Katolički odgovori

Što moliti?
1. Časoslov
2. Gospinu krunicu

Isus je molio psalme i to bi svakom katoliku trebao biti dovoljan argument. Katoliku koji moli, a pita se što je najbolje moliti, katolički odgovor je časoslov. Časoslov ili brevijar službena je molitva Crkve. Sastoji se uglavnom od jutarnje i večernje molitve. U uvodu tiskanom izdanja traži se od klera da narod Božji uvode i potiče na molitvu časoslova. Bl. Ivan Merz svakodnevno je molio časoslov.
Mozete instalirati aplikaciju Nova Eva i tamo ćete naći časoslov. I to je to. Kreni i moli.

Idealno bi bilo da svi Hrvati katolici mole časoslov. 'Liturgija časova određena je da postane molitva svega Božjega naroda' KKC 1175

Što čitati?
Koje knjige imati na uzglavlju?
1. Sveto Pismo
2. Katekizam katoličke crkve
3. Sveca kojega si uzeo za vođu i učitelja. Tu se govori o određenoj duhovnosti.
Zatim, moji afiniteti su Tamna noć, sv. Ivana od Križa ( mistični spis o tome što Bog čini u nama bez nas)
Dijalog sv. Katarine Sijenske (ulivena nauka praktički nepismenoj osobi kojoj se obraćam Bog Otac. Mislim da ne postoji spis sa toliko unkcije.
Od suvremenika Marino Restrepo, Iz tame u svjetlo, Katolici i utjecaj novog doba i Razmatranja. Moje je mišljenje da Bog digne jednu osobu u naraštaju kojoj govori neposrednije. Nije čudo što se služi nekada velikim grešnikom. Kažem, digne tako jednu osobu da bi govorio o zlima koja su danas da ne bi bili zbunjeni i u neznanju.

Čudi me ovaj izbor knjiga pod točkom 3. Sv. Ivan od Križa, naučitelj Crkve i jedan od najstrožih i najdubljih učitelja mistike, bio bi krajnje oprezan gotovo strog prema tipu duhovnosti koji obavlja Marino Restrepo, osobito zbog naglaska na izvanrednim iskustvima i emocionalno doživljenom obraćenju kroz vizije. On je neumoljivo jasan: „Ne želim da duša želi viđenja ili objave, jer to može biti prijevara, a ne put sjedinjenja s Bogom.“ (Uspon na goru Karmel, II, 11) dok Marino Restrepo često naglašava svoje „mistično iskustvo susreta s Bogom“.

Sv Alfons Ligouri, crkveni naručitelj, zaštitnik moralista ima prvenstvo kod određenih moralnih pitanja. No što ako se pojavi slučaj (casus) na koji on nije dao odgovor.. Onda tražiš kod drugih dobrih autora, pa i suvremenih koji su se time bavili. Iz razloga što prije toga nije bilo.
Tako ni sv. Ivan od Križa nije dao sve odgovore. Neka pitanja su nova.
Stav je taj da ne treba željeti viđenja ili objave, ali ako Bog to želi tako će i biti.

Kako tome svemu pristupiti je šira tema

Na što konkretno misliš? Možeš li navesti koji primjer?
Zar kad čovjek upadne u stanje duše koje sv. Ivan od Križa tamna noć treba kod Restrepa tražiti odgovor?

Pitanje molitve u jezicima. Ivan od Križa samo spominje taj dar u Usponu, ali ne ulazi u pitanje razlikovanja. Brat Mary je o tome pisao članak link na temi Razlikovanje duhova.
U istom članku navodi se Pismo biskupa koji govore da su neka stanja molitve samo za utemeljitelje ili reformatore. To znači da neće svaki karmeličanin imati iskustva tamne noći kao sv Ivan od Križa.

A kada bi i bilo osoba sa takvim iskustvom sam sv Ivan od Križa tvrdi da tu ne pomaže nikakva literatura od bilo koga.

Pročitaj Restrepa Katolici i utjecaj novog doba ili Iz tame u svjetlo. Što je neki pisac, koji god, iz srednjeg vijeka mogao znati o utjecaju medija, televizije i interneta, ili ako hoćeš glazbe na ovoj razini.

