Katolički odgovori

Slušao sam jednom zanimljivu propovjed na temu da li moleći Oče naš sebi prizivamo "prokletstvo". Pod tim se misli na dio kad molimo "otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim". Neki teolozi smatraju da bi ispravniji prevod bio "otpusti nam duge naše kako što smo i mi otpustili dužnicima našim". Kad se zapitamo koliko smo mi puta zaista otpustili našim dužnicima vidimo da sebi moleći ovaj dio ništa dobro ne prizivamo. Da odma naglasim, ne zagovaram ja da se ne bi trebao moliti Oče naš nego da bi morali biti više svjsni šta molimo. Ako mi ne otuštamo svojim dužnicima ne treba da očekujemo ni od Boga da nama otpusti naše, a svaki dan ga i molimo da nam ih ne otpusti.

Šta vi mislite o ovome?

Za početak se možemo usredotoćiti na ovaj dio Oče naša, a kasnije se možemo pozabaviti i drugim djelovima; prije svega zadnjim dijelom "... i ne uvedi nas u napast ..."

_________________
Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište.

sjećam se kad nam je gvardijan govorio da ako ne opraštamo drugima da onda ne molimo Očenaš nego Zdravo Marijo on se doduše malo zafrkavao ali ja mislim molio ti Očenaš ili ne molio ako ne opraštaš svakako ti se neće oprostit.Pod ovim ne mislim ako ne možeš oprostit nego ako ne želiš oprostit a mogao bi.

Jednom je Sudac rekao kako je u Bibliji jedini uvjet da nam bude oprošteno da i mi opraštamo drugima pa iz toga ja zaključujem da je ovo navedeno u Očenašu više da nas podsjeti da na to da moramo praštat a ne da bi zazvalo prokletstvo na nas.

Ne vjerujem da je Bog takav da bi nam dao molitvu koja bi zazivala prokletstvo na nas kad je molimo nego da nam ta molitva bude pomoć u životu

Neverujem da ima tu nekog privlačenja prokletstva.Ono što je po meni neka razlika u ove dve varijante jeste to što u prvoj govorimo da smo vršili, vršimo i imamo nameru da i dalje vršimo radnju oprosta, dakle radnju nismo prekinuli niti može biti sumnje da ćemo je prekinuti, dok u drugoj vidimo da smo sa vršenjem radnje oprosta došli do nekog vremena kada je ta radnja završena i mi sada tražimo da sada nama Bog oprosti na osnovu izvršenog pa ostaje nejasno dali imamo nameru da radnju oprosta vršimo i dalje ili je to što smo oprostili kraj naše namere da opraštamo takvom molitvom.
Meni izgleda logičnija ova prva varijanta koju koristimo, mada sam video prevod gde je smisao kao ova druga varijanta.

Ja ne mislim da moljenjem Očenaša prizivamo prokletstvo. Radi se o principu oprosta koji smo dužni prihvatiti to je Božji princip koji se neće promijeniti iako mi ne bi tako molili, jer Bog će nam oprostiti kako i mi opraštamo a ne nekako drugačije.
To je uvjetovani princip koji postoji i u Božjoj zapovjedi: Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. Dakle dug život i dobro na zemlji su uvjetovani poštovanjem roditelja.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Na ovom linku
http://zupa-nasice1.hr/index.php?option ... iew&id=235
je zanimljiva priča ispričana kao razgovor između molitelja ˛Očenaša˛ i samog Boga. Možda nekom pomogne shvatiti.


Molitva Oče naš na latinskom glasi:

Padre nostre quie estas en ceolo,
Sanctificato sesa tuo nome,
Venga nos el regno tuo.
Fata tua volunta,
Come en terra aiscomo en ceolo.

Nostre pane de cada dia done-nos ogi.
Et perdona-nos las nostre debitas,
Aiscomo nos perdonemos nostre debitores.
Et non nos deses caier en tentation;
Mais delibranos de mal.
Amen


ovdje možete čuti kako zvuči Oče naš na aramejskom
http://free-zg.t-com.hr/saint-luke/oce.htm

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Nemislim ni ja da nam priziva prokletsvo, možda nam se pokušava ukazati na ozbiljnost dok se molimo Bogu, da nisam samo ja u centru nego da pored mene ima i bližnji koji trpi mene ili ja njega da trebamo i to rješit, ono što je meni dugo stvaralo neku dilemu jest " ne uvedi nas u napast i izbavi od zla" dok nisam čuo neke prevode "Izbavi nas od zloga" . Jer nikad nisam mogao shvatiti da se moram uklonit od zla, (kako bit onda policajac vatrogasac i sl,) jer nekad moramo ići tamo gdje se zlo dešava da bi smo mogli učinit nešto dobro.

