Katolički odgovori

Kako piše Večernji list http://www.vecernji.hr/zagreb/prvi-put- ... nak-543166
U Zagrebu će se u subotu, prvi put u njegovoj povijesti, masovno blagoslivljati kućni ljubimci. U organizaciji gradonačelnika Milana Bandića i Kaptola (s dopuštenjem nadbiskupa zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića) u Maksimiru u 17 sati bit će blagoslov pasa, mačaka, hrčaka, zamoraca, riba, papiga, tj. svih živih stvorenja koje Zagrepčani drže u svojim domovima.

Ideja je potekla od prebendara monsinjora Mije Gabrića, a svečani dio ceremonije blagoslova voditi monsinjor dr. Juraj Kolarić, umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Donedavno sam i ja imala kućnog ljubimca. Bio je vjeran, inteligentan i druželjubiv.
Često je zavijao na mala crkvena zvona koja su pozivala na jutarnju misu, pa smo govorili da je na svoj način pobožan.
Bog ga je uzeo k sebi da se ne muči uslijed teške bolesti, a nama svima jako nedostaje.

Kad bi ljudi barem dio ljubavi koji daju ljubimcima dali drugim ljudima, svijet bi bio puno ljepsi. Mnoge obitelji umjesto da imaju jos jedno dijete, kupuju psa i govore da za dijete nemaju novaca, a na kraju na psa potrose vise. Covjeka prosjaka ce potjerati, ali ako im dodje pas ili macka lutalica, otici ce do ducana da kupe mlijeka.

I molim vas da za zivotinje ne koristite rijeci "rodila se", "umrla" "Bog uzeo k sebi" jer su te rijeci samo kad govorimo o ljudima. Osim ako mislite da smo jednaki.

U Svetom pismu naprotiv piše:

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive. (Ps 24, 1)

Kad je Bog stvarao svijet, a na njemu i životinje, rekao je: „Bijaše dobro“. U prirodi nema ni zla ni grijeha. Životinje objavljuju slavu Božju samim tim što ispunjaju svoju svrhu i žive na način kako ih je Bog stvorio. Katekizam kaže:

339 Svako stvorenje posjeduje vlastitu dobrotu i savrsenost. Za svako se djelo onih "sest dana" kaze: "I vidje Bog da je dobro". "Sve naime stvari vec time sto su stvorene imaju svoj ustroj, istinu, izvrsnost, vlastite zakone i uredjenje". Razliciti stvorovi koje je Bog htio u njihovu vlastitom bicu, svaki na svoj nacin, odrazavaju zraku beskonacne Bozje mudrosti i dobrote.

299 … Jer Bog hoce stvorenje kao dar covjeku, kao bastinu njemu namijenjenu i povjerenu. Crkva je vise puta morala braniti dobrotu stvorenja, pa i tvarnoga svijeta.

Na jednom mjestu Pismo nam daje životinje za uzor i opomenu, kada prorok Izaija kaže:

Vol poznaje svog vlasnika,
a magarac jasle gospodareve
- Izrael ne poznaje,
narod moj ne razumije“ (1,3).

Na drugom mjestu Bileamova magarica klanja se pred anđelom Gospodnjim, kad već ne će vlasnik. Sveti Franjo i sveta Hildegarda zahvaljuju Bogu na svakom stvorenju, jer je poseban njihov odnos sa čovjekom. Čovjek je isto tako samo stvorenje pred Bogom, katkad bez razuma i slijep.

Isus kaže: „Ja sam Pastir Dobri… Moje ovce slušaju moj glas, i ja ih poznajem, i za mnom idu.“ (Iv 10, 27) Jesu li se slušatelji dakle uvrijedili što Isus to tako kaže?

Moja namjera nije bila poniziti ni omalovažiti nijednog čovjeka time što sam rekla „Bog ga je uzeo k sebi“, jer kako drugačije da kažem ono što je izrekao i Job: „Bog dao, Bog uzeo, neka je blagoslovljeno ime Božje…“

Slažem se, kućni ljubimci su danas sve više nadomjestak za imati djecu. Čovjeku je prirodno da se u određenim godinama brine za svoju djecu, a kada ih nema, onda to nešto što mu prirodno nedostaje nadomješta nečim drugim, npr. brigom za kućnog ljubimca. S druge strane postoji zdrav odnos i briga za životinje, imali smo to primjer vidjeti kada je pas-vodič zajedno sa svojim slijepim vlasnikom dobio blagoslov od pape.

Iskreno, začudilo me dokle ide takav nadomjestak, vidio sam razna odjelca za pse i slične modne dodatke, ali sada slušam kako u ZG postoji i "vrtić" za pse, gdje se svaki dan dovozi ljubimca na čuvanje, a poslije posla opet ide po njega, da ne bi bio sam u stanu. Malo sam guglao, pa vidim da ljubimce čak šalju na "godišnji" u hotele na, citiram, "zasluženi godišnji odmor kojeg Vaši ljubimci provode u luksuznim alpskim kućama, potpuno opremljenim po svjetskim standardima". To postaje bolesna briga, mnoga djeca nemaju ni blizu takve uvijete ni takve ogromne financijske troškove kao "ljubimci". Bilo bi zaista zgodno na takvim okupljanjima vlasnike ljubimaca ujedno ohrabriti da se umjesto samo brige za životinje odluče za ono što im je prirodno - imati (još jedno) dijete.

