Pozdrav dragi ljudi,
Sigurno se svi svakodnevno susrećete sa licemjernim osobama, sa njihovim postupcima, propustima, uvredama i sl. zanima me kako se pravi kršćanin bori sa time, kako postupati prema takvim osobama?
Ja konkretno imam problem sa jetrvom koja je, usudila bih se reći bolesno zavidna, u početku je to prikrivala i pretvarala se kao moja prijateljica kojoj sam uzor u svemu...Polako sam otkrivala pravu sliku kada je zatrudnjela (odmah nakon vjenčanja) i počela meni (u braku sam bila 3 god.bez djece) stalno govoriti kako je ona odmah ostala trudna, kako je prva nevjesta koja će podariti unuče itd...ne znajući da sam i ja trudna (mislim..nisam ni ja taj trenutak znala
. Ne želim ni pomisliti da je možda bila uvjerena kako ja ne mogu imati djece, jer ju do tada nisam vidjela u tolikoj oholosti. Iskreno sam se veselila tom malom biću, a njoj je to izgleda teško palo pa mi je jedne prilike ručnik u kupatilo izmasakrirala crvenim ružom za usne 
Zanemarila sam svu tu njenu oholost, licemjerstvo i taj ružni čin i opet se prema njoj ponašala ljudski...Međutim problemi su nastali kada je imala spontani a saznala za moju trudnoću...plač, histerija, mrki pogledi, neraspoloženost...pa faza glume da joj je drago...pa ponovo neraspoloženost i ljutnja...i tako u krug. Kad mi se sin rodio, nikad ga nije primila u ruke, obraća mu se reda radi, pita za njega reda radi, dolazi u posjetu samo kada mora...dijete to osjeti i nikad joj se ne smije. Kada se priča o njemu i hvali ga se, jednostavno ustane i ode, često je i nema kući iako mi najavimo dolazak itd. Svi su to primijetili, nije to samo moje subjektivno viđenja. Zaboli te i jednostavno ne možeš vjerovati kako netko može biti tako pokvaren da te ne može gledati sretnog, ne može podnijeti da imaš nešto što on nema...nikad mi nije palo na pamet da mrzim nju ili nekoga jer ima tatu i brata a ja sam ih izgubila tragično i rano...Bogu hvala, to je njegov plan, ja živim s tim i raduje me kad god vidim nečiju obitelj na okupu! Ne razumijem, nisam tako odgojena! Stvari su se naravno počele popravljati kada je dotična zatrudnjela ponovo i rodila dijete...hvala Bogu na tom daru, svi smo se smirili rasteretili! Ljudi moji kako se ta žena promijenila, kako je mila, blaga, pažljiva, nasmijana, vesela, usplahirena...uljudno pozdravi moje dijete, pokušava ga kupiti licemjernim osmjehom no on i dalje ne uzvraća tu ''ljubav''! Sada je odjednom sve zanima o mojoj trudnoći, odgoju mog djeteta, djetetovim potrebama, što treba kupiti, što može posuditi od nas itd....sada je sve zanima kada je ostvarila svoj cilj...samo što ja više nemam volje ni snage s njom komunicirati! Ne znam više kako da se postavim, na distanci sam odavno tj. korektno i poslovno ali strašno mi smeta to licemjerstvo! Kako se kršćanski obraniti od ove napasti?
To je istina.Licemjer sam.Krscani u bastini imaju da drugima popuju ono sto sami nisu,zato i jesu crkveni raskoli i ne znam kolko krscanskih nominacija i suprotstavljenih teologija.Mislio sam stoga da je razvidno da prvi nisam takav sto mudrujem da bi drugi trebali biti.I ovi dezurni kolumnisti sa krscanskih portala su isto takvi i time se promoviraju i vjerojatno dobiju neku kintu za clanke.Ja popujem badava.
Možda u startu dosta ovisi i kakva je tko osoba, misliš li da ti lakše opraštaš zbog svog temperamenta (kako si rekla kad se naljutiš, izbaciš iz sebe i brzo te prođe)? Ja sam tip koji može dosta trpiti u sebi ali mi onda treba više vremena da pređem preko povreda...pogotovo ako sam toj osobi već opraštala neke postupke koje ja sigurno ne bi njoj uradila. 
Razgovarale smo i priznala mi je da je postala svjesna da se udaljila od Boga te krenula na životnu ispovijed, svećenik se pomolio nad njom i sve se počelo popravljati!