Cesto se cuje kada kazu...Pazi sta molis da ti se to i ne ostvari...
Moje misljenje da nikako ne mozemo zazivati prokletstvo samom molitvom Oce nas..
Prokletstvo moze doci iz srca..U oprastanju je bitno...
Mozemo mi na stotine puta reci,oprostio sam ...ali ako to srce nije ucinilo,onda su ono samo prazne rijeci...

Srce je duzno ,vec prije nego sto izgovaramo ove rijeci..da sredi stvari u nasoj nutrini..
To je ono sto nam Isus govori ,milion puta u Bibliji..Ako ne shvacamo bibliju..ili citamo je onako kako mi to zelimo cuti,a ne kako jeste..onda si sami stvaramo poteskoce...
Svaki oprost bi se trebao dogoditi "odmah poslje uvrede" Nema potrebe da se ceka s tim...
Ali srce je "ono sto treba cesto vremena,da se dogodio oprostenje"
Molitvu Oce nas,molimo svaki dan i to vise puta..Ajme ,meni gdje bi mi danas bili toliki,da se s tim zaziva prokletstvo...

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Matthaios, već sam nailazio na iste dileme...Pitanje se samo postavlja: Tko i zašto je u hrvatski prijevod Očenaša ubacio "kako i mi otpuštamo dužnicima našim"?
...
"On im reče: -Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! otpusti nam grijehe naše: TA I MI OTPUŠTAMO svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'(Lk 11,2-4, a u prijevodima(Rupčić, Mostar 1983. i Raspudić 1987.): "Jer i mi opraštamo svakomu tko nam je dužan".

Netko valjda zna zbog čega onda u Očenašu molimo: "KAKO I MI OTPUŠTAMO"?
U Isusovom savjetu kako moliti ne postavlja se ovaj uvjet: Oprosti nam, Oče, samo onda kada/ako i mi opraštamo.
Naime, ako ne opraštamo, onda neka ni nama Otac ne oprosti, a ako opraštamo, neka nam oprosti.
Krist savjetuje onakvu molitvu, koja ističe kao NORMALNO da smo svakome oprostili, što je ujedno priznanje i spoznaja ISTINITOSTI Kristova nauka, dakle vjere Sinu, odanosti, ljubavi i pouzdanja u Oca - TA OPRAŠTAMO I MI, stoga će i Otac nama oprostiti, jer je posve normalno da Isusov učenik, sljedbenik, tj. kršćanina oprašta svakomu.
.
-Oprosti nam JER i mi opraštamo…- nema uvjeta AKO ili KAKO
-Oprosti nam ONAKO KAKO mi opraštamo… - oprostiti će nam, samo AKO…- što meni osobno liči na pogađanje kao na vašaru ili tržnici (sorry).

Nije li današnji način molitve Očenaša "smekšan" da se izbjegne OBAVEZA OPRAŠTANJA? Cijenim Barnabin pokušaj(s linkom), ipak se pitam:
1. Ili je tu ipak "na djelu" pretjerao pouzdanje u Božje milosrđe - ali od strane KOGA?
2. Otvorena spremnost: kazni me, Oče, ako - dok ovo molim - nisam svome dužniku oprostio?
3. Ili je u pitanju namjerno "smekšavanje" Očenaša, kojeg se ionako izvergla bez razmišljanja? Ali opet od strane koga i najvažnije ZAŠTO "smekšanoga" u odnosu na izvorni tekst?

Cudni Oce Nas..(Ne znam dali smijem da ga stavim ovdje..?.)


