Katolički odgovori

Potpuno se slažem, i koliko je važno da mladi ljudi prije braka o svemu razgovaraju, na žalost sve više mladih (iako u brak ulaze stariji) ulaze skoro apsolutno ne pripremljeni. Ponekad imama predosjećaj da će se neki brak raspasti vrlo brzo - na žalost ne prevarim se. Ljepota (fizički izgled) tako brzo prolazizaljubljenost (nestanu kao što se i pojavila) a životne poteškoće, nerazumijevanja rastu, kriva poimanja pa čak i zamisli jer nisu pravilno postavljeni sve više pritišću, a Bog i molitva ne igraju nikakvu ulogu - i svijeća se gasi.
I zbog promašenog pokušaja ostaje nova borba novi izazovi i novi pokušaji, koji se opet postavljaju na krive noge i tako se vrtimo u krugu...

Zato jer svaki poraz ostavlja rane u čovjeku i te rane on nosi sobom kud god ide, u svaku novu vezu, u svaki novi brak. Bez žive i čvrste vjere, bez Isusa, iz tog je kruga nemoguće izići.

Prošlo je izvjesno vrijeme od kad sam izračunao prihvatljivo vrijeme za spremnost za brak. Zanimljivo je kako su to i stručnjaci pokušali izračunati Formula for the perfect marriage proposal date revealed
Kako se vidi iz ovog članka, to se radi na sljedeći način: Oduzmite najraniju dob (koju općenito smatrate prihvatljivom za brak) od najstarije dobi (kada bi htjeli uploviti u bračne vode), zatim rezultat pomnožite s 0.368. Dobiveni rezultat nadodajte minimalnoj dobi i dobijete optimalne godine za brak.

Iakao u članku nije pobliže objašnjena metodologija zanimljivo da se rezultat u većem djelu poklapa s mojim proračunom od prije. Ja sam se bazirao na kriteriju vremena potrebnog za obrazovanje.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

I što ako u toj idealnoj dobi nema na vidiku mladoženje, odnosno mladenke ?

Ja bih rekla da je to ipak u konačnici Božja volja, odnosno stvar našeg pouzdanja u Boga. Imam dvije kolegice koje su se udale na prvoj godini faksa, nisu se čuvale začeća već su rodile prvo dijete za vrijeme studija, završile faks jedna u roku a druga s godinom zakašnjenja. Nasuprot tome, znam ih nekoliko koje su za vrijeme studija abortirale (ne u braku) da bi lakše studirale, ali završile nikad nisu...

Za brak smo spremni onda kad shvatimo što je to sakrament,te da je i brak sakramenat.Kad posjedujemo potpunu spoznaju o tome tada smo spremni za brak i sve obaveze koje brak donosi.Tada je čovjek na nominalnoj razini ozbiljnosti za brak.
Hvaljen Isus i Marija

I naravno ako imaš s kime stupiti u brak. Ako se volite i spremni ste se radovati i trpjeti zajedno. I zajedno živjeti Božje zapovijedi.

U teoriji ste u pravu, ali tko je od nas prije stupanja u brak bio u dubini duše svjestan toga da je brak sakrament...pa većinu ljudi vodi zaljubljenost ili želja za potomstvom. Rijetki su oni koji već u tim godinama zrelo promišljaju. Zar nisu i pripreme za brak ono što većina nastoji izbjeći ili smanjiti na najmanju moguću mjeru.
Tek s prvim preprekama u braku, čovjek se okreće Bogu, traži od Njega pomoć i nalazi ju baš u snazi svetog sakramenta braka.

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja

Normalno da je teško u vremenima kad čovjek stupa u brak da shvaća kako je to sakramenat i da o tome razmišlja.Ja moram priznati da sam to shvatio u onom trenutku kad sam na sajtu pročitao ovo pitanje,Koje je na izgled jednosavno,za neoženjene apstraktno i teoretsko a za oženjene vrlo pragmatično.Međutim, mislim da je dobro da se kaže pa će možda netko to i čuti,te krenuti u braćene vode sa višeg racionalnog stanja nego mi drugi koji u dotičnim trenucima o tome nismo tako ozbiljno razmišljali.Mišljenja sam, kad bi se o braku razmišljalo kao o sakramentu tada bi i bračna ljubav s godinama postala jača i kvalitetnija,a obitelj bi dobila na cijeni poštovanja.
Hvaljen Isus i Marija.

Slažem se da o sakramentu braka treba govoriti. Pogotovo stoga kad veliš...netko će čuti. Kad sam ja stupala u brak, pripreme su se sastojale od nekoliko kratkih razgovora sa svećenikom.
Danas postoje organizirana predavanja za sve potencijalne mladence u ovoj godini. Predavači su svećenici, psiholozi, bračni parovi...pa mladi imaju puninu informacija, veću nego su nama davali.

Bit braka je ljubav, ja vjerujem da smo muž i ja Bogom darovani jedno drugom. Nisam u početku braka to shvaćala u potpunosti, već sam vođena ovozemaljskim nastojala promijeniti muža po svome, a i ja sam se nastojala prilagoditi njegovim željama. To ide do jedne granice, a kad stane, mnogi brakovi pucaju.
Tu se čovjek mora okrenuti Bogu, posvijestiti si sakramentalnost odnosa i mijenjati sebe za dobrobit oboje supružnika. Kad bi ljudi tako razmišljali nebi dolazilo do rastava i svađa.