Što se tiče dijela koji kritizira izvitopereni odnos prema životinjama, taj dio kritike podržavam. Ali moram priznati da nikad nisam shvatio što je to prirodno i po tome apriorni pozitivno u formuli koja se nudi kao alternativa a glasi: „imati još jedno dijete“?! Kao da je riječ o koitisu pa se računa jedan više.
I uopće po čemu bi to još „još jedno dijete“ donosilo prednost pred Bogom ili pred ljudima? Jer ovdje se kao alternativa nudi isti obrazac „još jedno dijete“ ako startno imaš jedno pa ideš na dva, ili od četiri na pet, ili sa šest na sedam? Gdje je kraj toga optimuma iz formule „još jedno dijete“? Zar alternativa bezočnom rasipništvu koji se opredmećuje u uvodnom obrascu perverznog odnosa prema životinjama, ne bi trebala biti socijalna država s mjerama žestokog oporezivanja bahatog bogatstva. Da bi onda, ona već rođena djeca, kojih ne manjka na svijetu, imala potrebne uvjete za ljudski život.

_________________
A ljudi i ne sanjaju da onaj ko završi jednu stvar nije onaj isti koji je tu stvar započeo, čak ni onda kad obojica imaju isto ime, jer je to jedino što ostaje nepromijenjeno, ime, i ništa više.

Uvodni post nisam shvatila kao da se radi o nekom vjerskom luksuzu rasipnih vlasnika pasa.
Ne znam što je pisac htio reći.
Samo znam da životinje drže i bogati i siromašni, i s puno djece i bez djece, a životinje nisu krive što su neki ljudi materijalisti.
Znam da se danas uglavnom izgubio vjernički osjećaj za blagoslov životinja, blagoslov jela, blagoslov cvijeća, bilja i ljekovitih trava, blagoslov vode i da danas mnogi to smatraju nekom vrstom tradicijskih devijacija (osobito zagrepčani), a reklamni slogan s plakata "za još jedno dijete, a ne psa" privukao je izgleda samo politički nepismene...

Observer, u vezi broja djece kojih "ne manjka na svijetu", to bi bilo u skladu s ideologijom po kojoj je previše ljudi na Zemlji pa ih treba ograničiti, no to je samo ideologija. U Zagrebu i Hrvatskoj gdje stanovništvo kao i u cijeloj Europi izumire, država potiče na više djece natalitetnom politikom i velikim poticajima. Zanimljivo, u Hrvatskoj prema procjenama ima skoro duplo više kućnih ljubimaca nego djece, što zvuči nevjerojatno, a broj rođenih se k tome stalno smanjuje.
Nije problem u životinjama, već u krizi morala, a k tome nam se danas kroz medijske napise serviraju ovakvi pseudo-znanstveni tekstovi:
"Zašto bismo imali djecu kada možemo kupiti psa, sve se češće čuje u mladim obiteljima. I dok konzervatici takav stav smatraju izopačenim, znanost pokazuje da čovjekov najbolji prijatelj zaista može zamijeniti razigrane klince."

KKC vezano uz takav odnos prema životinjama navodi:
"Nedostojno je takodjer trositi za njih svote koje
bi ponajprije morale olaksavati ljudske nevolje. Moze se voljeti zivotinje;
ne moze im se davati osjecaji koji se duguju samo osobama." (2418)

U vezi slogana "za još jedno dijete, a ne psa", on je šokantan jer pas se ne može ni uspoređivati sa djetetom, no ta neprikladna usporedba nije izmišljena, već je zapravo posljedica današnjeg trenda odnosa prema životinjama i životu.
Nije i ne može biti "alternativa" brizi za ljubimce imati djecu, već obrnuto, ljubimci su danas kod nekih vlasnika postali nadomjestak za brigu za svoje dijete, a to je posljedica mentaliteta kulture smrti.
Taj novi trend smatram potrebnim osvrta, pogotovo vezano uz blagoslov koji poziva na zdrav odnos prema stvorenjima, kako bi bili na slavu Božju.

Evo što o blagoslovu kućnih ljubimaca kaže prof. liturgike dr. Zvonko Pažin:

"Prije je bilo jako važno da se blagoslivljaju i domaće životinje, konji i krave, jer ljudi su od toga živjeli i tražio se Božji blagoslov da zaštiti životinje, da se na taj način posredno zaštiti i ljudski život.
Postoje tri vrste životinja: divlje, domaće i kućni ljubimci. S domaćim životinjama koje su seljaku značile život, sve je jasno. Međutim, s blagoslovom kućnih ljubimaca na skliskom smo terenu.
Kad se kaže ‘kućni ljubimci’, onda životinju stavljamo u kuću i, nesvjesno, životinja tako postaje član obitelji. To je ono što nikad nije dobro, iako se neki s time neće složiti.