Molitelj:"Oce nas koji jesi na nebesima..."
Bog:"Da?"
Molitelj:"Ne prekidaj me!Zar ne vidis da molim?!"
Bog:"Ali zvao si me!"
Molitelj:"Ja tebe ?..Ah ..ne ..ja te zapravo nisam zvao.To je molitva.
Mi upravo tako molimo:"Oce nas ,koji jesi na nebesima!"
Bog:"Evo opet!Jel me zoves kako bismo razgovarali?Ili sto? Dakle,sto te
muci?"
Molitelj:"Sveti se ime tvoje.."
Bog:"Mislis li to ozbiljno?"
Molitelj:"Zar bi trebalo tu nesto ozbiljno misliti?"
Bog :"Zelis zaista da se moje ime sveti?Sto ti to uopce znaci:
"Sveti se ime tvoje?"
Molitelj:"Pa to znaci..bhh...to znaci...phh,zaboga..Ne znam sto to znaci!
Odakle bi znao sto to znaci!
Bog:"To znaci da me zelis slaviti,da sam ti ja poseban,da sam ti vazan,
da ti je moje ime dragocijeno"
Molitelj:Aha,hm...kuzim..Dodju kraljestvo tvoje,budi volja tvoja,
kako ne nebu tako i na zemlji..
Bog:"Radis li ti na tome?"
Molitelj:Ha?Mislis na tome da dodje kraljestvo tvoje?Pa naravno!
Idem svake nedjelje u crkvu,dajem milostinju,cak dajem i za
mislje..
Bog:"Ja zelim vise;zelim da dovedes svoj zivot u red,zelim da ostavis
navike,koje drugima idu na zivce,da naucis misliti na druge.Zelim da
pomognes ljudima,da im pokazujes put ka Istini,da lijecis bolesne,
oslobadjas zatocene,nahranis gladne..Jer sve sto si ucinio za te
ljude,meni si ucinio."
Molitelj:Zasto to govor bas meni?
Kao da ja mogu nahraniti gladne,pomoci siromasnima?
Pogledaj samo koliko love imaju popovi i biskupi!
Idi njima reci nek se oni zauzmu za siromahe.
Bog:Oprosti ali ja sam mislio da stvarno molis da dodje kraljestvo moje
i da bude volja moja.To naime,pocinje sasvim osobno kod onoga koji
za to moli,Tek onda kad zelis isto sto i ja,mozes biti vjesnik moga
kraljestva..
Molitelj:Ma to mi je jasno!..Mogu sad nastaviti moliti?
"Kruh nas svakidasnji daj nam danas.."
Bog:hej-hej"Pa covjece ti predebeo!Tvoje molitva te obavezuje nesto
ucinit.kako bi milioni gladnih na ovom svijetu dobili svoj svagdanji
kruh.
Molitelj:..i odpusti nam duge nase kako i mi odpustamo duznicima nasim..
Bog:"A sta je sa tvojim radnim kolegom"?
Molitelj;Njega mi ne spominji!Ti znas da me on vec javno blamira,da je
uvjek arogantan prema meni,da mi dize tlak svojim cinicnim
primjedbama i on to zna.!On mene uopce ne dozivljava ozbiljno,on
sa mnom sprda...taj tip je...
Bog :znam,znam!A ipak ,tvoja molitva?
Molitelj:Pa nisam bas tako mislio!
Bog:Ti si barem iskrenNego de mi reci,jer tebe cini sretnim tako zivjeti pun bijesa i mrznje prema radnom kolegi?
Molitelj:Je ,da!Taman posla!...To me razara,to me boli?
Bog: Ja tebe zelim ozdraviti:Oprosti mu,i ja cu tebi oprostiti.Mozda je tebi
ipak jos prije oprostim.Onda su arogantnost i mrznja njegovi grijesi
a ne vise tvoji.Mozda ces pri tome izgubiti nesto od svoga novc i
imidza.Ali to ce ti donjeti mir u srce.
Molitelj :Hm,nisam bas siguran mogu li to..
Bog:Ja cu ti pomoci.!
Molitelj;i ne uvedi nas u napast,nego izbavi nas od zla..
Bog:Ma nista lakse od toga.Samo mi reci koje te osobe i situacije
uvode u napast.
Molitelj:Kako to mislis?
Bog :Znas ti svoje slabe tocke:neodgovornost,rasipnost,skrtost,seksualnost,agresivnost,odgoj..
Ne daj napasti ni jednu jedinu sansu!
Molitelj:Cini mi se da mi je ovo najtezi ocenas kojega sam ikada izmolio
ali sad je prvi put moja molitva ima veze sa mojim svakodnevnim
zivotom.
Bog :Jako dobro!Napredujemo!Sad nastavi moliti do kraja.
Molitelj:Jer tvoje je kraljestvo i moc i slava u vjeke vjekova .Amen.
Bog:Znas sto mi se svidja?Kad me ljudi kao ti pocnu ozbiljno dozivljavati,
iskreno moliti,sljediti i ciniti ono sto je moja volja.Kada ljudi primjete da ih njihov trud oko moga kraljestva cini sretnim..

