|
Ove retke Lukinog evanđelja promišljam ovako:Ljudi koji vjeruju da su pravedni,a ljudi oko njih nisu i osuđuju druge i smeta im njihova nepravednost Isus daje usporedbu farizeja i carinika.Oni ulaze u hram da se pomole.Farizej zahvaljuje Bogu što nije kao drugi ljudi,zahvaljuje Bogu što je dobar,a ne kao carinik.Carinik ostaje skrušen,daleko i moli Boga da mu se smiluje premda je griješnik.Mislim da mi Isus ukazuje kako se carinik vraća opravdan jer se ponizio,skrušio,kajao,a farizej se uzvisio te ne razumije da smo svi pred Ocem jednaki,da smo svi grješnici.To što je farizej rekao u sebi govori mi kako sam ne podnosi takve ljude,a zaboravlja da je najveća zapovijed,zapovijed ljubavi.Meni to govori da nije najveća zapovijed budi dobar,ne smiješ pogriješiti,nego prva je ljubi,prihvati ljude,ljubi ih kako ih Bog ljubi,da se ne uspoređujem s nikim,da je svaki čovjek ljubljeno dijete Božje,Bog je želio da svatko od nas postoji,Bog vodi sve.Mislim da to carinik dobro zna,jer kaže da iako je griješnik nek mu se Otac smiluje i to s vjerom da Bog zaista vodi njegov život i da će mu oprostiti i smilovati mu se,pomoći da se popravi.Možda se sama ne mogu popraviti,zato je Bog tu,On je glavni,ne proslavljam sebe,već Njega. Sveta Majka Terezija je rekla da smo mi samo olovke u Božjim rukama.Mislim da je zaista dobro rekla,On piše našu priču,naš život,našu zadaću na ovoj zemlji.Svi je imamo,svaki svoju,svaka individua.Nema na ovom svijetu niti jedna osoba jednaka drugoj,svi smo na svoj način originalni.A ja ću moliti da ne padnem u napast misliti kako sam bolja od drugih i isto tako skrušiti se pred Bogom u svetoj ispovijedi svaki put sa novom odlukom da budem ponizna s čvrstom vjerom da je Bog samo milosrđe i da sve prašta i da moram i ja zato praštati i sebi i drugima.
|