Giovi je napisao/la:
Da li je nužna zajednica za duhovni rast?
Kakva su vaša iskustva i da li ste uključeni u neku zajednicu?
U zajednici se s vremenom sve više otvaramo,
upoznajemo svoje i tuđe vrline i mane
što nas čini ranjivijima, ali i otvorenima za rast.
Nekada davno u stara vremena, zajednice su bile "nase obitelji"...
Brojile su mnogo clanova, vise generacija ,mozda cak i 4 generacije...zivjelo je pod istim krovom...
Molitva ,pjesma,darivanje, savjetovanje, i razno-razno, djelovanje..
Pomagalo se ljubavlju i s dobronamjernom kritikom..i pohvalom, ali i svi ukori i mozda kazne, bile su na korist i izgradnju..zivota i vjere...
Jer covjek, raste i izgradjuje se na svojim greskama..s nastojanjem ,da se popravi,promjeni i nikada vise ne ponovi..ono sto nije dobro.
Mislim da nije nuzna zajednica za Rast u vjeri...
Vazno je da ja postanem zidar, i da ja sebe izgradjujem...
Ne mojom voljom,nego Bozjom voljom..to je bitno..u zajednicama je puno lakse...jer odmah dobijemo odgovore ,na svoja pitanja...Ali kod nas u KRC,oduvjek su bile razlicite molitve...recimo,na primjer...
Svibanjske poboznosti,Listopadske poboznosti,Korizma,Advent"Zornic"Duhovi itd... Tu je uvjek prisutna ,
jedna vrsta zajednice...gdje se s molitvom moze postici Rast u vjeri...
Danas pstoje mnoge medijske prilike, kao Forum...katolicki forum...
koji sadrzi, zajednicku molitvu , dijalog,pitanja i odgovoro,teiologiju....sve to ;
TAKODJER MOZE DA IZGRADJUJE COVJEKA...
i
da mu bude na korist, da postigne rast u vjeru...
Prvo moramo da zelimo .taj rast,da cinimo sve i dajemo sve od sebe , DA SE MOLIMO ,da vjeru zivimo,i svjedocimo...
da bi postigi rast u vjeri.. i to da psotignemo...uz Bozju milost,ne nasom zaslugom ,nego Njegovom voljom i milosti, a nasom slobodim i ljubavi ..