(Palotinci)

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Evo još jedna, slična verzija, istog.

Oče naš

Čovjek: "Oče naš, koji jesi na nebesima..."

Bog: "Da?"

Čovjek: "Ne smetaj me. Vidiš da molim".

Bog: "Ali zvao si me."

Čovjek: "Zvao? Nikog ja nisam zvao. Samo molim."

Bog: "Evo, opet!"

Čovjek: "Opet. Što?"

Bog: "Pa zvao si me. Rekao si: Oče naš, koji jesi na nebesima..." Evo me, što hoćeš?"

Čovjek: "Ali ja ništa nisam time mislio. To je samo svakodnevna molitva, shvaćaš? Ja redovito molim Oče naš. Od toga se bolje osjećam. To je kao kad obaviš neku dužnost pa se bolje osjećaš."

Bog: "No, dobro. Nastavi."

Čovjek: "Sveti se Ime tvoje..."

Bog: "Čekaj! Stani! Što si time mislio?"

Čovjek: "Mislio! Čime?"

Bog: "Pa s tim: Sveti se Ime tvoje..."

Čovjek: "Pa to znači... to znači... O Bože. ja pojma nemam što to znači! Otkud bih ja to znao? Pa to je samo dio molitve. Nego, kad smo već kod toga - a što to zapravo znači?"

Bog: "Znači: budi štovan... uzvišen... svet..."

Čovjek: "Čuj, pa to ima smisla. Zapravo, nikad prije nisam razmišljao što znači: Sveti se Ime tvoje..."

Bog: "Dobro, nastavi".

Čovjek: "Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji..."

Bog: "Ti to stvarno misliš?"

Čovjek: "Naravno. A zašto ne?"

Bog: "A što poduzimaš u tom pogledu?"

Čovjek: "Poduzimam? Pa... ništa. Ja sam mislio da bi bilo lijepo da imaš sve pod kontrolom tu dolje kao što imaš tamo gore."

Bog: "A imam li pod kontrolom tebe?"

Čovjek: "Pa, ja idem u crkvu."

Bog: "Ne pitam te to, nego što ćemo s tvojim pljuvanjem po bližnjima? To ti je ozbiljan problem. Pa onda, način na koji trošiš novac - samo na sebe. A da ne govorim o filmovima koje gledaš!"

Čovjek: "Čekaj. Stani malo. Što si se okomio na mene? Nisam ni bolji ni gori od drugih koji idu u crkvu!"

Bog: "Oprosti. Mislio sam samo da hoćeš da bude volja moja. A ako je to cilj, onda treba početi od onih koji to mole. Kao na primjer - od tebe".

Čovjek: "Slušaj, Bože. Moram završiti s ovim. Ovo već traje mnogo duže nego obično".

Bog: "No, dobro, hajde".

Čovjek: "Kruh naš svagdanji daj nam danas..."

Bog: "Trebao bi malo popustiti s tim kruhom. Predebeo si."

Čovjek: "Ma čekaj malo. Što je ovo? Dan za kritiku? Ja lijepo krenem obaviti svoje svakodnevne vjerske dužnosti, a ti iz čistog mira ovako baneš i počneš me podsjećati na moje manjkavosti."

Bog: "Molitva je opasna stvar. Mogao bi se zbilja promijeniti. To ti cijelo vrijeme pokušavam objasniti. Zvao si me i evo me. Tu sam. Nastavi moliti. Da čujem slijedeći dio tvoje molitve.

Čovjek: "Strah me je."

Bog: "Strah! Čega?"

Čovjek: "Znam što ćeš reći".

Bog: "Hajde, provjeri me!"

Čovjek: "Otpusti nam duge naše, kao što i mi otpuštamo dužnicima svojim..."

Bog: "A što je bilo s Ivanom?"

Čovjek: "Evo, vidiš! Znao sam! Znao sam da ćeš i njega odnekud izvući! Bože, zašto govori laž o meni? Zašto širi priče o mojoj obitelji? Nikad mi nije vratio dug. Zakleo sam se da ću s njim izravnati račune!"

