuvši ruku ili spustivši glavu. Predlagali su da se povuče, pogotovo ateistički kvazihumanitarci su se "zgražali" što tako bolestan čovjek može biti papa. A on se žrtvovao, kao da je znao što će biti poslije njega. Nije mi mrzak papa emeritus, dapače, no sve skupa je sumnjivo...

Jako me veseli ovaj blagoslov pape Benedikta, ali ne slijedi logički da se egzorcizam izvršava da bi se spriječila - ili ublažila - Božja kazna (ne znam otkuda takva interpretacija)... Kad netko vapi za egzorcizmom, to znači da oslobođenje nije u njegovoj moći, da se osjeća pod đavlovim pritiskom i da ga je jače zlo svladalo koje nije pod njegovom kontrolom i dolazi neovisno o nečijem (osobnom) grijehu. Drugim riječima, krivnja se time ne preuzima prema grijesima (u tom slučaju ispovijed bi bila dovoljna), već se za zlo okrivljuje sotona i traži se sva duhovna pomoć za oslobođenje.

Pitanje potresa kao kazne Božje tako nije direktno vezano za egzorcizam, ali i to pitanje nije manje važno. Čitam baš u Glasu koncila jedno vjerničko razmišljanje (Krešimir Kuk, seizmolog) koji praktički to pitanje ostavlja otvorenim... znamo da je potres sasvim prirodna nepogoda, ali i da je Bog gospodar nad svom prirodom, zemljom, podzemljem i nebom.. kad se pogleda naše društvo i neke vrijednosti u njemu, svaki se vjernik može zapitati: zaslužujemo li zaista Božji blagoslov ili pak kaznu?

Tako bih i ja radije ovo pitanje ostavila otvorenim, iako vjerujem da je Bog dobar i milosrdan svakome koji se obrati...

Kakve veze ima potres sa božjom kaznom?