Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Pon vel 02, 2026 04:07

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 39 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: Sri kol 25, 2010 15:24 

Pridružen: Ned kol 15, 2010 17:11
Postovi: 9
Htio bih je svaki dan barem čuti, vidjeti na pet minuta.
Imam osjećaj da bi mi bilo lakše u srcu.
Jer ovako boli, užasno boli.

Samoća ubija.
Klinci jesu sada samnom.
S njima provodim što više vremena.
Ali nešto nedostaje.
Osjećam takvu prazninu, takvu bol oko srca, da to nije za izdržati.
Kada oni odu van kod prijatelja ili kada odu spavati, osjećaj je grozan.
Leći svaku veče u prazan krevet, nešto nepodnosivo.
Ničim više ne mogu zaokupiti misli i svakim danom je sve gore i gore.
Jednostavno osjećam se kao da dio moje duše nedostaje.
Kao da je dio moje duše umro.
I svaku večer plačem, svaku večer molim Bogu za nju.

Ljudi borite se za svoj brak, borite se svakim danom svim srcem svojim, svom dušom svojom.
Učinite sve da vam brak uspije, jer ovu patnju, ovu bol ne bih poželio nikome.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri kol 25, 2010 20:22 

Pridružen: Ned ožu 07, 2010 16:23
Postovi: 242
Lokacija: Brodsko Posavska županija
Stvarno mi je žao što si dospio u takvu situaciju, da vam sada djelimo savjete je prekasno. Ja nemam ni p od vaših problema , ja imam približno isto godina braka i do sada sam naučio da bez žive vjere u Boga i opraštanja nema sreće a ni prave ljubavi. Ali to treba i prakticirati kroz život svaki dan , a to je već malo teže jer se treba potruditi . Mi uglavnom ustanovimo da nam fali nešto tek kad to izgubimo :!: :!: :!:

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned kol 29, 2010 18:01 
Avatar korisnika

Pridružen: Sri srp 01, 2009 20:58
Postovi: 42
Stvarno je to teško, no ona je sad zaokupljena svojim planom i ne dopire do nje čak ni glas djeteta. U njezinoj glavi je; I ja imam pravo na sreću, a ona me čeka negdje drugo.
Mislim da stvaranje budućnosti na nečijim ranama ne može uroditi dobrim plodom, ali vrijeme će već pokazati. Ja sam htjela za sobom ostaviti ruševine, a u glavi su mi bile slične ideje. To je bio odabir svoje volje, jer mi je Bog bio sporedan u životu.
Dao mi je milost obraćenja, i stoga sam tako tužna kad vidim ovo; nestalo je ljubavi, jer sam svjedokom da Isus oživljava sakrament ženidbe, da Isus ozdravlja naša srca, otvara nam oči i čini da spadnu ljuske s njih. Mislim da je potrebno svu svoju snagu usmjeriti k Njemu, upraviti svoje molitve zaista Njemu, prihvaćajući što god bilo, tj ono Budi volja tvoja da uvijek na kraju molitve bude, i to ne samo kao riječ izrečena, nego kao stav čitavog bića. Ako ne uspijeva govoriti ti njoj o Bogu, a ti govori cijelim svojim srcem Bogu o njoj, moleći ga prvo da bude Njegova, a onda će sve biti kako On želi i kako je najbolje.
Djeci pokušaj olakšati, reci im da mama ne zna što čini, da nije sad svjesna toga, no da ona u srcu uistinu ima ljubavi za svoju djecu. Što se tiče duhovne pomoći, ako taj svećenik nije imao sluha, postoji neki drugi koji će imati. Ja bih potražila drugog.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned kol 29, 2010 20:25 

Pridružen: Ned kol 15, 2010 17:11
Postovi: 9
Sa djecom molim svaku veče, za nju za njih za nas kao obitelj.

Kći to prihvaća kao ružan san, ne želi o tome razgovarati. Od kada je supruka teatralno iselila, kći se s njom vidjela dva puta.
Za sina ona ne postoji. Ne želi je vidjeti i ne želi s njom razgovarati.

On to najteže proživljava, a pogotovo kako ona malo malo radi izgrede, od slanja policije, prijetnji socijalnim službama i da ne govorim dalje, došlo je do toga da mi se počela preko njega uništavati i karijera.
Pokušavam sinu objasniti, ali ima 15 godina i vrlo dobro vidi, doživljava i shvaća što se dešava.
Kako se samo on osjeća svaki put kada policija pokuca na vrata, kada pokucaju kojekakve službe.
I Kako mu onda objasniti da ih mama voli i da to nema veze s njima.

Znam da je sve to teško, znam da svatko od nas nosi svoj križ.
Ali ponekad se čovjek upita čime smo ga zaslužili.

Vjerujem u Boga i za mene je brak svetinja.
Na taj način smo i djecu odgajali i tu je sada najveći problem, kako sinu objasniti da sve ono što smo ih učili i kako smo ih odgajali pada u vodu.
Da eto to ipak nije tako.