Na taj je trend početkom godine upozoravao i papa Franjo, izrazivši žaljenje što “kućni ljubimci ponekad zauzimaju mjesto djece u društvu”. Sebičnost je to što neki ljudi ne žele imati dijete, a imaju pse i mačke koji zamjenjuju djecu. Ovaj fenomen već ranije, još 2014. je nazvao ‘kulturom degradacije’, primjećujući da je “emocionalni odnos s kućnim ljubimcima ‘lakši’ od ‘složenog’ odnosa između roditelja i djece”. Zbog toga je izravan kad kaže: “Ljubav i poštovanje prema životinjama, o čemu svjedoče i mnogi ljudi Crkve, uključujući i svetog Franju, ne mogu umanjiti niti zamijeniti druge duboke veze.”

Ovaj papin stav izazvao je brojne negativne reakcije vlasnika kućnih ljubimaca koji nisu ni svjesni krajnosti kojima sve više svećenika svjedoči pri blagoslovu obitelji – da se u tom činu kućne ljubimce tretira kao ukućane.
Dogodila se familijarizacija kućnih životinja. Zato je potrebno i pri blagoslovu kućnih ljubimaca biti oprezan, napominje prof. Pažin: “Rekao bih da to baš nije primjereno i da bi bilo bolje bez toga. Nevolja je u tome što se, u najboljoj namjeri, Crkva kojiput prilagođava svijetu, umjesto da nastoji učiniti da se ljudi prilagode Evanđelju. To je, čini mi se, jedan od problema liturgije i današnje Crkve."

Fra Ivan Lotar, svetoduški župnik koji će kućne ljubimce blagosloviti, svjestan je ovog problema: “Ne može se kućne ljubimce izjednačavati s ljudima. To je jedna od napasti u koju netko može upasti, ali to nije razlog da se zbog jedne problematike dokine cijela praksa, samo zato što je tako jednostavnije. Mislim da je puno ljepše izaći susret ljudima s ovim blagoslovom i odmah iskoristiti priliku pa ukratko protumačiti kršćansku antropologiju, odnosno pogled na kućne ljubimce ili na druge članove obitelji.”

U potpunosti se slažem s tobom
I naravno sa nevedenim iz KKC
Jako je žalosno kada je tzv. zapadno društvo ( zapadna europa, sjeverna amerika, australija itd) došlo do toga da više vrednujue domaće ljubimce od vlastite djece ( ODNOSNO RAĐANJA DRUGOG DJETETA, odnosno zabrane abortusa, a borba za svako život- prolife stav!)

Kakav bi svijet bio bez životinja?
Bog ih je stvorio svakoga za neku svrhu.. neke za jelo, neke da čuvaju, rade teške poslove ...neke samo tako da volimo. Znači, konkretno smo dobili mogućnost da uspijemo neke životinje (pas, mačka, konj) prilagoditi sebi. Ako je istina da se ljubav davanjem samo povećava onda treba voljeti i životinju i ne bi to trebalo biti problem za osobu koja vjeruje u Božju dobrotu. Kada voliš svojeg psića, možeš jedino biti osoba koja zna voljeti i na taj način zavoliš možda i neku osobu koju nisi niti vidjeti mogao..Ipak, protiv sam blagoslova bilo čega osim ljudske osobe i duše.. blagoslova životinja, oružja (kao da se njime ne ubije) i sl.. Isus je došao spasiti ČOVJEKA i to znači da se što češće i jedino on treba blagoslivljati.. ostalo što volimo..životinje, biljke (kao npr. sv. Franjo Asiški) može poslužiti kao štaka prema hodu k ljubavi....ali blagoslov... hm.. samo osobu po meni...

Da, razumijem to, ali postoji blagoslov cvijeća, blagoslov hrane, polja, krunica i nabožnih predmeta, blagoslov kamena temeljca, čak i motora (tj. motorista)...

O blagoslovinama Katekizam KC kaže:
1668 Crkva ih je ustanovila radi posvećivanja nekih crkvenih službi,
nekih životnih stanja, vrlo različitih okolnosti kršćanskog života i
uporabe čovjeku korisnih stvari. Prema pastirskim odlukama biskupa,
blagoslovine mogu također odgovarati vlastitim potrebama, kulturi i
povijesti kršćanskog naroda pojedinog kraja ili pojedinog vremena.
Blagoslovine uvijek sadrže molitvu, često popraćenu određenim
znakom, kao što je polaganje ruke, znamenovanje križem, škropljenje
blagoslovljenom vodom (koje doziva u pamet krštenje).

Možda je "problem" u tome što su kućni ljubimci postali u novije vrijeme dio naše kulture, dok se u prošlosti blagoslov životinja (domaćih) jednostavno podrazumijevao.