Poticajno mi je pročitati kad bračni parovi npr. doživjevši zlatni pir svjedoče kako su se u teškim trenutcima okretali Bogu i uz Božju pomoć živjeli brak, te zahvaljuju Bogu za sve sretne trenutke i djecu...

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja

U braku se sazrijeva, u međusobnoj ljubavi uzrasta, u poštovanju postaje cjelovitiji.

Nikada nismo konačno i potpuno zreli za brak. No bitno je da ne uđemo nesposobni za prihvaćanje promjena. I uistinu se tek kasnije potpuno shvati što je to "sakramnent braka" u punom značenju. Kad smo mi bili na predbračnom tečaju kao već zreli mladenci i kad je to nekako bilo po redu da bude, tadašnji župnik je ondje rekao svim parovima o rastavi da je bolje da nas "sava odnese" nego da se rastavljamo. To je tada rekao nekako jako sugestivno, kako je inaće propovjedao pa se toga sjećam i danas nakon puuuuno godina. Ne znam koliko smo tada bili zreli za spoznaju sakramenta braka, ali za ovako slikovit opis jesmo.
Bilo bi zanimljivo danas pogledati koliko nas parova je opstalo u ovom kaosu od života i svijeta, ali kad župnik organizira obljetnice (15, 20, 25...godina), onda se nas iz te godine slabo okupi...

Hvaljen Isus i Marija! Novi sam na forumu zato vas sve pozdravljam . Na pitanje kad smo spremni za brak je teško odgovoriti . Ja mogu iznjeti svoje iskustvo . Bog je odredio da ne živimo sami, ja sam to vrlo rano shvatio pa mi je osnivanje obitelji bio glavni cilj u mladim danima. Oženio sam se sa 21 godinu supruga je imala 19. Poslje osam i pol mjeseci od upoznavanja smo se vjenčali to je bilo 1996. sada poslje toliko godina imamo petero prekrasne djece i iako je bilo onih koji su mi govorili da sam se prerano odlučio za taj korak sada gledajuć ne kajem se nimalo. Što je vrlo zanimljivo nisam imao stalni posao ali sam vjerovao da će Bog dati onome ko vjeruje i tko se odvaži . Poćeli smo život izvan sela bez struje u maloj kući,ona nije iz bogate kuće a ni ja pa nam to nije bilo jako teško a znate kako pjeva coce o stini i svili . Da više ne duljim sad živimo vrlo dobro od rada i božijeg blagoslova jer nije bogat ko puno ima a vjerujte ni sretan jer mu uvjek treba više. I zato mladi samo naprijed kad osjetite da je vrijeme vjenčajte se kako bog zapovjeda i uz redovno održavanje vjerskog života nikad se nećete pokajati.... pozdrav!

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Lijepo svjedočanstvo, veseli me da i ovoga ima.

Pozdrav Alojzije,
dobro došao na forum i hvala ti za ovo svjedočanstvo i nadam se da ćeš obogatiti naše rasprave konstruktivnim prinosom. Svako dobro u Gospodinu.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Imam jednoga kolegu koji je pdlegao onim pričama onda dok smo bili momci tipa , šta će ti žena , samo češ si ograničiti slobodu itd. Vrjeme je prolazilo večina se poženila od moje generacije do 25e, ali on iako prilično bogat ostao je sam sa majkom . Ispoćetka je i imao volju za ženidbu ali je izgleda imao krivi ristup tipa : (dosta o mom autu a sad malo pričajmo o meni), sada kad o tome razgovaramo on jednostavno prizna da mu nije stalo i da mu je dobro ovako . drugi kolega ima teži problem jer nije uspio naći djevojku koja bi se udala za "šljakera" kako mu je zadnja rekla kad su se upoznali malo bolje. Daleko od toga da nije trebao odustati od pokjušaja ali eto ostao je sam . pa vi recite kad je vrijeme za žeidbu. Znam ljude u selu koji su se oženili sa 17 pa do 45 i svi žive složno u braku , barem većina, ali istina nije baš da sam se previše interesirao koliko su složni, to govorim kao optimista, imam površne kontakte sa večinom .......

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

+!
Čovjeka se treba pripremati za življenje.
Kao dječak sam pročitao u jednoj knjizi, koju je poslao don Božidar Medvid,
da se ljudi odgajaju 20 godina prije nego što se rode.

"Spremnost" za brak netko možda nikada ne doživi
kao i "spremnost" na svećeništvo.
Netko se vjenča "nespreman", pa poslije nekog vremena postane "spreman".

Onaj, tko je spreman na svećeništvo, spreman je i za sv. Ženidbu.
Onaj, tko je spreman za brak, spreman je i za sv. Red.

Spreman je onaj, koji se pouzdaje u našeg Oca, koji je Ljubav,
pa makar nije ni u braku, a ni u svećeništvu.

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.