Draga Ema, ti si svoje srce otvorila Bogu i to je spasilo Vaš brak.
Nažalost moja supruga samo ponavlja svima će nam on na kraju suditi.
I trenutno ne vidi nikoga osim sebe i njega.
Poznavajući nju, to će tako i ostati, jer ona je tip osobe koji kada nešto zacrta u svojoj glavi, tada ide do kraja bez obzira na posljedice.
Možda će se danas sutra i kajati zbog toga, ali to nikada neće priznati.
Kada sam saznao za njih dvoje rekao sam joj, onog dana kada smo se vjenčali i kada smo se pred bogom zakleli i u dobru i u zlu, dok nas smrt ne rastavi, tog dana sam ti oprostio sve i ono što je možda bilo i ono što će biti. Za mene postojiš u životu ti i moja djeca. Vi ste moj život i razlog zbog kojeg živim. Drugo ništa nije važno.
To njoj ništa nije značilo. Samo je rekla da hoće svoj život, da hoće živjeti punim plućima i da zaboravim naš brak i zajednički prošlost i da krenemo svaki svojim životom.

Nadati se mogu, ali kada nade nestane ostane samo očaj, a kako iz očaja izaći?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned kol 29, 2010 21:41 
Avatar korisnika

Pridružen: Sri srp 01, 2009 20:58
Postovi: 42
Kako iz očaja izaći? Ti imaš vjeru, imaš Boga, i nema očaja, što god bilo. Naprosto moraš prihvatiti svoj život takav kakav jest. Znam da je tvrdoglava i ne kažem da će se to promijeniti, kod mene se dogodila promjena koju nisam očekviala, pri kraju brakorazvodne parnice. Kod nje možda neće. Možda hoće. Bog zna. Ti predaji sve to svakodnevno Bogu, to je ono što će smanjiti tvoje terete, jer nećeš biti zatvoren u svoj očaj ako u njemu ne ostaneš sam. Predaji Isusu rane svoje djece, moli ga da ih liječi. Predaji mu sve svoje patnje i vjeruj da ne govoriš zidovima nego živom Bogu koji je s tobom, u tvojoj patnji više nego ikad...
Što je zasluženo a što ne, ko to zna, i zbog čega nam Bog pripušta razne situacije...Mi nemamo pojma. Vidimo tek koračić, i ništa ne znamo, ali sve trebamo primati kako dolazi, kako god bilo teško.I nema očaja, onome koji ljubi Boga....Proći će, kako god bilo, ovo će biti iza tebe.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet ruj 02, 2010 20:49 

Pridružen: Ned kol 15, 2010 17:11
Postovi: 9
Proći će, kako god bilo, ovo će biti iza tebe.

Znam to. Znam da će sve ovo biti iza, ne samo mene već i djece.
Bez obzira na sve što mi trenutno i on i ona rade, podnosim to koliko mogu.
Borim se sa svim tim ne zbog sebe, zbog djece.
Oni su ti koji mi daju snagu i hrabros da guram dalje.

Ali jedna stvar ostavlja užasnu gorčinu.

Kako se netko u manje od dva mjeseca pretvori doslovce iz jedne osobe u drugu.
Da me je netko prije dva mjeseca pitao da pokažem na nekoga punog ljubavi, milosti, požrtvovanja, upro bih prst u nju.
Danas, to nije ista osoba.
Prema svima koji je znaju ništa se ne primjećuje.
Ali prema svojoj obitelji, to što radi je strašno.

Ja nikada nebih mogao izdržati da svoju djecu ne vidim tjedan dana, a kamoli duže.
Kako majka može da nevidi svoje dijete tri četiri tjedna, da ga toliko niti čuje.
Bez obzira što se između njih dvoje izdogađalo.
Kako?

Pa svi govorimo o majčinskoj ljubavi, da nema veće ljubavi od ljubavi majke i da nema toga što majka nebi za svoju djcu napravila.
Ali ovako nešto.
Da majka bez suze u oku odseli od djece, da majka svoju djecu nevidi tjednima, da jednom djetetu prijeti kojekakvim institucijama.
Kakva je to majka.

Ja znam da nema toga što za svoju djecu ne bih napravio, ako treba i život za njih dao.
PA ako treba živio i svoj osobni pakao od života samo da moja djeca budu sretna.

Ali ovako nešto, to nikada.
I zbog čega? Zbog neke svoje sreće. Zbog sreće sa osobom koja je razorila dva svoja braka i napustila troje svoje djece.
Gdje je sreća u tome.

Kada se samo sjetim upita djeteta, a gdje je mama naša sreća.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet ruj 03, 2010 08:30 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30
Postovi: 2092
Paladin je napisao/la:
Proći će, kako god bilo, ovo će biti iza tebe.

Znam to. Znam da će sve ovo biti iza, ne samo mene već i djece.
Bez obzira na sve što mi trenutno i on i ona rade, podnosim to koliko mogu.
Borim se sa svim tim ne zbog sebe, zbog djece.
Oni su ti koji mi daju snagu i hrabros da guram dalje.

Ali jedna stvar ostavlja užasnu gorčinu.

Kako se netko u manje od dva mjeseca pretvori doslovce iz jedne osobe u drugu.
Da me je netko prije dva mjeseca pitao da pokažem na nekoga punog ljubavi, milosti, požrtvovanja, upro bih prst u nju.
Danas, to nije ista osoba.
Prema svima koji je znaju ništa se ne primjećuje.
Ali prema svojoj obitelji, to što radi je strašno.

