I kako je Fernandez objasnio problematične poruke poput:
"Svaka bolest je posljedica nekog grijeha. Njeni roditelji su više bili usmjereni na materijalno i nisu se ponašali kao kršćani u mnogim aspektima. Samo iskrene molitve Djevici Mariji mogu pomoći ozdravljenju djeteta"?
Da, na HKM-u nije potpun prijevod svega što je Fernandez napisao.. On se ograđuje od takvih poruka - postoje dvije vrste poruka na koje upozorava da se pogrešno ne tumače:
"Istovremeno, neke (nekoliko) od njih još uvijek zahtijevaju pojašnjenje, poput jedne poruke koja sugerira da određenoj osobi možda neće biti oprošteno ili da su gotovo svi ljudi u jednom dijelu svijeta osuđeni (24. veljače 1991.), ili druge poruke u kojoj se navodi da je „uzrok svih bolesti grijeh“ (2. prosinca 1990.); takve se poruke ne mogu smatrati prihvatljivima i stoga nisu prikladne za objavljivanje. Međutim, pod pretpostavkom da su samo ograničeni i zbrkani izrazi unutarnjeg iskustva, mogle bi se ispravno razumjeti kada se promatraju u kontekstu ostalih poruka. Kao što nam pronalazak Kristove ljubavi donosi sreću, tako zatvaranje od njegove ljubavi uništava naše živote, čini ih neuspjehom i postaje izvor patnje."
"...povjeravamo Vašoj Ekselenciji zadatak objavljivanja kompilacije poruka koja isključuje one rijetke izjave koje bi mogle dovesti do zbrke i poremetiti vjeru običnih ljudi."
https://www.vatican.va/roman_curia/cong ... va_en.htmlTako kaže Fernandez (on se ograđuje), ali ja o tome imam izdvojeno mišljenje.. Poruke o "osudi jednog dijela svijeta" su ozbiljne, ali moramo biti svjesni i da je Gospa u Fatimi govorila o paklu i da je djeci pokazala stvarnost pakla, a da je Crkva stalno naglašavala potrebu misija (i krštenja i obraćenja), znači potrebu našeg djelovanja u svijetu da se što više ljudi spasi.. Tu poruku mogu shvatiti kao onu također jedne mističarke iz prijašnjih stoljeća koja je rekla da postoje "čitave obitelji kroz više pokoljenja koje se spašavaju, jer žive pobožno i čestito", ali i da postoje "čitave obitelji iz kojih se nitko ne obraća niti ne spašava".
Ove poruke iz Zvira kao da proširuju sve te opomene na sve narode i na čitav svijet.
Poruka o "grijehu kao uzroku bolesti" isto se, po mom mišljenju ne može na prvu loptu odbaciti. Iako se ne može generalizirati, ne može se niti previdjeti da mnoge bolesti jesu (izravno ili neizravno!) posljedice grijeha (osobnog ili tuđeg). Znamo da je Isus rekao u evanđelju slijepcu koji je progledao "da njegova bolest nije bila ni zbog njegovog grijeha ni zbog grijeha njegovih roditelja", ali je isto tako drugom prilikom drugome rekao "Idi i ne griješi više, da te što gore na snađe!" To "gore" mnogi tumače kao vječnu osudu, ali nije isključeno ni da Isus govori o drugoj bolesti.
U evanđeljima je inače jako povezano "vjera - obraćenje - ozdravljenje". Isus nije liječio samo da ljudi budu zdravi, nego je od njih tražio i vjeru. "Vjera te tvoja spasila".. "U onom kraju ne učini puno čudesa zbog njihove nevjere." Leopold Mandić je odgovorio ženi koja je molila za zdravlje druge osobe, rekao je: "Ona nažalost neće ozdraviti, jer postoji teški grijeh koji sprječava Božju milost." Koliko to nama skandalozno zvučalo, ali ima istine u tome.
Tomislav Ivančić je čitav život istraživao "duhovne bolesti" i duhovne rane koje sprječavaju Božju milost. I došao je do značajnih svjedočanstava: kad se razriješe bolesti na duhovnoj razini čovjeka, često se dogodi da ozdravi psiha, pa onda i tijelo.. Danas u svijetu prevladava jedna pogrešna anti-kršćanska antropologija po kojoj je čovjek samo tijelo i psiha (a ne i duh!), pa je zato "hereza" reći da neki grijeh može biti uzrokom bolesti i na tjelesnoj razini.
Naravno ne kažem da je uzrok SVIH bolesti grijeh (to bi bilo preuzetno i pogrešno), ali mnogih je...
Login
Registracija
FAQ
Traži