Bog: "A tvoja molitva? Što ćemo s tvojom molitvom?"

Čovjek: "Pa, nisam mislio ozbiljno."

Bog: "No, bar priznaješ. Ali nije ti baš neki štos vući okolo taj gorki teret u sebi, zar ne?"

Čovjek: "Ne, ali osjećat ću se puno bolje kad izravnam račune s tim susjedom."

Bog: "Nećeš se osjećati bolje, nego gore. Osveta nije slatka. Pomisli samo kako si već nesretan. No, ja to mogu promijeniti."

Čovjek: "Možeš? Kako?"

Bog: "Ti oprosti njemu, a ja ću onda oprostiti tebi. Tada će mržnja i grijeh biti njegov problem, a ne tvoj. Ti ćeš naći mir u srcu."

Čovjek: "Ma da. U pravu si. A i više nego što se želim osvetiti njemu, želim biti OK s tobom... (Uzdah). No dobro, opraštam mu. Kad malo bolje razmislim, njemu je naprosto suđeno da bude bijedan i odvratan. Svakome tko ide naokolo i čini ljudima svinjarije koje on radi, treba pomoći da se izvuče iz toga. Pokaži mu nekako pravi put."

Bog: "Evo vidiš. Super. I kako se sad osjećaš?"

Čovjek: "Hmm... Pa nije loše. Zapravo - super! Vidiš, možda danas prvi put što znam neću morati opet sav napet ići u krevet. Možda odsad neću biti tako umoran."

Bog: "Nisi još gotov sa svojom molitvom. Nastavi."

Čovjek: "I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla."

Bog: "Dobro, dobro. Učinit ću to. Samo se ne dovodi u situacije u kojima možeš pasti u napast."

Čovjek: "Što tim misliš?"

Bog: "Pa, recimo, ne pali televiziju kad znaš da trebaš obaviti još neke druge stvari. Isto tako, što se tiče vremena koje provodiš s prijateljima u kafiću ako ne možeš utjecati na razgovor da ide u pozitivnom smjeru, možda bi trebao još jednom razmisliti o vrijednosti takvog prijateljstva... Također, ne bi se trebao natjecati i uspoređivati sa susjedima i prijateljima. I, molim te, nemoj me koristiti kao izlaz za nuždu."

Čovjek: "Ne razumijem ovo zadnje?!"

Bog: "O, znaš ti, znaš. Učinio si to već toliko puta. Uvališ se u neprilike i onda dotrčiš k meni vičući: Bože, pomozi mi da se izvučem iz frke i obećavam ti da to nikad više neću učiniti. Sjećaš se nekih takvih nagodbi koje si pokušao napraviti sa mnom?"

Čovjek: "Da, Bože, sjećam se. Zbilja se sramim."

Bog: "No, hajde, završi svoju molitvu."

Čovjek: "Amen."

Bog: "Znaš li što to znači?"

Čovjek: "Ne, ali bih volio znati. Želio bih ti ugoditi. Vidim kakvu sam zbrku napravio od svog života. I vidim kako bih bio super da postanem jedan od tvojih sljedbenika."

Bog: "Upravo si odgovorio na svoje pitanje."

Čovjek: "Da?"

Bog: "E pa sad, kad su neki od starih grijeha izvučeni na površinu i uklonjeni, teško je naći riječi da se opiše sve što možemo zajedno."

Čovjek: "Bože, hajde da vidimo što možemo učiniti od mene. Važi?"

Amen.

_________________
Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište.

Oče naš, koji jesi na nebesima

Vjerujem li da je Bog moj Otac i da sam ja Njegovo dijete?
Imam li puno pouzdanje u Njega, ili se držim pred Njim kao rob, pun straha i trepeta?
Dolazi li mi pomisao da posumnjam u Njegovu Ljubav prema meni?
Sumnjam li u Njegovu Providnost?
Da li se zaista oslanjam na Njega, da me neće nikad napustiti ni u sadašnjosti ni u budućnosti?
Nastojim li naći vremena, da se divim Božjim djelima, da Boga hvalim i slavim i da Mu se klanjam?
Tko je nebeski Otac za me?
Imam li o Njemu krive ideje, netočno iskrivljeno mišljenje?
Da li od Boga stvaram idola, da Boga zamišljam na svoju sliku?
Jesam li svjestan, da sam dragocjen u Božjim očima?
Dolazi li mi napast, da pomišljam, kako me Bog prezire?

