Katolički odgovori

Malo o tome... Kupila sam prije više godina knjigu"Ranjeno dijete i ja"... Sadržane emisije koje su pod nazivom "Tražimo istinu" emitirane na HKR od 2006-2007. Psihoterapeutkinja i teolog je napisali. Dugo vremena stoji mi tu, pa kako čitam mnoštvo drugih knjiga, povremeno svratim na ovu. Zanima me spoj psihologije i teologije. No, našla sam tu neke sheme #kako se postaviš, tako ti svemir vraća#, istovjetne knjigama Ane Bučević. Pa me zanima, je li to sve postalo relevantno, slično, new age priče i katolički svjetonazor??? Ako je netko ovo slušao na HKR ili još bolje pročitao knjigu, molila bih za osvrt/mišljenje. Je li stvarno sve postalo toliko relativno? Čitanje ove knjige kao da me navodi u new age vode, iz kojih sam izašla. Ako vjernica/psihologinja i teolog pišu iste stvari kao o newageri, malo zamaskirano relogijom, znači, ono što sam odbacila, nisam bila u pravu?

Nisam čitala tu knjigu, ali ako ti se ne sviđa - slobodno zanemari.. Ne znam kako bi reagirala na druge knjige "popularne psihologije" (u kojima je dosta new age-a, zbog toga sam ih i ja prestala čitati), ali možda sama ta knjiga i nije toliko sporna, kao što kažu ovdje:
https://www.glas-koncila.hr/li-sporna-k ... a-zajedno/

Psihologinja je davno razgovarala i za Veritas (http://www.veritas.hr/arhiv/ver2002/ver ... govorn.htm) koji je također pokušao spojiti psihologiju i religiju, što je u biti moguće - tako npr. rade p. Mijo Nikić ili o. Anselm Grun (ili Jordan Peterson) - ali ocjenu o ovoj knjizi ne mogu donijeti bez proučavanja...

Zato sam je i kupila, jer su to zapravo emisije na HKR, pretočene u knjigu. Nije da neću čitati, ni lnjige iz knjižnice nikad nisam ostavila nepročitane, kamo ove koje kupim.
Našla sam to, svemir vam vraća... Kao i što privlačimo, zakon privlačnosti, potpuno isto kao u new age knjigama. E, sad... Ili se kršćanstvo ne razlikuje toliko od toga, ili su to univerzalne istine, ili pak ona miješa kruške i jabuke, možda je umjesto "svemir", mogla reći Bog. Iako se referira na Sveto Pismo i Isusa, ipak je ubacila i ovo...

"Kako se postaviš, tako ti svemir vraća" nije ni neka univerzalna istina, niti pak kršćanska misao... Pjesnik tu previđa česte slučajeve kad želiš, recimo, nekome dobro i sve mu činiš dobro, a vraća ti se zlo. I tada to "bez-razloga-zlo" zna toliko zaposjesti dušu da čovjek oboli.. Ili kao što sv. Pavao piše za zakon koji vlada u našem tijelu (borba duha i tijela): htio bih dobro, a činim zlo... A spasenje od tog "zakona tijela" vidi jedino u Isusovoj milosti kojom nas On opravdava (bez naših zasluga)..

"Kako se postaviš, tako ti svemir vraća" možda se utkalo u psihologiju kao savjet za borbu protiv negativnih misli (što možda i jest dobro!), jer česte negativne misli koje se samo-ispunjavaju i postaju stavovi i djela duboko opterećuju dušu. "Pozitivne misli" kao neka sekularizirana verzija odavno izgubljenog kršćanskog ufanja (da je Bog svemoguć i dobar) su kao mantra koju ponavljaju i new-ageri i psiholozi. Jer ako odstranimo "onostranost" kao vrijeme u kojem će Bog ispuniti sve ono što je danas prazno i loše, što u ovom svijetu može biti utjeha?

A istina je i da "Bog ne vraća onima koji se znaju postaviti", jer se iza toga često može skrivati preuzetnost, taština i samo-potvrđivanje. A Bog daje prednost poniznima i onima koji shvaćaju da ne mogu sve sami, pa se uzdaju u Njegovu pomoć..

Slična tome je tzv. "teorija izbora" (raspoloženja, volje, upravljanja sobom) i čini se da ona sve više nadomješta odgoj karaktera i brigu oko rasta u krepostima (a samo mrvicu ima zajedničkog s vjerom). Neki stariji kršćanski pisci su jako dobri psiholozi (i otkad sam to otkrila ne bavim se više modernom psihologijom... ). To su npr. Augustin, Ignacije Loyola i Pavao.. A najbolji psiholog je dakako Isus.