Benjamin je napisao/la:
ema je napisao/la:
Uistinu, spale su mi ljuske s očiju! Otrčah iz te prostorije, uključih mobitel, i rekoh svome mužu; Nema razvoda!
Plakao je kao malo dijete. Ništa nije pitao, samo je ponavljao; Bogu hvala.....
I on je tada povjerovao istinski u Boga jer me dobro pozna, i jasno mu bijaše da nitko na ovome svijetu ne bi promijenio moju odluku.
Pročitao sam uvodni upis. Lijepo je to svjedočanstvo ali mi se nakon čitanja nikako ne prestaje po glavi vtrjeti tvoj muž. On je, po mom mišljenju, ovdje bio veća žrtva nego ti. Što on, prema onome što si napisala, radi svo vrijeme? Slaže se s tvojim odlukama. Drugim riječima, ponizan je. Meni se čini da si ti sve i zakomplicirala i otkomplicirala a iz svega se pitam jesi li i do danas iskreno muža prihvatila. Iz svega mi se više čini da su ti djeca kod svega bila važnija od muža. Ja mislim da je tvoj muž osoba bolja od tebe. Nemoj se uvrijediti. Ovo je samo moje mišljenje.
I mislim da voliš malo previše drugima dijeliti savjete.
Vidiš što si ovdje napisala:
I on je tada povjerovao istinski u Boga jer me dobro pozna, i jasno mu bijaše da nitko na ovome svijetu ne bi promijenio moju odluku.
A on upravo prije toga prihvatio tvoju sasvim suprotnu odluku tj. da se rastaviš a ti je promijenila.
Hvali Boga koji ti je dao takvoga muža.
Da, i ja zahvaljujem Bogu što mi je dao takvog muža. Njemu nikad razvod ne bi pao na pamet. Meni jest, iz sebičnih razloga. I ja smatram da je moj muž bolja osoba od mene.
Kad sam doživjela obraćenje, Gospodin je obnovio i oživio sakrament naše ženidbe, i obnovio moju ljubav prema mužu.
Nakon tvoje primjedbe da volim davati savjete, pročitala sam svoje postove, i vidim da dijelim savjete. Nisam bila svjesna, zanijela sam se valjda pišući o tome. Nakana mi nije bila loša.
Ono što se meni dogodilo je čista Božja milost, ničim nisam zaslužila ovu novu priliku koju mi je dao, i zahvaljujem na svemu, sačuvao mi je obitelj, zahvaljujem i na daru vjere i na oproštenju koje mi je darovao. Vidiš, ti me ne poznaš, a imaš samo kritiku. Da me poznaš bolje, možda bi imao i jaču kritiku. A Bog koji me do dna duše poznavao, takvu me ljubio i takvu me prigrlio, bez osude....To je za mene bila radosna vijest i to me probudilo i prodrmalo.
Kako je ono rekao grešnici; Oprošteni su ti grijesi, idi i ne griješi više.
Što je bilo za mnom je, sad se trudim živjeti; Idi i ne griješi više.