Gospodin je na dan svetog sluge Božjeg pape Silvestra uzeo k sebi mog omiljenog papu. Bio je blage ćudi, Bog mu je dao milost velikog spoznanja otajstva vjere i sve ono za što je molio sv. Toma Akvinski:
Ti, koji malenima daješ razgovijetan jezik, oblikuj moje riječi i na moje usne izlij milost svoga blagoslova.
Daj mi oštrinu razumijevanja, sposobnost pamćenja, sustavnost i lakoću učenja, istančanost tumačenja, obilnu milost izražavanja.
Zasnuj početak, usmjeri napredak, upotpuni dovršetak mojega rada!
On je dovršio svoju životnu trku, kao pravi suradnik Istine, neka mu Gospodin podari obećani vijenac života.
U sjećanje na njega, evo nekoliko njegovih misli iz kateheza i propovijedi....
O sv. Benediktu i molitvi: ...Život sv. Benedikta bio je sav uronjen u ozračje molitve, koja je bila osnovni temelj njegova života. Bez molitve nema iskustva Boga. Ali Benediktova duhovnost nije bila neka duhovnost bez doticaja sa stvarnošću. U nemirima i pometnji svoga doba, on je živio pod Božjim pogledom i svoj pogled upravljao Bogu, ali pritom nije nikada gubio iz vida svakodnevne dužnosti i čovjeka s njegovim konkretnim potrebama. U svojem Pravilu on opisuje monaški život kao “školu služenja Gospodinu” (Prol. 45) i opominje svoje monahe da “nikada ništa ne smije imati prednost pred onim što se duguje Bogu (to jest pred Službom časova)” (43,3). Ističe, ipak, da je molitva u prvom redu čin slušanja (Prol. 9-11) koja se mora pretočiti u konkretno djelovanje. “Gospodin očekuje da svakog dana svojim djelima odgovorimo na njegova sveta učenja”. (2008.)
* O potrebi poznavanja svoje vjere i evangelizacije mladima je poručio: Potičem vas da se spominjete darova koje ste primili od Boga tako da ih možete prenositi drugima. Naučite čitati svoju osobnu povijest u novom svijetlu. Budite svjesni izvanredne baštine naraštaja koji su živjeli prije vas: mnogi su vjernici hrabro prenosili vjeru usprkos svim kušnjama i nerazumijevanjima. Nikada ne zaboravimo da smo dio beskrajnog lanca muškaraca i žena koji su nam prenijeli istinu vjere i o nama danas ovisi hoćemo li je drugima prenijeti. Biti misionari pretpostavlja svijest o toj primljenoj baštini, koja je vjera Crkve. Nužno je da poznajete ono u što vjerujete, da biste to mogli naviještati. Kao što sam napisao u uvodu Katekizma za mlade YouCat, koji sam vam darovao na Svjetskom susretu mladih u Madridu, "morate poznavati svoju vjeru istom onom točnošću kojom stručnjak iz informatike poznaje operativni sistem nekog računala; morate je poznavati kao što glazbenik poznaje djelo koje izvodi; da, morate biti mnogo dublje ukorijenjeni u vjeri generacije svojih roditelja, da biste se mogli snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima ovog doba." (2012.)
* Dugo je živio jer je čitao i studirao Sveto pismo, kao Bonaventura Duda ili Aleksa Benigar. O sv. Jeronimu je rekao: Doista "zaljubljen" u Riječ Božju, on si je postavljao pitanje: "Kako bi se moglo živjeti bez poznavanja Pisama po kojima se uči kako upoznati samoga Krista koji je život vjernika?" Biblija, sredstvo "po kojem Bog svakoga dana govori vjernicima", postaje tako poticaj i izvorište kršćanskoga života za sve situacije i za svaku osobu. Čitati Pismo znači razgovarati s Bogom: "Moliš li - piše Jeronim nekoj plemenitoj djevojci u Rim - razgovaraš sa Zaručnikom; čitaš li, On ti progovara". Proučavanje i razmatranje Pisma čine čovjeka mudrim i mirnim. (2007.)
* O jaslicama i volu i magarcu u božićnoj noći rekao je: U proroka Izaije postoji rečenica:
„Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije“ (1,3).
Crkveni oci vide u ovim riječima proročki govor koji nagoviješta novi Božji narod, Crkvu sastavljenu od Židova i pogana. Pred Bogom bijahu svi ljudi - Židovi i pogani - kao volovi i magarci, bez razuma, bez spoznaje. Ali im je Dijete u jaslicama otvorilo oči da su sada upoznali glas vlasnika, glas svoga Gospodara. U srednjovjekovnim skazanjima Božića uvijek je upadljivo istaknuto kako te dvije životinje imaju ljudski izgled, kako znalački i s poštovanjem stoje pred tajnom Djeteta i prigibaju pred njim koljena. To je sasvim logično, jer su obadvije životinje bile proročki znak u kojem se krije tajna Crkve - naša tajna, svi mi koji smo u odnosu prema Vječnome kao volovi i magarci, volovi i magarci kojima su se u svetoj božićnoj noći otvorile oči i koji su u jaslicama mogli upoznati svoga Gospodina! Ali, da li ga stvarno poznamo? (1977.)
Da nam svima u novoj godini Bog otvori oči da upoznamo Njega i sva njegova dobročinstva u našim životima...
|