Gle. Mariamne. Evo sto se meni cini. Citam raspravu i nesto mi je upalo u oko.
Postoje ljudi i ljudi. Necu reci svecenici, laici, vjernici, zene, muskarci. Znaci ljudi.
Jedni kazu svaki dan: Gospodine, i danas ti predajem svoj zivot u potpunosti, vodi me, sto zelis od mene, reci? Neka budem tvoj instrument za spasenje drugih, meni ne treba nista, samo da budem u Tvojoj blizini sada i u vijeke vjekova. Reci, sto trazis od mene?
A drugi kazu svaki dan: Sto danas zelim? Gdje zelim ici, sto zelim biti, sto zelim probati? ja, ja, ja. Cak i kad se mole, to govore, uslisi mi to i to. Sto oni zele.
Jel shvacas razliku?
Mislim da je besmisleno dovoditi u pitanje ono sto Crkva ima u sebi od sv Petra. Sveti Petar je bio ozenjen, ali kad mu je Isus prisao toliko ga je privukao kad mu je rekao: odsada ces loviti ljude, da je ostavio zenu, obitelj i krenuo za Isusom. I Petar je onda rekao da je bolje biti u celibatu, da si onda bezbrizan. Kako to? Hm?
Seksualni nagon je vezan za ovaj svijet i nije dio blazenstva u raju. Ako si oslobodjen toga, pozvan na celibat, sto to znaci? Pozvan si biti slika onoga sto je u raju. Sto nas ceka.
Ako te Gospodin stvorio takvom da imas jak nagon, onda se udaj i rodi djecu. Koja je to tek cast, u suradnji s Bogom odgajati Njegovu djecu kao sto su tebe odgajali. Bog je i tebe povjerio nekom covjeku da suradjuje s Njim i pripremi te u rastu za vjecni zivot. To je velika cast i velika odgovornost.
Znaci to su sve posebne uloge koje Bog dodjeljuje ljudima i sve su vrijedne.
Kad te On dotakne, nista vise nije vazno. Shvatis zasto si na zemlji i zelis pomoci drugima da upoznaju Boga. To je ono sto svecenici cine. Mislim da onaj koji neprestano odabire gledati samo svoje zelje udaljuje sam sebe od Isusa i od smisla svog postojanja.
Covjek koji nije ponizan ne moze pojmiti sto znaci prepustiti Isusu svoj zivot. Bilo to u braku ili zaredjenju. Oba su sakramenta. Znaci nesto neizbrisivo, na nebu i zemlji. Sada. Ne nekad u buducnosti ili proslosti. Za nas se zivot dogadja sada. Zato uzdati se u vlastite zelje i potrebe je suludo. Jer smo slijepi, velika vecina nas.
Nuzno je slomiti svoju prgavost i poniziti se pred Bogom. Ako to ne razumijes, mislim da je to prvo za sto moras moliti za sebe.
Pitaj se svaki dan, Isuse, sto zelis od mene? Sto trebam uciniti? Da li je ispravno ovo sto cinim, da li je to u skladu s onim sto zelis od mene?
Iz jednog vrlo jasnog razloga. On je Bog, ti i ja nismo. On vidi dalje nego sto ikako mozes razumjeti. Logicno je uzdati se u Bozji pogled. Ne samo to. Jedino ispravno je uzdati se u Bozji pogled ljubavi. To je Ljubav, srz Zivota. Kad pocnes razmisljati koliko te Isus voli, kad ti to On malo po malo pokaze, onoliko koliko mozes sad prihvatit, ne mozes misliti o nicem drugom tako snazno. Zelis mu posvetiti cijeli svoj zivot. I ta ljubav raste i raste, tako rastes u vjeri i radjas se kroz ovaj zivot za vjecnost.
Uzdati se u Boga, voljeti Ga i zeljeti Mu dati sve, zeljeti ostati cist i poslusan, poslusan Isusu, Tijelu Kristovom, Crkvi, to je to! BITI ZALJUBLJEN U BOGA. Svecenici i redovnici/e to razumiju. I to posebno dobro razumiju sveci, to je onaj zar vjere, kad nas Duh Sveti potakne na ljubav prema Bogu, kad se obratimo i otvore nam se oci duha u nama.
Zasto ne bi procitala knjige koje su napisali sveci? Oni davni ili oni nedavni. Zar ljubavi je isti. Iste misli ces pronaci. Potpuno predanje Kristu. I oni su bili u celibatu.
Nas zivot katolika treba biti Kristocentrican, kao sto je cijela Crkva Kristocentricna. Znaci Isus prije svega, prije mene i mojih zelja. Da zbilja bude moj Pastir koji vodi nas ovcice. Teziti Isusu, ne sebi.
To je tesko shvatit i prihvatit bez Bozje snage. Moli da to shvatis. A kad se dogodi, bit ces jednu stepenicu bliza raju, naravno, nakon ispovjedi i oprosta grijeha. Kad je dusa opet potpuno slobodna ciniti dobro i kad "dise punim plucima".
