Katolički odgovori

Koji su načini pokore?

Ona može biti izvanjska ili unutarnja. Ona se može vršiti ili za svoje vlastite grijehe ili za grijehe naših bližnjih. Ona se može odabrati ili vlastitom slobodnom voljom ili može biti nametnuta od Boga, a čovjek je ponizno primi iz ruke Božje. Bila ona koje god vrste, ako se pravo vrši, uvijek je velika i sveta stvar u očima Božjim. Svi znate da je Bog biće svemoguće i da nema te sile koja bi Njega mogla prisiliti na bilo kakvu promjenu Njegove svete odluke što ju je zasnovao. Pa ipak, pred nečim, kao da se i Bog mora sagnuti. Što je to? "Srca skrušena i ponizna nećeš prezreti, o Bože!" rekao je veliki pokornik kralj David, nakon što je teško sagriješio, ali se i pokajao, i na neki način još do današnjega dana vrši pokoru po onom divnom psalmu "Smiluj mi se, Bože" što ga je ispjevao nakon svoga grijeha. O, kad bi svi ljudi bili svjesni kako je divna i velika stvar u očima Božjim pokora!

(bl. A. Stepinac: Propovijedi o lurdskim ukazanjima)

Lijepo blaženik govori o pokori.

Da, preporučam cijelu knjigu, osobito tri poglavlja o pokori.

Ma kada bi danas držali i učili o pokori kao naš blaženik Stepinac, svijet bi imao više prilike za spasenje.

E da, Stepinac tu sažima nauk duhovnosti koji je postojao puno prije njega.. Danas se to pomalo izgubilo, u prvom postu je sv. Ivan Zlatousti koji isto naglašava "spoznaju grijeha" kao prvi korak u pokori..

Postavlja se i pitanje: trebaju li baš svi ljudi činiti pokoru? I oni koji se ne osjećaju krivima?
Pošto Biblija naglašava da "pokora ublažuje kaznu" netko bi mogao pitati: može li Bog kazniti nekoga i kada on sam nije svjestan svog grijeha i svoje krivnje?

Iako bi danas mnogi i mnogi (teolozi) rekli da ne može, jedan od crkvenih otaca se ipak usudio reći da može Bog vidjeti i "potajne grijehe" i da je baš zbog onoga što ne znamo i čega nismo svjesni potrebno činiti pokoru.
Bio je to naš sv. Jeronim.