Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Uto srp 16, 2024 21:05

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: Ned lip 16, 2024 18:36 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 4422
Papa Franjo je u siječnju ove godine proglasio Godinu molitve ususret Jubilejskoj godini 2025. (kada će biti moguće zadobiti potpuni oprost). Godina molitve proglašena je s ciljem: osvijestiti važnost i nezaobilaznost molitve u svakodnevnom životu kršćana i upoznati različite oblike molitve.

Ovu temu otvaram s nakanom da razmijenimo naše načine molitve i da ponešto napišemo o oblicima kao što su časoslov, klanjanje, sveta krunica, Lectio divina; o uputama za molitvu koje je Isus dao u evanđelju; o Oče našu i značenju njegovih zaziva; o molitvi kao daru Duha Svetoga, o tri vrste molitve na koje upućuje Katekizam (usmena molitva, razmatranje i kontemplacija), o molitvama u sakramentima i o milostima koje one daju; o načinima kako su molili sveci i kako sveti Pavao preporučuje u poslanicama; o velikim redovničkim duhovnostima iz tradicije Crkve (benediktinska, dominikanska, franjevačka, isusovačka, karmelićanska...), o molitvama koje su nastale iz privatnih objava i o najčešćim kušnjama u molitvi.

Sviđa mi se kako je Tomislav Ivančić jednom zapisao da je molitva ponovno uspostavljanje odnosa s Bogom, odnosa koji je bio narušen istočnim grijehom.. Nema osobe koja ne treba moliti, nema sveca koji nije učio moliti i koji nije u molitvi stigao do razine pravog i iskrenog prijateljstva s Bogom.

Najveća molitva je, znamo, sveta misa, a neki dijelovi mise sastoje se od biblijskih (ili točnije evanđeoskih) rečenica, zaziva koje je Isus slušao i prihvaćao. Pa je red da i mi tako molimo.

* * *
Molitva koju je papa predložio ususret Jubileju je:

Oče, koji si na nebesima,
daj da vjera koju si nam darovao
u svome Sinu Isusu Kristu, našemu bratu,
i plamen ljubavi,
izlivene u naša srca po Duhu Svetom,
obnove u nama blaženu nadu
u dolazak tvoga Kraljevstva.

Učini da nas tvoja milost preobrazi
da budemo brižni njegovatelji evanđeoskoga sjemena
koje će čovječanstvu i svemu stvorenomu podariti rast,
dok puni pouzdanja
iščekujemo novo nebo i novu zemlju
i da se, nakon pobjede nad silama zla,
zauvijek očituje tvoja slava.

Udijeli, molimo, da milost Jubileja
oživi u nama, hodočasnicima nade,
čežnju za nebeskim dobrima,
te na cijeli svijet izlije
radost i mir našega Otkupitelja.
Tebi, vječno blagoslovljeni Bože,
slava i hvala u sve vijeke vjekova.
Amen.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pon lip 17, 2024 18:35 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 4422
ISUSOVE POUKE O MOLITVI
(prema Evanđelju po Mateju)

1. Gospodine, nauči nas moliti...
Kao što su apostoli zatražili od Isusa da ih nauči moliti kao što on moli, to smijemo tražiti i mi. Naučio ih je sedam zaziva Očenaša u kojima je sadržano sve najvažnije što molitva treba imati.

2. Otac vidi u skrovitosti
Iako je važna javna molitva i vidljivo zajedništvo među Isusovim učenicima, on naglašava: uđi u svoju sobu - u svoju nutrinu, svoje srce, misli, odvoji vrijeme gdje ćeš biti samo s Bogom.

3. Moliti kao djeca i uzdati se u dobrog Oca
Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!

4. Moliti ustrajno i u skladu s Božjom voljom...
Kao udovica kod nepravednog suca.

5. Probuditi vjeru
S jedne strane, vjera je dar, a s druge strane: i mi se moramo oko nje potruditi, to sam Isus zahtijeva od nas.. One koje je izliječio Isus je ohrabrio riječima: Vjera te tvoja spasila!

6. Utišati "oluju" (paniku, tjeskobu, zabrinutost)
"Spasi nas, Gospodine, pogibosmo! Zar spavaš, Gospodine?" Očajna molitva ponekad je znak manjka vjere, stoga je Isus učenike prekorio: "Malovjerni, što ste plašljivi?"

7. Vršiti volju Božju i očistiti svoje srce; živjeti moralno
Jer Isus kaže: Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’

8. U svakoj prilici, situaciji i raspoloženju treba moliti, ponizno, smjerno, učiniti se malenim, potrebitim (siromahom duha)
Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.