U tom smislu potrebno je i staro i novo, ne ili ili

I Biblijske su knjige pisane u doba kada se nije znalo o utjecaju televizije i interneta, ali sadrže poruku koja i to nadilazi. Sv. Ivan od Križa je želio naučiti braću tražiti Boga radi Boga, a ne radi sreće koju Bog donosi. Tek tada se može uživati ​​u savršenom jedinstvu s Bogom. Nisam sigurna mogu li laici uopće shvatiti i prakticirati tu mistiku bez duhovnog vodstva osobe koja zna voditi vjernike kroz to. Uglavnom sv. Ivan od Križa je rekao “Ne okrećite se najlakšem, nego najtežem...", a u Tamnoj noći on razlikuje dvije razine: „osjetilnu vjeru“ (koja se hrani dojmovima, riječima, emocijama, utjehama) i „čistu vjeru“ (koja napušta sve slike i ide ravno u Božju tamu, gdje se On skriva.). Marino Restrepo koristi moderni karizmatski govor „unutarnje ozdravljenje“, „snaga Duha“, „energija ljubavi“, dok Sv. Ivan je to smatrao opasno zamjenjivim sa psihološkim doživljajem i ne nadnaravnom milošću.

Jednom su p. Dudu pitali: kako moliti?
-Kako god znate

Čitaš ono što te hrani. Ako hoćeš meni je dugo trebalo Pismo staviti na prvo mjesto. I još se tu borim. I jasno da nema tu usporedbe. Riječ Božja je prvo.
A sve ostalo kritički. Znalci primjećuju npr. i kod Terezije A. da joj nemaju sve knjige istu vrijednost,pa kažu da je Zamak vrhunac itd. Koncil ima konstitucije, dekrete, deklaracije, dakle, nemaju svi dokumenti istu težinu. Za papu kažu da ima čak nekoliko stupnjeva težine ili važnosti njegovih govora i pisama. Osim svega, katolička crkva poznaje hijerarhiju istina čak u dogmatskom smislu. Dakle, potrebno je poznavati to i tako se postavljati.
Ivan Pavao II. rekao je da je bio veliki čitač knjiga ali da ih nikada nije gutao.
Ovakav pristup knjigama treba rasteretiti.

Možemo reći da je Ivan od Križa veliki mistik jer ima i titulu naučitelja. U tom smislu je značajniji od Restrepa, ali ni jedno ni dugo ne bi trebalo biti presudno, jer osobno iskustvo nije stavljeno radi usporedbe. Bog svakoga vodi jedinstvenim putem.

Zanimljivo i Ivan od Križa i Restrepo imaju sličnost da su trpili nepravedno optuženi u zatvoru ili samici. Od suvremenika, sada pokojni, kardinal Pell. Kardinal, nakon što je zatvoren i lažno optužen, u zatvoru čita Ivana od Križa. Svjedočio je o tome javno.

Budući da je doktor mistike protagonist onoga što uči, tako u uvodu (1) Uspona piše ne samo o duhovnim mukama, nego i o izvanjskim. A to može biti jedan od znakova pasivnih čišćenja.
Iako će on sam reći da niti polovicu (duhovnih osoba) Bog ne uvodi u to. A samo Bog zna razloge.

Ne bih se složio da Bog nije sreća.

Bog je duh i ispočetka ga doživljavamo u osjećajima osjećajno.
Kroz bolna pasivna čišćenja, tamu, a koja traje ovisno o grijesima ili stupnju svetosti na kojoj Bog želi dušu, malo po malo doživljaj Boga postaje profinjeniji, ali uglavnom ga se ne osjeća. A ono što je Bog izveo u nama bez nas jest doživljaj Boga u našem duhu, sada produhovljenom osjećaju.
Kao da odsada gledaš odozgo prema dolje. A prije je bilo obrnuto. Ivan od Križa tu govori o sedam smrtnih grijeha shvaćeno duhovno. Bez iskustva ne može se znati o čemu je riječ.