Sveti se ime Tvoje

Ako je Bog Otac, On je i sveti Bog. Da li poštujem Božju svetost, osobe, mjesta ili stvari, koje su Njemu posvećene?
Da li se brinem da Boga bolje upoznam studijem, proučavanjem, slušanjem Riječi Božje, molitvom, itd?
Kako razvijam svoju vjeru`?
Kako govorim o Bogu?
Da li s poštovanjem i ljubavlju?
Da li se šalim, podrugujem, ismijavam sa svetim stvarima, s religijom, s Bogom?
Brinem li se da upoznam Oca nebeskoga?
Podržavam li, ohrabrujem i molim li za one, koji su odgovorni za navješćivanje i širenje Evanđelja: za Papu, za naše biskupe, za naše svećenike, vjeroučitelje, misionare, itd., ili ih samo kritiziram, napadam, ocrnjujem? Ljubim li svoju Crkvu'?
Postavši »svet« krštenjem, ja sam Hram Duha Svetoga! Poštujem li svoje tijelo i tijelo drugih?
Nisam li dopustio, da griješim protiv svoga tijela ili protiv tijela drugih osoba (masturbacija - samozadovoljavanje, traženje seksualnog užitka izvan braka, neumjerenost u jelu i piću, uzimanje droge, skraćivanje sna itd)?
Da li svoje tijelo stavljam u službu života i ljubavi, ili u službu sebičnog užitka`?
Jesam li vjeran zahtjevima u svom braku ili u svom celibatu?

Dođi Kraljevstvo Tvoje

Otac nebeski. želi biti Gospodar, Kralj u svijetu i u mom srcu?
Na kojem području moga bića Bog ne vlada kao apsolutni Gospodar?
Koji grijeh je zapreka dolasku Kraljevstva Božjeg u me'?
Da li svojevoljno sprječavam dolazak Kraljevstva Božjega: grješna šutnja, strah, ljudski obzir, nemarnost, nepokretnost?
Da li se brinem za spasenje i duhovnu sreću grješnika?
Da li sam u tome nemaran?
Molim li za obraćenje grješnika?
Da li mi dolazi napast, da svedem Kraljevstvo Božje na jedino političko oslobođenje ili socijalni napredak?
Da li rastavljam širenje Evanđelja od ljudskog oslobođenja?
Za Isusa u tome nema zbrke i nejasnoća, ni razdvajanja. A za mene?
Kojim sredstvima tražim, da dođe Kraljevstvo Božje?
Evanđeoskim ili nasiljem, oružjem?
Jesam li nesnošljiv u svojoj vjeri?
Kako konkretno sudjelujem za dolazak Božjeg Kraljevstva (misijsko oduševljenje, tisak-štampa, katehetska pouka, odgoj, župska djelatnost, učestvovanje u grupnom djelovanju itd)?

Budi volja Tvoja

Želim li i tražim li zaista, da se u mom životu ostvari Volja Božja?
Ljubim li tu Volju i želim li je više od svoje volje? Prihvaćam li je s vjerom?
Jesam li uvjeren, da me nebeski Otac ljubi kad mi je Njegova Volja teška i mučna? Jesam li ustrajan biti vjeran Volji Božjoj u neuspjehu, u patnji, u grijehu, u bolesti ili u smrti?
Molim li, da upoznam Volju Božju, da ostvarim tu Volju?
Nastojim li raspoznati Volju Božju?
Kako uvažavam Božje Zapovijedi?
Kao dužnosti ili sredstva da upoznam i ispunim dragu Volju Božju?
Pokoravam li se Bogu iz ljubavi, ili zbog straha od pakla, od Božje kazne?
Bojim li se Bogu reći DA za svoje zvanje i za svoj život?
Pokoravam li se starijima?
Na koji način?
Nastojim li doznati, što mi Bog govori danas po događajima u svijetu, po nauci Crkve, po riječima Pape i biskupa?
Da li se zanimam?