Ja nikada nebih mogao izdržati da svoju djecu ne vidim tjedan dana, a kamoli duže.
Kako majka može da nevidi svoje dijete tri četiri tjedna, da ga toliko niti čuje.
Bez obzira što se između njih dvoje izdogađalo.
Kako?

Pa svi govorimo o majčinskoj ljubavi, da nema veće ljubavi od ljubavi majke i da nema toga što majka nebi za svoju djcu napravila.
Ali ovako nešto.
Da majka bez suze u oku odseli od djece, da majka svoju djecu nevidi tjednima, da jednom djetetu prijeti kojekakvim institucijama.
Kakva je to majka.

Ja znam da nema toga što za svoju djecu ne bih napravio, ako treba i život za njih dao.
PA ako treba živio i svoj osobni pakao od života samo da moja djeca budu sretna.

Ali ovako nešto, to nikada.
I zbog čega? Zbog neke svoje sreće. Zbog sreće sa osobom koja je razorila dva svoja braka i napustila troje svoje djece.
Gdje je sreća u tome.

Kada se samo sjetim upita djeteta, a gdje je mama naša sreća.

Iz iskustva svoga rada znam da su priče o majčinskoj ljubavi koja sve nadilazi samo floskula, barem danas. Nažalost toga imam i u svojoj obitelji i nikakav glas razuma ne dopire do te osobe - makar je njeno ponašanje ipak daleko od ovoga što ti opisuješ.
Nemaš prava na očaj - ponajprije kao vjernik jer bez Oca ni vrabac ne pada i ako Bog pripušta ovakvu nevolju, on te i na nešto zove i nuka. Ostavi nju na miru, svjesno, razumski je oslobodi i traži tšo Bog od tebe želi u ovoj situaciji. A o njoj čim manje misli, jedino u molitvi. Moraš sebe i dijete zaštiti od poplave gorčine i jada koji ti prijete. Na očaj nemaš pravo i zbog djeteta, jer će on živjeti od tvoje vjere i tvoje snage.
Za ovo ti treba razum, a osjećaje kontroliraj, ne daj im maha, jer će uništiti tebe i dijete. Neka ti Bog bude na pomoći, sjetit ću te se u molitvi.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet ruj 03, 2010 19:12 

Pridružen: Pon srp 12, 2010 15:29
Postovi: 9
Dragi moj brate

Svaki dan čitam ovaj Emin upis, i jučer sam ga poslao svojoj zeni, nebi li joj mozda, mozda, mozda dopro do srca. Ne vjerujem. Samo mi je prekjo telefona odgovorila pozdravi svoju prijateljicu Emu, ako zelis potpisat cu ti sve da dobijes crkveni razvod. Uzas, uzas.

Bit cu odvratan pa cu napisati da si mozda u manje losijoj poziciji nego ja. Tvoja djeca su vec velika, vidim krscanski odgojena, pa su barem stala na tvoju stranu, ostala su uz tebe. Ostala su s tobom u tvom stanu. Ja sam istjeran iz kuce, djete od tri i pol godine je naravno ostalo kod zene, a zena ga je vec jako dobro upoznala s ljubanvnikom. Djete je podlozno manipuliranju, ljubavnik ga kupuje raznim igrackama. I ja sam poput tebe pokusao razgovarati s tim covjekom, i tu sam u losijoj poziciji jer ljubavnik je slobodan covjkek bez ikakvih obaveza. Zamolio sam ga da se makne od moje obitelji, da bi isti odgovorio fizickim prijatnjama, te cinicno ustvrdio da ce on i moja zena biti skupa, da ja to ne mogu sprijeciti. Prijetnje koje je i par tjedana kasnije pokusao ostvariti, napavsi me pred djetetom (povod je bila prica koju mi je ispricao jedan njihov kolega s posla da se doticni ljubavnik moje zene trebao zeniti proslog ljeta, pa da je svadba u zadnji cas otkazana jer je isti varao svoju zarucnicu s nekom kolegicom s posla a ova je to otkrila, a prije toga se ubadao mnogim kolegicama; Ja sam to prenio svojoj zeni, sto mi ona u svojoj zaludjenosti nije vjerovala, nego je tu stvar ispricala svom ljubavniku, a ovaj se isao obracunati sa mnom fizicki jer navodno sirim lazi o njemu). Prica se u medjuvremenu prosirila po ulici, poznanici s kojima sam bio dobar dok sam bio u kvartu kadi su me pitali zasto me vise nema u kvartu ja sam govorio razloge (da se ne bi smatralo da s otisao iz svog ceifa), doznali su moji prijatelji, njeni prijatelji i kako se prica sirila nju je to ljutilo, ljutilo, kako se sitina sirila, i s vremenom ona mi otezava vidjanje djeteta, vrijedja me preko telefona, projecira istinu itd. Uzasna situacija.

