Dragi moj brate
Svaki dan čitam ovaj Emin upis, i jučer sam ga poslao svojoj zeni, nebi li joj mozda, mozda, mozda dopro do srca. Ne vjerujem. Samo mi je prekjo telefona odgovorila pozdravi svoju prijateljicu Emu, ako zelis potpisat cu ti sve da dobijes crkveni razvod. Uzas, uzas.
Bit cu odvratan pa cu napisati da si mozda u manje losijoj poziciji nego ja. Tvoja djeca su vec velika, vidim krscanski odgojena, pa su barem stala na tvoju stranu, ostala su uz tebe. Ostala su s tobom u tvom stanu. Ja sam istjeran iz kuce, djete od tri i pol godine je naravno ostalo kod zene, a zena ga je vec jako dobro upoznala s ljubanvnikom. Djete je podlozno manipuliranju, ljubavnik ga kupuje raznim igrackama. I ja sam poput tebe pokusao razgovarati s tim covjekom, i tu sam u losijoj poziciji jer ljubavnik je slobodan covjkek bez ikakvih obaveza. Zamolio sam ga da se makne od moje obitelji, da bi isti odgovorio fizickim prijatnjama, te cinicno ustvrdio da ce on i moja zena biti skupa, da ja to ne mogu sprijeciti. Prijetnje koje je i par tjedana kasnije pokusao ostvariti, napavsi me pred djetetom (povod je bila prica koju mi je ispricao jedan njihov kolega s posla da se doticni ljubavnik moje zene trebao zeniti proslog ljeta, pa da je svadba u zadnji cas otkazana jer je isti varao svoju zarucnicu s nekom kolegicom s posla a ova je to otkrila, a prije toga se ubadao mnogim kolegicama; Ja sam to prenio svojoj zeni, sto mi ona u svojoj zaludjenosti nije vjerovala, nego je tu stvar ispricala svom ljubavniku, a ovaj se isao obracunati sa mnom fizicki jer navodno sirim lazi o njemu). Prica se u medjuvremenu prosirila po ulici, poznanici s kojima sam bio dobar dok sam bio u kvartu kadi su me pitali zasto me vise nema u kvartu ja sam govorio razloge (da se ne bi smatralo da s otisao iz svog ceifa), doznali su moji prijatelji, njeni prijatelji i kako se prica sirila nju je to ljutilo, ljutilo, kako se sitina sirila, i s vremenom ona mi otezava vidjanje djeteta, vrijedja me preko telefona, projecira istinu itd. Uzasna situacija.
Obratiuo sam se Centru za Duhovnu pomoc i psihijatru. Moj psihijatar je gotovo uvjeren (naravno nece to nikad reci ili napisati jer u odsutnosti je neeticki napisati bilo kakvu dijagnozu) da se tu radi o graničnom poremecaju osobnost. Nakon toga na internetu sam nasao knjigu "PRESTANITE HODATI PO LJUSKAMA JAJETA", I procitao je.I preporucio bi je svakome tko ima slicnu situaciju. Evo i veze:
http://lauch.furfag.com/honkhonk/SWOE.pdfU njoj sam nasao odgovore na sva pitanja. U njoj sam nasao odgovore da nisam kriv ni za sto. Ili za vrlo malo toga. A sebe sam okrivljavao barem za 50% problema, misleci da su suprugine optuzbe dijelom i opravdane. Nakon sto sam procitao tu knjigu, apsolutno razumijem suprugino ponasanje, sve suprugine optuzbe i razloge poradi kojih trazi razvod braka.
Problem je samo sto je to poremecaj, ali za sustav to nije poremecaj. Tko ce se jos baviti time. Glavno da dijete nije zlostavljano ili neuhranjeno ili prljhavo. To sto ce makla zbog svoje emocijonalnosti kojoj sve pretpostavlja, pa i interese vlastitog djeteta, svake druge godine u zivotu dovoditi novog muskarca. U kakvoj ce atmosferi moje dijete odrastati. A potpuno sam nemocan.
Nakon sto sma procitao knjigu izgubio sma svaku nadu da ce se moja supruga shvatiti svoju ispraznost trazenja ljubavi, paznje i njeznosti, vratiti meni. Nema tu oprosti, nema zao mi je, nema ovoga sto se dogodilo kod Eme. +Zakljucci se ne donose na temelju cinjenica, vec na temelju osjecaja. Na zalost povratka tu nema. Ona nije spremna na lijecenje, ona nije problem za sustav, ona je fizicki izuzetno privlacna, muskarci ce za njom ludovati jos sigurno 10, 15 godina, ona nema razloga da se promjeni.