Kruh naš svagdanji daj nam danas

Znadem li, kako treba, ovisiti o Bogu i o drugima?
Da li se usudim od njih zamoliti, što mi je potrebno za život'?
Sto je bitno u mojim prosnim molitvama: materijalni kruh ili duhovna hrana?
Da li je moja molitva općenita ili se ograničuje na moje osobne potrebe'?
Da li se samo molim za druge, ili nastojim pružiti im kruh, koji njima manjka, dijeleći s njima od svoga suviška, od sposobnosti i svog vremena, itd?
Dopuštam li biti drugima na raspolaganju, ili se bojim da će mi oduzeti vrijeme?
Dijelim li svoj kruh s onima, koje mi Bog šalje?
Kako?
Nastojim li slaviti Boga i zahvaljivati Mu za kruh, koji mi On daje svaki dan?
Da li rasipljem dobra, koja su mi dana na raspolaganje?
Hranim li svoj život kruhom života?
Jesam li vjeran Sakramentu Euharistije?
Što radim od svoje Nedjelje?

Oprosti nama duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim
Jesam li sumnjao u Božje milosrđe, u Božje Oproštenje s obzirom na sebe?
Opraštam li onome, koji me je uvrijedio ili mučio?
Kako?
Samo ustima ili od srca?
Opraštam li lako?
Uvijek?
Jesam li spreman oprostiti svom bratu, mužu, ženi, susjedu, svojoj djeci onako kako meni oprašta Otac nebeski'?
Znadem li učiniti prvi korak prema pomirenju?
Jesam li spreman brižno uspostaviti jedinstvo i mir?
Događa li se, da odbijem oprostiti ili da se pomirim?
Jesam li zloban, kivan, osjetljiv?
Dali sam uvijek spreman na pomirenje ili mi. je to teško?
Podržavam li staru mržnju?
Znam li priznati svoje zablude i svoje grijehe?
Da li se uistinu pomirujem?
Da nisam od onih, koji govore: »Opraštam, ali neću nikada zaboraviti«?
Da li idem na počinak prije pomirenja?
Da li odbijam razgovor zbog oholosti ili sebičnosti?
Da li idem na molitvu, na Pričest svojevoljno nepomiren?
Da nisam ništa učinio, što je u mojoj moći da se izmirim?
Znadem li crpsti u Sakramentu Pomirenja snagu da opraštam svojoj braći, bližnjima?
Jesam li vjeran Sakramentu Pomirenja?
Vjerujem li u Oproštenje Božje za me?

[i]I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla

Vjerujem li u postojanje zla duha, sotone, đavla?
Da li ga se bojim?
Jesam li ponizan pred napastima?
Da odbijem napast, prihvaćam li se molitve, pokore, Riječi Božje?
Kad me napadne napast, da li gubim hrabrost?
Usuđujem li se sa svojim ispovjednikom govoriti o svim svojim napastima`?
Događa li mi se, da optužujem Boga da je On odgovoran za moje padove?
Vjerujem li, da mi Bog daje svaki dan potrebnu snagu da odbijem napasti, da odbijem zlo?
Kad učinim zlo, znadem li smjesta pogledati prema Bogu, nebeskom Ocu i odmah zatražiti pomoć u Sakramentu Pomirenja, kako bih se oslobodio ispod ropstva zla duha?
Molim li za sve one, koji strašno trpe da bi ostali vjerni u svojim obvezama? Podržavam li ih i ohrabrujem, da ustraju u dobru?
Molim li Oca nebeskoga, da me čuva od zla duha?
Da ne padnem u napast nevjernosti u mom zvanju?
Da li mi se događa, da se igram s napastima?
Činim li što treba, da smjesta otklonim napast? Da odbijem Zloduha?

Molitva za Oproštenje

Oče nebeski, Ti si Oproštenje.
Sagriješio sam protiv Tebe i bližnjih,
protiv svoje braće.
Učinio sam, što je zlo u Tvojim očima.
Izbriši moje grijehe u svojoj velikoj ljubavi.
Ti ne želiš smrti grješnika.
Da se obrati i da živi, Ti si poslao ISUSA,
Svoga Sina jedinoga, našega Spasitelja.
Rođen je od Djevice Marije,
Trpio je u mukama, Umro i uskrsnuo.
On izlijeva na nas Duha Svetoga,
koji nas oslobađa od grijeha
I od našeg kamenog srca Izgrađuje srce slično Njegovu.
Primi danas moje obraćenje. Očisti me od mojih grijeha.
Obnovi me po Svojoj Ljubavi.
Daj mi snagu da živim po Tvojoj Ljubavi,
Da živim s braćom u vjernosti, u ljubavi i radosti Tvoga Oproštenja.

11 Jun 2005 by vinko

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Zanimljiva anliza.