Obratiuo sam se Centru za Duhovnu pomoc i psihijatru. Moj psihijatar je gotovo uvjeren (naravno nece to nikad reci ili napisati jer u odsutnosti je neeticki napisati bilo kakvu dijagnozu) da se tu radi o graničnom poremecaju osobnost. Nakon toga na internetu sam nasao knjigu "PRESTANITE HODATI PO LJUSKAMA JAJETA", I procitao je.I preporucio bi je svakome tko ima slicnu situaciju. Evo i veze: http://lauch.furfag.com/honkhonk/SWOE.pdf

U njoj sam nasao odgovore na sva pitanja. U njoj sam nasao odgovore da nisam kriv ni za sto. Ili za vrlo malo toga. A sebe sam okrivljavao barem za 50% problema, misleci da su suprugine optuzbe dijelom i opravdane. Nakon sto sam procitao tu knjigu, apsolutno razumijem suprugino ponasanje, sve suprugine optuzbe i razloge poradi kojih trazi razvod braka.

Problem je samo sto je to poremecaj, ali za sustav to nije poremecaj. Tko ce se jos baviti time. Glavno da dijete nije zlostavljano ili neuhranjeno ili prljhavo. To sto ce makla zbog svoje emocijonalnosti kojoj sve pretpostavlja, pa i interese vlastitog djeteta, svake druge godine u zivotu dovoditi novog muskarca. U kakvoj ce atmosferi moje dijete odrastati. A potpuno sam nemocan.

Nakon sto sma procitao knjigu izgubio sma svaku nadu da ce se moja supruga shvatiti svoju ispraznost trazenja ljubavi, paznje i njeznosti, vratiti meni. Nema tu oprosti, nema zao mi je, nema ovoga sto se dogodilo kod Eme. +Zakljucci se ne donose na temelju cinjenica, vec na temelju osjecaja. Na zalost povratka tu nema. Ona nije spremna na lijecenje, ona nije problem za sustav, ona je fizicki izuzetno privlacna, muskarci ce za njom ludovati jos sigurno 10, 15 godina, ona nema razloga da se promjeni.

I sto sad sa mnoim. Boziiji zakoni su jasni. Brak je kriz, ja ako hocu sljediti Boga ja moram u tome istrajati do kraja. Ipak ponekad se upitam: Zasluzujem li ja neku zenu koja ce me postovati, a ne onu s kojom sam bio 6 godina u braku, a ista me neprestano ponizavala, lazno optuzivala da je ne volim, da je varam, sputavala mi svaku potrebu koju sam imao, izvrtala cinjenice, prislilila me da tijekom cijelog braka hodam po jajima, i na kraju ponizila, prevarila, i sad me jos okruivljuje za sve i uskracuje mi vidjati dijete? Iamm li ja to pravo, ili moram zivjeti do kraja zivota u samoci, jedino zbog cinjenice sto sam volio svoju zenu i sto sam tijekom veze prije braka, sve njene ispade, optuzivanja, izvrtanja istine, ljubomoru, ponizavanje smatrao normalnim ponasanjem, zanemarivaoi savjete prijatelja koji su nmi govorili da to nije normalno i da ta veza kasnije kao brak ili napose kad dodju djeca nece funkcionirati. Volio sam je, volim je i danas. Ali... Realno tu povratka nema. Ona se nikad nece ispricati, jer ona sve zakljucuje na temelju svojih osjecaja, ona NIKAD NECE MISLKITI DA JE POGRIJESILA, JER NJENI OSJECAJI (koji su na nivou djeteta, sto je karakteriostika poremecaja) su temelj svega.

Uzasno se osjecam kad mali dodje spavat kod mene, pa cijelu noc zaziva majku i govori da hoce da mama i tata budu skupa. tesko je. Ali ja cu se nekako snaci. A sto sa malim? Poremecaj eskalira s godinama ako se ne lijeci, kako bude rastao i maleni ce morati trpjeti njene ispade (ako do njih dodje, a dolazi kako knjiga kaze), tko ce ga zastititi, kad sustav nije briga ni za sto. Psihijatar mi s jedne strane kaze da cu tijekom vremena koje cu s njim provesti mu moci dati neke temelje za zivot, usaditi mu prave vrijednosti. Ali sto mogu kad ce zivjeti u okruzenju s ocito poremecenom majkom i njenim tko zna kojim ljubavnikom, koji ce joj u tom trenutku pokloniti najvecu paznju. Takodjer psihijatar postujuci moje krscanstvo i moju ljubav na koju sam se zakleo do smrti za svoju zenu, kaze ako se radi o tom poremecaju da mi sa znastvene strane on preporucuje da se u toi niposto ne vracam, jedino ako supruga pristane na lijecenje. Za sto su sanse minimalne.

Dragi moj prijatelju, djeca su tvoja velika, razumiju o cemu se radi, na tvojoj su strani, daju ti snagu da zivis dalje za njih. Zivi. Ja sam ostao bez icega. Djete vidjam kako to moja supruga odredi (dok nema sudske odluke). A zeli me jos vise poniziti, lazno me optuzuje da govorim malom protiv majke, trazi za mene psiholosko i psihijatarsko vjestacenje, dijete iskljucivo pod nadzorom. Uzasna situacija. Zalosna cin jenica je i to da ce o njenom raspolozenju ovoisti i moje vidjanje s djetetom u buducnosti.