I sto sad sa mnoim. Boziiji zakoni su jasni. Brak je kriz, ja ako hocu sljediti Boga ja moram u tome istrajati do kraja. Ipak ponekad se upitam: Zasluzujem li ja neku zenu koja ce me postovati, a ne onu s kojom sam bio 6 godina u braku, a ista me neprestano ponizavala, lazno optuzivala da je ne volim, da je varam, sputavala mi svaku potrebu koju sam imao, izvrtala cinjenice, prislilila me da tijekom cijelog braka hodam po jajima, i na kraju ponizila, prevarila, i sad me jos okruivljuje za sve i uskracuje mi vidjati dijete? Iamm li ja to pravo, ili moram zivjeti do kraja zivota u samoci, jedino zbog cinjenice sto sam volio svoju zenu i sto sam tijekom veze prije braka, sve njene ispade, optuzivanja, izvrtanja istine, ljubomoru, ponizavanje smatrao normalnim ponasanjem, zanemarivaoi savjete prijatelja koji su nmi govorili da to nije normalno i da ta veza kasnije kao brak ili napose kad dodju djeca nece funkcionirati. Volio sam je, volim je i danas. Ali... Realno tu povratka nema. Ona se nikad nece ispricati, jer ona sve zakljucuje na temelju svojih osjecaja, ona NIKAD NECE MISLKITI DA JE POGRIJESILA, JER NJENI OSJECAJI (koji su na nivou djeteta, sto je karakteriostika poremecaja) su temelj svega.
Uzasno se osjecam kad mali dodje spavat kod mene, pa cijelu noc zaziva majku i govori da hoce da mama i tata budu skupa. tesko je. Ali ja cu se nekako snaci. A sto sa malim? Poremecaj eskalira s godinama ako se ne lijeci, kako bude rastao i maleni ce morati trpjeti njene ispade (ako do njih dodje, a dolazi kako knjiga kaze), tko ce ga zastititi, kad sustav nije briga ni za sto. Psihijatar mi s jedne strane kaze da cu tijekom vremena koje cu s njim provesti mu moci dati neke temelje za zivot, usaditi mu prave vrijednosti. Ali sto mogu kad ce zivjeti u okruzenju s ocito poremecenom majkom i njenim tko zna kojim ljubavnikom, koji ce joj u tom trenutku pokloniti najvecu paznju. Takodjer psihijatar postujuci moje krscanstvo i moju ljubav na koju sam se zakleo do smrti za svoju zenu, kaze ako se radi o tom poremecaju da mi sa znastvene strane on preporucuje da se u toi niposto ne vracam, jedino ako supruga pristane na lijecenje. Za sto su sanse minimalne.
Dragi moj prijatelju, djeca su tvoja velika, razumiju o cemu se radi, na tvojoj su strani, daju ti snagu da zivis dalje za njih. Zivi. Ja sam ostao bez icega. Djete vidjam kako to moja supruga odredi (dok nema sudske odluke). A zeli me jos vise poniziti, lazno me optuzuje da govorim malom protiv majke, trazi za mene psiholosko i psihijatarsko vjestacenje, dijete iskljucivo pod nadzorom. Uzasna situacija. Zalosna cin jenica je i to da ce o njenom raspolozenju ovoisti i moje vidjanje s djetetom u buducnosti.
Imali smo prije koji dan mirenje na socijalknoj skrbi. Pitali su moju suprugu zasto se zeli rastati od mene? Ona je odgovorila zbog redom navodim) Moje opcinjenosti nogometom (u posoljednje tri godine bio sam na 18 utakmica), prljavih gaca, hodanja u cipelama po kuci 5-10 minuta po povratku s posla (kuci u kojoj inace hoda pas), navodne mnrznje prema Židovima (bio sam zgrozen sto su prije godinu i 8 mjeseci radili na Bliskom istoku u Gazi i rekao par nekrscanskih recenica), surfanja vikendom internetom (sat vremena subotom ili nedjeljom), navodnog mojeg protivljenja da ona doji (malog je dojila kad bi odmah dijete kao malo zaskvicalo, a ja sam bio pobornik teorije da ga ne treba previse razmaziti), poradi mojeg odlaska u teretanu ujutro u 6 sati, prije posla 2 puta tjedno (istovremeno ona je dane kad nije radila spavala do pola 8, i na aerobic odlazila u pola 5, bas kad sam se ja vracao s posla).
Razlozi koji bi bili komicni, da nisu tragicni.
I sto sad. Sustav ce odraditi svoje, rastat cemo se...
I tko jos mari za sakramente, za zajedno u dobru i zlu, zdravlju i bolesti, imastini i ineimasti. Sve to vrijedi, DO PRVE PRILIKE
POZDRAV BRACO I SESTRE....