9. Opraštati uvrede - uvijek - da Bog i nama oprosti i usliši nas
Tada pristupi k njemu Petar i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«

10. Tražiti najprije kraljevstvo nebesko (Duha Svetoga) i osloboditi svoje srce od svih idola
"Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko."


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sub lip 29, 2024 20:19 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 4422
MOLITVA KAO DJELO DUHA SVETOGA

(ovo su ulomci kateheze pape Benedikta XVI. o tri učinka naše molitve kada je ispunjena Duhom Svetim)

(...)
Molitvu se nikako ne smije promatrati kao jednostavno dobro djelo koje mi činimo Bogu, kao naš čin. To je nadasve dar, plod žive, stvarne, životvorne prisutnosti Oca i Isusa Krista u nama, po Duhu Svetom. Sveti Pavao više put ističe da je molitva djelo Duha Oca i Sina. U Poslanici Rimljanima Pavao piše: "Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima" (Rim 8, 26). I znamo kako je istina to što kaže Apostol: "Doista ne znamo što da molimo kako valja". Želimo moliti, ali je Bog daleko, nemamo riječi, jezika, kojima bi govorili s Bogom, čak ni misli kojom bi se vinuli do njega. Možemo se samo otvoriti, staviti svoje vrijeme na raspolaganje Bogu, čekati da nam on pomogne da uđemo u pravi dijalog. Apostol kaže: upravo taj nedostatak riječi, ta odsutnost riječi, ta želja da uđemo u kontakt s Bogom, je molitva koju Duh Sveti ne samo da razumije, već nosi, tumači kod Boga. Upravo ta naša slabost postaje, po Duhu Svetom, prava molitva, pravi dodir s Bogom. Duh Sveti je malne tumač koji pomaže shvatiti nama samima i Bogu što želimo reći.

U molitvi osjećamo, više no u ostalim dimenzijama života, svoju slabost, svoje siromaštvo, svoj položaj stvorenja, jer smo stavljeni pred Božju svemoć i transcendenciju. I što više napredujemo u slušanju i dijalogu s Bogom, kako bi molitva postala svakodnevna nasušna potreba naše duše, to više opažamo također svoju ograničenost, ne samo u svakodnevnim konkretnim situacijama, nego također u svojem odnosu s Gospodinom. Tada u nama raste potreba da se oslonimo, da se sve više pouzdavasmo u njega; shvaćamo, naime – kao što kaže Apostol – da "ne znamo što da molimo kako valja" (Rim 8, 26). Duh Sveti je taj koji nam pritječe u pomoć u toj našoj nesposobnosti, prosvjetljuje naš um, unosi toplinu u naše srce, vodeći nas u našem obraćanju Bogu. Za svetog Pavla molitva je prije svega djelovanje Duha u našoj ljudskoj naravi, kojim preuzima na sebe naše slabosti i preobražava nas iz ljudi vezanih uz materijalne stvarnosti u duhovne ljude: "A mi, mi ne primismo duha svijeta - kaže on u Prvoj poslanici Korinćanima –, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog. To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima" (2,12-13). Svojim prebivanjem u našoj ljudskoj krhkosti, Duh Sveti nas mijenja, zagovara za nas neizrecivim uzdasima i vodi nas prema Božjim visinama (usp. Rim 8, 26).