Imali smo prije koji dan mirenje na socijalknoj skrbi. Pitali su moju suprugu zasto se zeli rastati od mene? Ona je odgovorila zbog redom navodim) Moje opcinjenosti nogometom (u posoljednje tri godine bio sam na 18 utakmica), prljavih gaca, hodanja u cipelama po kuci 5-10 minuta po povratku s posla (kuci u kojoj inace hoda pas), navodne mnrznje prema Židovima (bio sam zgrozen sto su prije godinu i 8 mjeseci radili na Bliskom istoku u Gazi i rekao par nekrscanskih recenica), surfanja vikendom internetom (sat vremena subotom ili nedjeljom), navodnog mojeg protivljenja da ona doji (malog je dojila kad bi odmah dijete kao malo zaskvicalo, a ja sam bio pobornik teorije da ga ne treba previse razmaziti), poradi mojeg odlaska u teretanu ujutro u 6 sati, prije posla 2 puta tjedno (istovremeno ona je dane kad nije radila spavala do pola 8, i na aerobic odlazila u pola 5, bas kad sam se ja vracao s posla).

Razlozi koji bi bili komicni, da nisu tragicni.


I sto sad. Sustav ce odraditi svoje, rastat cemo se...

I tko jos mari za sakramente, za zajedno u dobru i zlu, zdravlju i bolesti, imastini i ineimasti. Sve to vrijedi, DO PRVE PRILIKE

POZDRAV BRACO I SESTRE....


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet ruj 03, 2010 19:40 

Pridružen: Pon srp 12, 2010 15:29
Postovi: 9
Paladin je napisao/la:
Proći će, kako god bilo, ovo će biti iza tebe.

Znam to. Znam da će sve ovo biti iza, ne samo mene već i djece.
Bez obzira na sve što mi trenutno i on i ona rade, podnosim to koliko mogu.
Borim se sa svim tim ne zbog sebe, zbog djece.
Oni su ti koji mi daju snagu i hrabros da guram dalje.

Ali jedna stvar ostavlja užasnu gorčinu.

Kako se netko u manje od dva mjeseca pretvori doslovce iz jedne osobe u drugu.
Da me je netko prije dva mjeseca pitao da pokažem na nekoga punog ljubavi, milosti, požrtvovanja, upro bih prst u nju.
Danas, to nije ista osoba.
Prema svima koji je znaju ništa se ne primjećuje.
Ali prema svojoj obitelji, to što radi je strašno.

Ja nikada nebih mogao izdržati da svoju djecu ne vidim tjedan dana, a kamoli duže.
Kako majka može da nevidi svoje dijete tri četiri tjedna, da ga toliko niti čuje.
Bez obzira što se između njih dvoje izdogađalo.
Kako?

Pa svi govorimo o majčinskoj ljubavi, da nema veće ljubavi od ljubavi majke i da nema toga što majka nebi za svoju djcu napravila.
Ali ovako nešto.
Da majka bez suze u oku odseli od djece, da majka svoju djecu nevidi tjednima, da jednom djetetu prijeti kojekakvim institucijama.
Kakva je to majka.

Ja znam da nema toga što za svoju djecu ne bih napravio, ako treba i život za njih dao.
PA ako treba živio i svoj osobni pakao od života samo da moja djeca budu sretna.

Ali ovako nešto, to nikada.
I zbog čega? Zbog neke svoje sreće. Zbog sreće sa osobom koja je razorila dva svoja braka i napustila troje svoje djece.
Gdje je sreća u tome.

Kada se samo sjetim upita djeteta, a gdje je mama naša sreća.


Kazem ti prijatelju, ti jos imas srece, tvoja su djeca velika?

A sto bi da ti se dogodilo ovo?

Djeco, vaša majka će nas napustiti. Našla je ljubavnika, koji joj je važniji od nas, i ne želi više živjeti s nama. To je čovjek kojeg vi dobro poznajete, koji je dolazio k nam u kuću, s čijom ste se djecom igrali. Ja vašu majku volim kao i vi, ali njoj to više nije važno. Ja sam pokušao sve, ali ona je odlučna. Shrvan sam, očajan, iznevjerila nas je - tim je riječima, uz suze, jedan otac svojoj djeci u pretpubertetskoj dobi prenio odluku da će se on i njihova majka razvesti. Učinio je to dok majke nije bilo kod kuće, večer nakon što mu je supruga rekla da njihov brak više nema smisla te da sad treba naći najbolji način da to kažu djeci i da ih zaštite koliko se to može.


Ne žele čuti za majku

Djeca su se, nakon tatine predstave, slomila. Više nisu željela čuti za majku, koja je do tada s njima boravila većinu vremena i bila im dobra mama. Ona je postala razarač obitelji, izdajica, “ona koja je kriva što se raspala njihova obitelj”.