Meni je žao što je kod nas tako prevedeno, no...bitna je namjera molitvom..
Mojem tati ova je molitva pomagala u najjačim bolima i mukama koje je imao u teškoj bolesti nakon koje je i umro. Govorio je da se nakon očenaša smiri, i boli se smanje.
Njegovo svjedočanstvo, za mene je sasvim dovoljno.

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Oče naš - ako ga prihvaćamo za oca, prihvaćamo i sinovstvo, znači i dio božanske naravi,
koji jesi na nebesima sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje - prihvaćamo da je svet da Njegovo kraljevstvo, koje je na nebesima bude sveprisutno, a to kraljevstvo je, između ostalih blagodati, i kraljevstvo praštanja,
budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji, ljubite jedni druge je njegova volja, ako ljubiš onda i praštaš,
kruh naš svagdanji daj nam danas i
otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim, nije li opraštanje logičan slijed u svemu naprijed navedenom, ako si prihvatio Boga za oca, prihvaćaš da je Svet, želiš njegovo kraljevstvo, želiš vršiti njegovu volju, prihvaćaš njegovu providnost, onda ti tek opraštanje nije problem.

Pravnici bi rekli da tu postoji određeni kumulativni uvjet, jer ova molitva ima jedan svoj logičan slijed i ne počinje praštanjem, jer da bi mogao opraštati potrebno je imati vjeru da je Bog tvoj otac, da je Njegovo kraljevstvo tvoj konačan cilj, pri tom prihvaćaš njegovu volju i providnost, e tek onda kad si prihvatio malo od ove božanske naravi, kad si se prepustio Njemu, govoriš svom Bogu ako sam ja ovako slab i jadan mogao bližnjem oprostiti, oprosti i Ti meni. Izreći ovo mi se čini ne kao da je to uvjet praštanja, nego da je to znak dat Bogu da prihvaćamo ponuđeni savez, znak da smo voljni prihvatiti njegovo praštanje (iako on to zna).

Meni ovo ne liči na nikakvo zazivanje prokletstva, niti to jest. Ovo mi je na neki način putokaz kojim putem ići, od čega i prema čemu krenuti. Na kraju ono "ne uvedi nas u napast", je stvarno na kraju, jer i da si prihvatio sve prethodno, da živiš životom svetca, u zadnjem trenu svog života možeš upasti u napast. Zato je bitno moliti da ne budeš uveden u napast, jer si slab, ne pouzdati se u svoje snage - to nije vjera.

Ova molitva je prvenstveno razgovor s Ocem, a ne sa sucem. I nije to nekakav naivni otac koji ne poznaje svoju dicu, a niti je ćudljiv otac koji ti da kakav poklon pa se ti pitaš kakva te bezrazložna kazna očekuje nakon tog poklona. Ovo je razgovor sa ocem koji poznaje tebe, tvoje djelo i mogućnosti.

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

[quote="Barnaba"]

Molitva Oče naš na latinskom glasi:

Padre nostre quie estas en ceolo,
Sanctificato sesa tuo nome,
Venga nos el regno tuo.
Fata tua volunta,
Come en terra aiscomo en ceolo.

Nostre pane de cada dia done-nos ogi.
Et perdona-nos las nostre debitas,
Aiscomo nos perdonemos nostre debitores.
Et non nos deses caier en tentation;
Mais delibranos de mal.
Amen

hmm... ovo ce prije bit na spanjolskom... a na latinskom Očenaš ide ovako:

Pater noster, qui es in cælis:
sanctificétur nomen tuum;
advéniat regnum tuum;
fiat volúntas tua, sicut in cælo et in terra.
Panem nostrum cotidiánum da nobis hódie;
et dimítte nobis débita nostra,
sicut et nos dimíttimus debitóribus nostris;
et ne nos indúcas in tentatiónem;
sed líbera nos a malo.

Evo i verzija Hrvatsko-glagoljskog Očenaša

Otče naš iže jesi na nebesih
sveti se ime Tvoje.
Pridi cesarstvo Tvoje
budi volja Tvoja
jako na nebu i na zemlji.
Hlib naš vsedanji daj nam ga danas
i otpusti nam dlgi naše
jakože i mi otpuščaem dlžnikom našim.
I ne vavedi nas v napast
na izbavi nas od neprijazni.

http://www.croatianhistory.net/etf/ocenas.html

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.