Katolički odgovori

Evo jedna lijepa rečenica koju sam nedavno čula...Možda je od Ivančića jer sam je čula u emisiji o hagioterapiji:
"MI SMO MATERIJALIZIRANA ČEŽNJA SAMOG STVORITELJA"

Zanima me vaše mišljenje o tome kad propuštate svetu pričest jer se smatrate nedostojnima ili mislite da ste u teškom grijehu a nema te priliku za ispovijed?

Nema dokaza da je Sveti Efrem Sirijski to baš tako doslovno rekao! Iz kojeg izvora si ovo uzeo i kako bi glasio hrvatski prijevod toga?

Ne znam točno sada gdje sam našao i kopirao i tako prenio ovdje, bitna je poruka i teološka istina koja ovo potvrđuje kod mnogih otaca.

Tema izreke kao što i naziv govori nije zamišljena kao doslovno citiranje jer je ponekad potrebno sažeti više toga u par rečenica kao misao.

Moje pitanje je kako se mi odnosimo prema ovome jer nismo od jučer i dobro znamo da se bez pričesti ne može a ipak često puta sami odlučimo da se ne pričestimo? Zašto? Možemo li mi sami određivati o tome jesmo li dostojni ili ne?

Vrlo zanimljivo i poticajno za razmišljanje, nadam se da ti se neće tražiti da doslovno citiraš gdje je točno to Ivančić rekao pa da se umjesto smislom poruke bavimo policijskim ispitivanjem.

Ovo je po meni jasna teološka istina, Bog nas je stvorio iz ljubavi jer nas je želio i to materijalne, ograničene, smrtne i jadne ali nama još nepoznato koliko vrijedne za Boga koji je i sam odlučio postati jedan od nas.

Nije nimalo pametno ni katolicima potrebno koristiti ruske izvore prevedene sa srpskom terminologijom. U zapadnoj katoličkoj predaji nalazimo gotovo istovjetnu misao. Sv. Ambrozije govori o Euharistiji kao lijeku potrebnom zbog naše svakodnevne slabosti.
Isti nauk jasno izražava i Katekizam Katoličke Crkve: pričest „odvaja nas od grijeha“, briše lake grijehe te nas „čuva od budućih smrtnih grijeha“ (KKC 1393–1395). Euharistija stoga nije samo nagrada za duhovno jake, nego hrana i lijek za kršćanina koji se, živeći u milosti, bori protiv grijeha i napasti.

Ne propuštam je jer mislim da nisam u teškom grijehu, čak i grijeh za koji sam tako mislila, ispovijednik mi rekao da nije grijeh nego neurednost. Da sam u prilici išla bih češće na ispovijed, no misa bez pričesti za mene je kao da nisam ni bila. Pričest mi je najvažniji dio.

Naveo si da živiš u Zagrebu gdje su mogućnosti za ispovijedanje na svakom koraku i može se doslovno birati gdje će se ispovijediti. Dakle ne možeš nikako reći da nemaš priliku za ispovijed.



Ovako si to odgovorio, potpuno suprotno nauku Crkve, kad si pisao o svom stalnom korištenju kontracepcije.
Pričestiti se u stanju teškog grijeha, posebno kada se grijeh svjesno ponavlja i opravdava, bez iskrene volje za pokajanjem, nije nikakav pokazatelj želje za Bogom, niti se time dobija milost.
Sveti Pavao jasno upozorava: "Tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje... Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne raspoznaje Tijela."(1Kor 11, 27).

Pozivanje na svetog Efrema Sirijskog je potpuno izvučeno iz konteksta, sveti oci su vapili za pričesti, ali sa čistim srcem, a ne dok se ostaje živjeti u teškom grijehu. Kada si u stanju teškog grijeha, prije toga je potrebno pokajanje, ispovijed i ispravljanje života.

"Tko je svjestan da je učinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti
svetu pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio
sakramentalno odrješenje,osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a
nije mu moguće pristupiti svećeniku." (KKC 1457)

Odnosno, ispovijed je tu nužna prije pričesti, a u gradu kakav je Zagreb ne može se nikako reći da nisi u mogućnosti pristupiti svećeniku i otići na ispovijed.

"Pronašla sam paradoks. Ako nekog voliš do bola, to znači da boli više neće biti, već samo puno ljubavi."
Majka Terezija

_________________
The ability to simplify means to eliminate the unnecessary so that the necessary may speak.