To se dogodilo prije gotovo godinu dana. Majka još nema redovitih kontakata s djecom. Iako joj je sudski dodijeljena skrb nad djecom, ona ne može do njih. Sud je naložio obitelji intenzivnu obiteljsku terapiju, upozorio je oca da je to što čini zlostavljanje, teška manipulacija nad djecom u najosjetljivijoj dobi. Upozorili su ga da je, umjesto da učini sve što može da zaštiti djecu tijekom razvoda i uvjeri ih da se obitelj ne raspada razvodom jer su roditelji uvijek roditelji, upravo na njih prenio najveći teret razvoda, da prisilno proživljavaju njegove nerazrađene osjećaje prevarenog partnera, da im oduzima mamu.


DAKLE PROCITAJ OVO? TO JE STAV SUSTAVA, OBITELJ SE NE RASPADA? STO JE OBITELJ? MAJKA I LJUBAVNIK U KREVETU,A OTAC TAMO NEGDJE DALEKO? TO JE OBITELJ, TEMELJ SVEGA?

SUSTAV UMJESTO DA OSUDI OVAKVO PONASANJE MAJKE, ON OSUDJUJE OCA ZA MANIPULACIJU? PA NE MOZES DJECOM MANIPULIRATI SAMO TAKO? DJECA SU SVJESNA DA JE MAJKA UNISTILA OBITELJ U OVOM SLUCAJU, A SUATAV IM TUMACI I PRISILJAVA IH DA BUDU S ONOM KOJA JE UNISTIAVA OBITELJ? I TUMACI IM STO JE TO OBITELJ. NE MAJKA, OTAC I DJECA POD ISTIM KROVOM DA ODU K NJOJ I NJEZINOM LJUBAVNIKU? SUSTAV UPOZORAVA OCA DA ZASTITI DJECU? NA NAČIN DA IH PREDA MAJCI I NJENOM LJUBAVNIKU?????

OTAC CINI ZLOSTAVLJANJE???????? A MAJKA OKOLO VRSI BLUDNE RADNJE????????

OTAC IM ODUZIMA MAMU KAZE TEKST? A SUSTAV TOJ DJECI NE ODUZIMA OCA PRISILJAVAJUCI IH DA ODU KOD MAJCINA LJUBAVNIKA???????

SVASTA...

ALI NA ZALOST OVAKAV TEKST JE DANAS MOGUC. ON JE OGLEDALO SVEGA? NEMA DANAS KRSCANSTVA, BOZIJEG MILOSRDJA KOD LJUDI. IMA ALI KOD JAKO MALO NJIH

I ZATO PRIJATELJU, TI SI JOIS U DOBROJ SITUACIJI. TEBI SUSTAV BAR NE DOKAZUJE KAO OVOM GOSPODINU KAKO MORAS PREDATI SVOJU DJECU OPROSTI NA IZRAZU, ALI POLUDJELOJ MAJCI I NJENOIM LJUBAVNIKJU. NEGO OSTAJU KOD TEBE, KOJICES IM USADITI KRSCANSKE VRIJEDNOSTI I TAKO IH DALJE ODGAJATI.

OVAJ GOSPODIN IZ TEKSTA TO NECE MOCI (AKO SLUSA SUSTAV, JA SE NADAM DA SU DJECA I DALJE OSTALA KOD NJEGA), A JA CU MOCI JAKO JAKO TESKO

USTRAJ PRIJATELJU, USTRAJ. IDEALIZIRAS JE, KAO STO JE IDEALIZIRAM I JA SVOJU. ONE TO NE ZASLUZUJU. ONA NE ZASLUZUJE TAKO DOBROG I PLEMENITOG COVJEKA KAKO TI.

NEMA DANAS TOGA. NEMORAL, BLUD SVUDA OKO NAS. SEBICNOST, POHLEPA. MALO JE OVAKVIH KAO EMA KOJE PROGLEDAJU I SPASE DJECU. POGOTOVO JER JE SUSTAV TAKAV, JER SUSTAV ZENAMA DOPUSTA DA RADE TO STO RADE. DA SE RAZUMIJEMO I MUSKARCI SU ISTI, SAMO NJIH NE STITI SUSTAV, I ZA MENE SU ZENA PRELJUBNICA I MUSKARAC PRELJUBNIK JEDNO TE ISTO ZLO.

BOG NAM SVIMA POMOGAO


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet ruj 03, 2010 20:34 

Pridružen: Ned kol 15, 2010 17:11
Postovi: 9
Sreća je trenutno što su djeca samnom i što djeca tako žele.
I živim za njih.

Što će se dalje izdogađati neznam.
Da li će poštivati dogovor o sporazumnom raskidu braka ili ne, da li je već pokrenula tužbu ili ne.
To neznam. Znam da je bila u CZSS i da se zanijekala treću osobu, ali je naglasila da je morala iz kuće.

Već sam ranije napisao da je ta treća osoba preko određenih službi (nesmijem reći koje službe pa možete zamisliti) pokrenula hajku na mene o mojoj suicidalnosti o prijetnji njoj i djeci i sve to.
Žalosno je što ona to dozvoljava i što ne vidi da time samo ne nanosi bol i štetu meni, već prvenstveno djeci.
Djeca su samnom i djeca skupa smnom sve to proživljavaju.

Isti Emin post sam poslao i svojoj supruzi na što mi je odgovorila neka svatko nosi svoj križ i svima će nam On gore suditi.