Stari Adam, a to je zemljanin, čovjek puti, je mrtav, a Novi Adam Krist živi.
Ovaj proces je brutalan. Neopisiv riječima. Svetac govori da Bog šalje 'kristale kao zalogaje' pa se zatamni uglavnom i ponekada rijeđe razdani sa olakšanjem. Duša apsolutno ništa ne može postići ni usmenom ni bilo kojoj drugom molitvom. No bez obzira na sve treba držati određeni ritam. Salvador Dali je dobro naslikao Križ tamne noći. Terezija Avilska je čitala. Jer čovjek u slobodi može napustiti grijehom ovaj proces a to je tek prava smrt.
Čišćenja treba izdržati i izdržavati.
Olakšanja treba prizvati u svijest jer i prije nego se misli novi udar je na pomolu. Ovoga puta jači negoli prije. A tada duša ponovno misli da je sve apsolutno gotovo, utopljena u vječnom očaju. Pa naglo olakšanje, a onda opet novi udar. Sve ovo redovito traje godinama. Veliku većinu vremena je mučno. I jako teško. Prema svecu i društveni život biva doveden u pitanje za one u noći duha.
Ali Bog ne čisti sve duše jednako, niti istim intenzitetom.

Sv. Ivan od Križa bio je strog redovnik i potpuno poslušan Crkvi. Čak i kad je bio nepravedno zatvoren, nije dopustio da njegov osobni doživljaj nadvlada crkvenu stegu jer bolje je pogriješiti u poslušnosti, nego pogoditi u neposlušnosti.
Marino Restrepo često propovijeda samostalno, izvan formalnog crkvenog okvira, oslanjajući se na vlastiti autoritet iskustva. Takvo ponašanje nije odobravao Sv. Ivan i to bi smatrao opasnom duhovnom samovoljom. Bog vodi dušu po putu križa, ne po putu govora. Kad bi Rastrepo tražio savjet od Sv. Ivana od Križa, on bi mu rekao da ne može nitko biti prorok sebi, nego mora šutjeti i čekati potvrdu Crkve. To velika većina današnjih karizmatika nikako ne može pa zato i mislim kako nisu autentični.

Nisi upućena niti u jedan od dva slučaja.

To objektivno nije točno. Neka svatko tko čita sam procjeni tko odgovara sažeto i bez okolišanja, a tko s puno riječi skreće u sve i svašta.
Sv. Ivan od Križa vidi obraćenje kao dublje čišćenje srca, a ne samo trenutak prosvjetljenja.
Za njega, prava mistika počinje onda kad prestane svako izvanredno iskustvo i duša ostane u „pustinji vjere“. Duša koja traži utjehu, ne traži Boga; duša koja trpi radi Boga, već ga je našla.
Zato, Restrepova priča o dramatičnom susretu i trenutačnoj promjeni života mogu biti možda tek početak, a ne dokaz svetosti ili mistike.

Meni je Restrepo sjajan. Njegove dvije knjige su mi svojevremeno bile pravo duhovno buđenje.
Rekla bih da čovjek ima dar razlučivanja i dar proroštva. Tako dobro komentira "zapadno kršćanstvo", sinkretizam u praksi, zablude i zlouporabe u liturgiji, otkuda toliko sablazni u Crkvi. Teške teme, ali on s tolikom jednostavnošću i vjerom pristupa.

1. Časoslov
2. Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom
3. Lectio divina (čitanje Svetog pisma s razmatranjem)
4. Gospina krunica
5. Ostale pobožnosti (svecima, devetnice i sl...)

Ovo bi bio moj poredak, prema važnosti... Ali: ne kažem da je krunica predzadnja, niti da ju treba manje moliti.. Krunica često kod nas običnih ljudi zamjenjuje ovo prvo troje i nosi obilje milosti.. Evo primjer: jučer sam bila u bolnici. Čekanje dugo, rastresenost od mobitela, nemam ni knjižice pri sebi ni volje za čitanje... a krunicu znam napamet.. prvo čime se mogu smiriti su kratke molitve kao Zlatna krunica... hvala Bogu što ih dosta znam napamet