U svom dugotrajnom mandatu, pokojni Ivan Pavao II učinio je puno toga dobroga i hvale vrijednoga (osobito pod stare dane), ali je isto tako imao i dosta propusta i krivih postupaka koji su predmet opravdane kritike.
Puno se toga može opravdavati, pa donekle i opravdati. Nije mi namjera postavljati se u poziciju suca bilo čije duše, čiju zaslugu i krivnju prosuđuje samo Bog. Dopuštam da, kad se stvari pogledaju u kontekstu, pokojni papa možda i nema velike subjektivne krivnje, čak i u onim stvarima gdje se ne slažem s njime. Dopuštam isto tako da je možda već na zemlji dovoljno pretrpio za svoje grijehe te da je sada u zajedništu s Bogom, gdje se zauzima za nas.
Ali kad govorimo o proglašavanju blaženosti ili svetosti, imajmo na umu da to nije SAMO proglašenje činjenice da je neka osoba spašena i da se nalazi u raju. To je također i postavljanje primjera vjernicima za nasljedovanje. I tu se sad nameću pitanja. Na slici ispod vidimo pokojnog Ivana Pavla II kako ljubi Kuran, knjigu koja između ostaloga sadrži i ovakve, izrazito protukršćanske izjave:
"Ne recite: 'Trojstvo'; prestanite to činiti; bit će to bolje po vas. Bog je jedinstven! Slava njemu! Kako će on imati sina?" (Kuran, sura 4, stih 171)
"Oni koji govore: 'Bog je, uistinu, mesija, sin Marijin', bezbožni su." (Kuran, sura 5, stih 17)
"O vi koji vjerujete! Ne uzimajte za prijatelje Židove i Krščane; oni su prijatelji jedni drugima." (Kuran, sura 5, stih 51)
"Da, oni koji kažu: 'Bog je Mesija, sin Marijin', bezbožni su." (Kuran, sura 5, stih 72)
"Da, oni koji vele: 'Bog je, uistinu, treći od trojstva' bezbožni su. Nema Boga osim Boga jedinoga. Ako ne zaniječu ono što govore, jedna će strašna kazna dostići one među njima koji su nevjerni" (Kuran, sura 5, stih 73)
"Mesija, sin Marijin, samo je jedan prorok; proroci su prije njega prošli." (Kuran, sura 5, stih 75)
"Oni govore: 'Milostivi je uzeo dijete!' - Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete" (Kuran, sura 19, stihovi 88-92)
"Bog sebi nije darovao sina, nema božanstva pokraj njega, inače bi svako božanstvo darovalo sebi ono što je samo stvorilo; neki među njima bili bi sigurno nadmoćni drugima. Ali slava Bogu, koji je vrlo udaljen od onoga što oni izmišljaju!" (Kuran, sura 23, stih 91)
Kako to opravdati? Zar možemo takav postupak stavljati pred vjernike kao primjer za nasljedovanje?
|
)