Trenutno živim na sličan način kao i kći, mislim da je sve to samo ružan san.
Ne mogu se još uvijek pomiriti s tim da netko koga voliš i poštuješ 18 godina bude takav.
Stvarnost će doći kada tada.
Kakav me pakao još čeka s njene strane i strane te trće osobe neznam.
Samo mogu promatrati i s što smirenije čekati daljnji razvoj događaja.

I živjeti za svoju djecu.
Ako djeca nisu razlog zašto mi uopće postojimo i živimo, onda neznam što je.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet ruj 03, 2010 21:16 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30
Postovi: 2092
Paladin je napisao/la:
Sreća je trenutno što su djeca samnom i što djeca tako žele.
I živim za njih.

Što će se dalje izdogađati neznam.
Da li će poštivati dogovor o sporazumnom raskidu braka ili ne, da li je već pokrenula tužbu ili ne.
To neznam. Znam da je bila u CZSS i da se zanijekala treću osobu, ali je naglasila da je morala iz kuće.

Već sam ranije napisao da je ta treća osoba preko određenih službi (nesmijem reći koje službe pa možete zamisliti) pokrenula hajku na mene o mojoj suicidalnosti o prijetnji njoj i djeci i sve to.
Žalosno je što ona to dozvoljava i što ne vidi da time samo ne nanosi bol i štetu meni, već prvenstveno djeci.
Djeca su samnom i djeca skupa smnom sve to proživljavaju.

Isti Emin post sam poslao i svojoj supruzi na što mi je odgovorila neka svatko nosi svoj križ i svima će nam On gore suditi.

Trenutno živim na sličan način kao i kći, mislim da je sve to samo ružan san.
Ne mogu se još uvijek pomiriti s tim da netko koga voliš i poštuješ 18 godina bude takav.
Stvarnost će doći kada tada.
Kakav me pakao još čeka s njene strane i strane te trće osobe neznam.
Samo mogu promatrati i s što smirenije čekati daljnji razvoj događaja.

I živjeti za svoju djecu.
Ako djeca nisu razlog zašto mi uopće postojimo i živimo, onda neznam što je.

Jedini razlog jest jer nas je Bog pozvao u život. On mora biti prvi i najvažniji motiv života!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet ruj 10, 2010 18:50 

Pridružen: Ned kol 15, 2010 17:11
Postovi: 9
Draga Sara

Znam da je On prvi i jedini razlog života.
Možda sam slab, možda sam srce skroz izgubio.
Jer ne znam kako se više opisati.
Kako se osjećati kada se doslovce u sred dana raspadnede.
Kako se osjećati kada uveče djeca zaspu i htio bih zaspati zauvijek, a nemožeš spavati, raspada se i ono malo tvoje duše, tvog srca koje je i ako je išta ostalo.
Kako uopće krenuti dalje kada imaš osjećaj da ti je duša mrtva, da si ti mrtav iznutra, prazan, da u tebi nema više ničega.

Neki dan sam je vidio prvi puta od kada je odselila.
Došla je sa osmjehom na licu i započela razgovor kao eto da smo se jutros rastali kako bi otišli na posao.
Samo sam se raspao, nisam neko vrijeme mogao riječi progovoriti.

Razgovarala je samo o razvodu. O drugome ne želi, malo o djeci i o razvodu.

Pitao sam je kako može tako, kako može da nevidi dijete toliko dugo, ili ne daj bože da je sin stvarno ne bude htio vidjeti duže vrijeme ili nikako, jer ona sada za njega ne postoji, ne poslije svega učinjenog, ne poslije svega izrečenog.

Odgovorila je pustit ću neko vrijeme a onda ću morati angažirati institucije.
Angažirati institucije?
PA što misli time postići? Nanijeti još više boli djetetu, još više ga razljutiti, potaći još više mržnje u njemu?

Jučer popodne je kći bila kod nje.
Predveče smo je sin i ja otišli pokupiti i kada smo došli po nju, supruga je okrenula leđa čim nas je ugledala, nije čak zastala da pogleda sina.
Sada će već mjesec dana da ga uopće nije vidjela niti čula.

Znam da ja to nebih nikada mogao.
Ostao bih samo da ga pogledam, da ga vidim.
Da pokušam s njime progovoriti riječ, pokušati ga zagrliti.

Gdje je nestala ljubav i milosrđe osobe koju volim 18 godina?
I kako tako nešto nestane?

Najradije bih zaspao da se nikada ne probudim.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sub ruj 11, 2010 09:33 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30
Postovi: 2092
Paladin je napisao/la:
Draga Sara

Znam da je On prvi i jedini razlog života.
Možda sam slab, možda sam srce skroz izgubio.
Jer ne znam kako se više opisati.
Kako se osjećati kada se doslovce u sred dana raspadnede.
Kako se osjećati kada uveče djeca zaspu i htio bih zaspati zauvijek, a nemožeš spavati, raspada se i ono malo tvoje duše, tvog srca koje je i ako je išta ostalo.
Kako uopće krenuti dalje kada imaš osjećaj da ti je duša mrtva, da si ti mrtav iznutra, prazan, da u tebi nema više ničega.