*
Želim istaknuti tri posljedice u našem kršćanskom životu kada dopustimo da u nama djeluje ne duh svijeta, već Kristov Duh kao nutarnje počelo čitavog našeg djelovanja.
Prije svega molitvom nadahnutom Duhom dovedeni smo u stanje da napustimo i pobijedimo svaki strah ili ropstvo, živeći istinsku slobodu djece Božje. Bez molitve koja svakog dana hrani naše biće u Kristu, u jednoj prisnosti koja sve više raste, nalazimo se u situaciji koju je sveti Pavao opisao u 7. poglavlju Poslanice Rimljanima: ne činimo dobro koje želimo, već zlo koje ne želimo (usp. Rim 7, 19). A to je izraz otuđenja ljudskog bića, uništenja naše slobode, zbog uvjeta u koje je uronjeno naše biće zbog istočnoga grijeha: želimo dobro koje ne činimo a činimo ono što ne želimo – zlo. Apostol nam želi pomoći shvatiti da nije prije svega naša volja da se oslobodimo tih stanja, niti je to zakon, već je to Duh Sveti. A budući da "gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda" (2 Kor 3, 17), molitvom doživljavamo slobodu koju je dao Duh: to je istinska sloboda, koja je sloboda od zla i grijeha za dobro i za život, za Boga. Slobodu Duha, nastavlja sveti Pavao, ne smije se izjednačavati s razuzdanošću, niti s mogućnošću da se opredijelimo za zlo, već "plod je… Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost" (Gal 5, 22-23). Pustiti da se u nama nastani Duh, kako bi molio s nama i u nama i utisnuo u naše biće Kristovo lice, znači postati stvarno slobodni od svake vrste ropstva koje sputava naše srce, znači postati kadri živjeti u Božjoj ljubavi i od ljubavi drugih ljudi. To je prava sloboda: moći zbiljski slijediti želju za dobrom, pravom radošću, zajedništvom s Bogom a ne biti pritisnut okolnostima koje od nas traže da idemo u drugom pravcu. Sveti Ivan Zlatousti u Krsnim katehezama kaže: "Oni koji su još do jučer bili zatočenici sada su slobodni i građani Crkve; oni koji su ranije bili u sramoti grijeha sada su u slobodi i pravednosti. Naime nisu samo slobodni već su također sveti, nisu samo sveti već također pravednici, ne samo pravednici već također Kristova braća, ne samo Kristova braća već subaštinici, ne samo subaštinici već također udovi, ne samo udovi već također hram, ne samo hram već također oruđe Duha" (Sedma kateheza, 5).
*
Druga posljedica koja se zbiva u našem životu kada dopustimo da u nama djeluje Duh Kristov kao vodič naše molitve, jeste ta da sam odnos s Bogom postaje tako dubok da ga ne može poremetiti nikakva stvarnost ili situacija. Shvaćamo tada da s molitvom ne bivamo oslobođeni od kušnja i trpljenja, već ih možemo živjeti u jedinstvu s Kristom, s njegovim trpljenjima, da bismo jednom u budućnosti postali također dionici njegove slave (usp. Rim 8, 17). Mnogo put, u svojoj molitvi, molimo Boga da nas oslobodi od tjelesnog i duhovnog zla, i to činimo s velikim pouzdanjem. Međutim, često imamo utisak da nas ne sluša i tada riskiramo da se obeshrabrimo i da ne ustrajemo. No zapravo nema toga ljudskog vapaja kojeg Bog ne čuje i upravo u stalnoj i vjernoj molitvi shvaćamo sa svetim Pavlom da "sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama" (Rim 8, 18). Molitva nas ne oslobađa od kušnji i trpljenja, štoviše – kaže sveti Pavao – mi "u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela" (Rm 8, 23); on nam kaže da nas molitva ne oslobađa od patnje već nam omogućuje da je živimo i s njom se nosimo novom snagom, sa istim onim pouzdanjem kojim je to činio Isus, koji je – kao što piše autor Poslanice Hebrejima – "u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti" (5, 7). Odgovor Boga Oca Sinu nije neposredno oslobođenje od trpljenja, križa, smrti, već je upravo po križu i smrti, kao izrazu najviše ljubavi, Bog odgovorio iznad svakog ljudskog očekivanja Sinovim uskrsnućem. Molitva što ju nadahnjuje Duh Sveti navodi također nas da živimo svakoga dana svoj život s njegovim kušnjama i trpljenjima, u punoj nadi i povjerenju u Boga.
*
Na kraju, vjernikova se molitva otvara također dimenziji čovječanstva i svekolikog stvorenog svijeta, i njega tišti žudnja stvorenja za objavljenjem sinova Božjih (usp. Rim 8, 19). To znači da molitva, potpomognuta Duhom Krista koji govori duboko u nama samima, nije nikada zatvorena u samu sebe, već se otvara dijeljenju "uzdaha", trpljenja našeg doba. Postaje zagovor za druge, kanal nade za svekoliko stvorenje, izraz one ljubavi koja je izlivena u srcima našim po Duhu koji nam je dan (usp. Rim 5, 5). A upravo to je pokazatelj prave molitve, koja se ne iscrpljuje u nama samima, već se otvara za druge i tako me oslobađa, tako pomaže otkupljenje svijeta.

Draga braćo i sestre, sveti Pavao nas uči da se u svojoj molitvi moramo otvoriti prisutnosti i djelovanju Duha Svetoga, koji moli u nama neizrecivim uzdasima, da nas potakne da prionemo uz Boga svim srcem i svim bićem svojim. Kristov Duh postaje snaga naše "slabe" molitve, svjetlo naše "ugašene" molitve, plamen naše "suhe" molitve, dajući nam pravu duhovnu slobodu, učeći nas da se u životu hrabro hvatamo u koštac sa životnim kušnjama, sa sigurnošću da nismo sami, otvarajući nas obzorima čitavog svijeta i svekolikog stvorenja koje "zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima" (Rim 8, 22).
(16.05.2012.)


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

adrijana pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr