Katolički odgovori

U ovim sumornim danima svjetske krize, više me obradovala jedna lijepa vijest iz Crkve koja će nam uzdići svijetli primjer vjere. Pogledajte sami: http://www.hkr.hr/?sec=3&tid=2&cid=25743
Kardinal Dziwisz: 'Za nekoliko mjeseci papa Ivan Pavao II. mogao bi biti beatificiran.'
'Benedikt XVI. želi postupak zaključiti što je prije moguće.'

Znam da će se zbog ove vijesti, slediti neke sitne konzervativne duše, no strano mi je svako likovanje jer to nema smisla, kao što i njihovo protivljenje svetosti pokojnog Pape nema smisla.
Moram parafrazirati pa reći: "Ivane Pavle II predugo si trajao da mi ne bi falio".

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Iskreno sam se nadao - i nadam se dalje - da će Majka Terezija i voljeni Papa, onako "starački", šetati Rajem ruku pod ruku...ali sada mladi, čili.
...I moliti i dalje za nas koji lutamo, jer da su bili sveci već na Zemlji mislim da su pokazali svima...
Hvala za ovaj info, Barnaba!

ovo mi je stvarno radosna vijest,jedva čekam da se to i obistini.

Nego jedno pitanje,koja je razlika između blaženika i sveca i zašto mora postoja taj prijelazni period između proglašenja nekog blaženika svecem?

Oznaka blaženik i svetac označava stupanj do kojeg je crkvena procedura došla u procjeni da li neku osobu proglasiti dostojnom za nasljedovanje.

Takvo stupnjevanje je noviji način utvrđivanja i razlučivanja dolaze li određeni darovi od Boga ili ne dolaze, a potom može li nečiji konkretni život poslužiti kao model za život drugih vjernika.
U vrijeme nastanka Crkve svi članovi su se nazivali „svetima“, na taj način su se razlikovali od drugih ljudi. Oni, između njih ("svetih"), koji su podnijeli mučeništvo su bili „svjedoci“. Dakle prvo se mučenike smatralo dostojnim nasljedovanja i čašćenja a tek poslije i vjernike koji nisu podnijeli mučeništvo.

Crkvena procedura ne čini nekoga svetim, već je to jedino može Gospodin, jedini Svet, koji među nama može pobuditi svjedoke te svoje svetosti, uloga Crkve je samo da takve stvari potvrdi na propisani način.

Ovdje ti je naširoko objašnjen odgovor na pitanja koje si postavio: http://www.glas-koncila.hr/rubrike_razg ... ews_ID=590

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

U svom dugotrajnom mandatu, pokojni Ivan Pavao II učinio je puno toga dobroga i hvale vrijednoga (osobito pod stare dane), ali je isto tako imao i dosta propusta i krivih postupaka koji su predmet opravdane kritike.

Puno se toga može opravdavati, pa donekle i opravdati. Nije mi namjera postavljati se u poziciju suca bilo čije duše, čiju zaslugu i krivnju prosuđuje samo Bog. Dopuštam da, kad se stvari pogledaju u kontekstu, pokojni papa možda i nema velike subjektivne krivnje, čak i u onim stvarima gdje se ne slažem s njime. Dopuštam isto tako da je možda već na zemlji dovoljno pretrpio za svoje grijehe te da je sada u zajedništu s Bogom, gdje se zauzima za nas.

Ali kad govorimo o proglašavanju blaženosti ili svetosti, imajmo na umu da to nije SAMO proglašenje činjenice da je neka osoba spašena i da se nalazi u raju. To je također i postavljanje primjera vjernicima za nasljedovanje. I tu se sad nameću pitanja. Na slici ispod vidimo pokojnog Ivana Pavla II kako ljubi Kuran, knjigu koja između ostaloga sadrži i ovakve, izrazito protukršćanske izjave:

"Ne recite: 'Trojstvo'; prestanite to činiti; bit će to bolje po vas. Bog je jedinstven! Slava njemu! Kako će on imati sina?" (Kuran, sura 4, stih 171)

"Oni koji govore: 'Bog je, uistinu, mesija, sin Marijin', bezbožni su." (Kuran, sura 5, stih 17)

"O vi koji vjerujete! Ne uzimajte za prijatelje Židove i Krščane; oni su prijatelji jedni drugima." (Kuran, sura 5, stih 51)

"Da, oni koji kažu: 'Bog je Mesija, sin Marijin', bezbožni su." (Kuran, sura 5, stih 72)

"Da, oni koji vele: 'Bog je, uistinu, treći od trojstva' bezbožni su. Nema Boga osim Boga jedinoga. Ako ne zaniječu ono što govore, jedna će strašna kazna dostići one među njima koji su nevjerni" (Kuran, sura 5, stih 73)

"Mesija, sin Marijin, samo je jedan prorok; proroci su prije njega prošli." (Kuran, sura 5, stih 75)

"Oni govore: 'Milostivi je uzeo dijete!' - Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete" (Kuran, sura 19, stihovi 88-92)

"Bog sebi nije darovao sina, nema božanstva pokraj njega, inače bi svako božanstvo darovalo sebi ono što je samo stvorilo; neki među njima bili bi sigurno nadmoćni drugima. Ali slava Bogu, koji je vrlo udaljen od onoga što oni izmišljaju!" (Kuran, sura 23, stih 91)

Kako to opravdati? Zar možemo takav postupak stavljati pred vjernike kao primjer za nasljedovanje?

Blagopokojni Papa je čovjek kojeg definitivno treba nasljedovati u krepostima. Njegove geste su duboko mijenjale svijet a da on nije odstupao od istinitosti vjere koju je ne samo propovijedao već i živio svim svojim bićem ali iskreno poštujući i uvažavajući drugoga. Poštovao je i čovjeka koji ga je htio ubiti.



U tom kontekstu poštovanja različitosti on je i mogao poljubiti kuran. Zbog takvog njegovog stava broj kršćana se nije smanjivao u islamskim zemljama dok to danas nije slučaj.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Kao što sam već objasnio, pokojni je Ivan Pavao II imao svojih svijetlih trenutaka. Imao je postupaka koji su vrijedni nasljedovanja. U tu kategoriju svakako spada njegov odnos prema vlastitom atentatoru. Dakle taj postupak nije problematičan.

No u tu kategoriju ne možemo svrstati ljubljenje Kurana. Pogledajmo samo kakva je poruka tim postupkom poslana kršćanima, kao i svijetu u cjelini. Poslana je poruka "Kuran je OK", "Islam je OK". Poslana je poruka "OK je nijekati Trojstvo", "OK, je nijekati Kristovo Božanstvo", "sve ove zablude trebaju biti predmet poštovanja". Ukratko, šalje se poruka religijskog indiferentizma ili relativizma (o kojemu razgovaramo na drugoj temi).

Razlikujmo dakle pojmove. Jedna je stvar poštovati osobu; posve je druga stvar poštovati njezinu zabludu. Poštovati osobu ne znači da treba prihvaćati i njenu zabludu, ili puštati tu zabludu bez ukora i pokušaja korekcije. Sam nas je Isus poučio kako nam se postaviti prema zabludama i prema osobama koje šire zablude:

"Pogriješi li tvoj brat, idi i ukori ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." (Mt 18, 15-17)


Ovakve bi podatke ipak trebalo potkrijepiti konkretnim brojkama ili barem nekim linkom.

Svetu Crkvu Katoličku je nemoguće prevariti, te proces proglašenja svetim ide dalje.
Iako se nečija sitničava priroda ne miri s neumoljivim tokom potvrđivanja svetosti Ivana Pavla II ne znači da neće moći dobiti milosti koje donosi nasljedovanje života ovakvog jednog vjernika.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Još jedno malo pojašnjenje:

Beatifikacija je proglašenje blaženim, a ne svetim (ovo potonje naziva se kanonizacija).
I dok se proglašenja svetim u Crkvi smatraju nezabludivima, proglašenja blaženim to nisu: http://www.newadvent.org/cathen/02364b.htm (skrolati dolje do podnaslova Papal infallibility and canonization).

Primjedbe na račun vjerskog indiferentizma, relativizma i sinkretizma ne bih baš nazivao sitničavošću.

Pomalo mi je smiješno gledati nemoćno opiranje procesu koji je nezaustavljiv. Samo kome smeta svetost Ivana Pavla II ?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Meni je pak pomalo smiješno gledati izbjegavanje konkretnih odgovora na konkretne primjedbe.

Koliko ja vidim odgovoreno je na sve. Papa je bio predan u otvaranju dijaloga sa drugim religijama i u tom kontekstu je činio i geste koje su taj dijalog poticale. Nije njima abolirao neprihvatljive teze iz kurana. Meni je jasno da bi ti bio u stanju napraviti svakakve konstrukcije i paralele koje su dostojne svakog "advocatus diaboli" koji se nekada imenovao i dužnost mu je bila pokušati osporit beatifikaciju, a kasnije i kanonizaciju, međutim na njegova pitanja ipak će odgovoriti oni koji vode proces.
Krajnji cilj je proglašenje Ivana Pavla II svetim i to će se desiti po svemu sudeći kako taj proces ide. Naravno da prije toga treba proći proces beatifikacije, no neće se na tome stati jer su zasluge i život tog Pape više nego vrijedni nasljedovanja.
Važno je isto reći, da se mi kao vjernici, sada možemo utjecati zagovoru Ivana Pavla II i da sve milosti, koje smo primili po njegovom zagovoru, trebamo dati na uvid Postulatoru koja vodi proces beatifikacije a kasnije i kanonizacije.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Danas 2. travnja 2009, je četvrta obljetnica preminuća Pape Ivana pavla II. Brojna se slavlja održavaju ovih dana njemu u spomen, posebice u Rimu i Poljskoj. Veličina pape Wojtyłe je tolika da svojim životom i papinskim učiteljstvom Ivan Pavao II. još uvijek prosvjetljuje Crkvu, ali ponajviše, on i dalje kod svih vjernika, a posebice kod mladih, nadahnjuje volju za svetošću i apostolatom. No ipak sigurno je kako se neće ostvariti želje mnogih da bude beatificiran danas.
Koji je tome razlog?
Jesmo li blizu njegovoj beatifikaciji?
Što u ovom slučaju znači brza beatifikacija?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ivan Pavao II. mogao bi biti beatificiran već ove godine

http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/ivan-p ... odine.html

Bliži se beatifikacija, video pokazuje radove na pripremi oltara u Bazilici sv. Petra, u kapeli sv. Sebastijana, blizu Michelangelove Piete za tijelo Ivana Pavla II.

http://en.gloria.tv/?media=122961

Sveta Marijo, Majko Božja i Majko naša, sjeti se svih svojih sinova i kćeri, i priteci nam u pomoć. Vodi nas na susret s Kristom, koji je Put, Istina i Život. Isprosi nam od Oca darove Duha Svetoga, zaštitu od zamkâ i izbavljenje od zla. Pomozi nam da u svakoj prilici svjedočimo o rodnosti ljubavi i istinskome smislu života. Nauči nas s Tobom zajedno graditi kraljevstvo Tvoga Sina, Kraljevstvo Pravde, ljubavi i mira. (u boji plave misnice )



To je iz propovijedi na molitvi VI. časa u Zadru, 2003. Ne znam tko je sastavljao ovu propovijed, ali ova je molitva s kojom je zaključio propov. baš lijepa, sadržajna i kratka, obično su razne molitve kao kad se slavilo 150 godina Zagreb. metropolije preopisne i duge, nitko ih valjda poslije i ne moli.