Neki dan sam je vidio prvi puta od kada je odselila.
Došla je sa osmjehom na licu i započela razgovor kao eto da smo se jutros rastali kako bi otišli na posao.
Samo sam se raspao, nisam neko vrijeme mogao riječi progovoriti.

Razgovarala je samo o razvodu. O drugome ne želi, malo o djeci i o razvodu.

Pitao sam je kako može tako, kako može da nevidi dijete toliko dugo, ili ne daj bože da je sin stvarno ne bude htio vidjeti duže vrijeme ili nikako, jer ona sada za njega ne postoji, ne poslije svega učinjenog, ne poslije svega izrečenog.

Odgovorila je pustit ću neko vrijeme a onda ću morati angažirati institucije.
Angažirati institucije?
PA što misli time postići? Nanijeti još više boli djetetu, još više ga razljutiti, potaći još više mržnje u njemu?

Jučer popodne je kći bila kod nje.
Predveče smo je sin i ja otišli pokupiti i kada smo došli po nju, supruga je okrenula leđa čim nas je ugledala, nije čak zastala da pogleda sina.
Sada će već mjesec dana da ga uopće nije vidjela niti čula.

Znam da ja to nebih nikada mogao.
Ostao bih samo da ga pogledam, da ga vidim.
Da pokušam s njime progovoriti riječ, pokušati ga zagrliti.

Gdje je nestala ljubav i milosrđe osobe koju volim 18 godina?
I kako tako nešto nestane?

Najradije bih zaspao da se nikada ne probudim.


Nastoj pospremiti osjećaje, premda će trebat oplakati i odbolovati. Neka ti razum prihvati ono što jest, ali ne pokušavaj shvatiti. Kako je ljubav otajstvo, tako je i zlo tajna ljudske slobode. Ako čovjek može odbaciti Božju ljubav, kako ne bi mogao ljudsku.
Podrži svoju djecu u boli koja ih je pogodila, trpite zajedno, bolujte zajedno da mognete zajedno i ozdravit. Odlučite joj oprostiti da vas ne zarobi zlo. Nije lako, ali vjeruj mi, ide. Ne govorim na pamet. Bogu je sve moguće.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet ruj 17, 2010 09:19 
Avatar korisnika

Pridružen: Pon ruj 07, 2009 11:06
Postovi: 109
ema je napisao/la:
Uistinu, spale su mi ljuske s očiju! Otrčah iz te prostorije, uključih mobitel, i rekoh svome mužu; Nema razvoda!
Plakao je kao malo dijete. Ništa nije pitao, samo je ponavljao; Bogu hvala.....
I on je tada povjerovao istinski u Boga jer me dobro pozna, i jasno mu bijaše da nitko na ovome svijetu ne bi promijenio moju odluku.


Pročitao sam uvodni upis. Lijepo je to svjedočanstvo ali mi se nakon čitanja nikako ne prestaje po glavi vtrjeti tvoj muž. On je, po mom mišljenju, ovdje bio veća žrtva nego ti. Što on, prema onome što si napisala, radi svo vrijeme? Slaže se s tvojim odlukama. Drugim riječima, ponizan je. Meni se čini da si ti sve i zakomplicirala i otkomplicirala a iz svega se pitam jesi li i do danas iskreno muža prihvatila. Iz svega mi se više čini da su ti djeca kod svega bila važnija od muža. Ja mislim da je tvoj muž osoba bolja od tebe. Nemoj se uvrijediti. Ovo je samo moje mišljenje.
I mislim da voliš malo previše drugima dijeliti savjete.

Vidiš što si ovdje napisala:
I on je tada povjerovao istinski u Boga jer me dobro pozna, i jasno mu bijaše da nitko na ovome svijetu ne bi promijenio moju odluku.

A on upravo prije toga prihvatio tvoju sasvim suprotnu odluku tj. da se rastaviš a ti je promijenila.
Hvali Boga koji ti je dao takvoga muža.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet ruj 17, 2010 20:25 

Pridružen: Pon lis 05, 2009 23:25
Postovi: 133
Benjamine, Benjamine, malo mi s visoka optuzujes...kad cemo vec suditi tudje postupke.
Lose, lose...ko je bez grijeha nek prvi baci kamen. Poznato? A ova recenica:"Ja mislim da je tvoj muz osoba bolja od tebe." je kamencina i po. A ne cinis mi se bas bezgresan nesto. Ko i svaki drugi covjek na ovoj planeti, jele. :)

Ne kazu uzalud da ostrina rijeci moze raniti dublje od samarelice.

Njezin muz je nju ODABRAO i ocito ju voli. I tu je prica zavrsena. Nije zgodno analizirati stvari u dubinu bez dovoljno podataka. Kako uopce mozes znati i moras znati tko je bolji, a tko losiji? I jos govoriti ljudima: ti si bolji, ti si losiji. He? Samo Isus pozna srca ljudi. Evo ga, stigli smo i do poniznosti, jel? hmhmhm :roll:

Savjet: Bolje vrti po glavi neku malu nego sto vrtis tudji bracni zivot. hehehe ;) savjet i po, ha?


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 39 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3  Sljedeće

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr