Katolički odgovori

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ovo Vijeće će možda imati zadaću nadgledati nove crkvene pokrete i njihov način evangelizacije?

Nije na nama da nagađamo. U svjetlu, ponekad žučnih rasprava (i na ovom forumu) dobro je znati kako Crkva itekako vidi potrebu za novom evangelizacijom.
Inače imaš jedan odličan članak koji objašnjava okolnosti oko motu propria "Ubicumque et semper" a nalazi se na web stranici KTA pod naslovom Benedikt XVI: Naviještati "uvijek i svugdje" Evanđelje evo link http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=25800

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Znam da neću reći ništa odveć novo i pametno, ali pitala sam za pokrete jer su i oni velika evangelizacijska snaga. Ako na neke „susrete za ozdravljenje“ dolazi i po nekoliko tisuća ljudi od kojih se mnogi po prvi puta susreću s vjerom u Boga i doživljavaju neka iskustva, onda nije svejedno sa čime i na koji način se oni dočekuju.

Evangelizacija, po mom sudu, nema za cilj samo stvoriti nekakav duhovni odnos sa „svojim Bogom“ bez obzira na zajednicu, niti nema za cilj vječito „animirati“ ljude na što kreativniji način da im ne postane dosadno u crkvi.

Isto tako i internet i mediji. Svatko piše što mu odgovara, kao da je svatko svoj teolog. Forumske rasprave o vjeri su mi besmislene i nepotrebne ukoliko u njima ne sudjeluju i oni koji iz temelja poznaju stvari, a to su svećenici, vjeroučitelji/ce, ljudi sa iskustvom. To pišem jer postoje forumi na kojima se ismijavaju i izbacuju svećenici, a ljudi se međusobno nadmudruju tko je u pravu. Evangelizacija na nuli. Koliko zadnje 2 godine pratim posebno su iritantni moderatori na Križu života koji se međusobno nadmeću u neznanju i kritiziranju. Kažu ljudi: „vjeronauk nije dobar, nije donio rezultate“, a kako odgojiti čovjeka, koji sam sebe ne odgaja…

Nova evangelizacija bi uostalom trebala uzeti u obzir tipične „nesavršenosti“ suvremenog čovjeka:
INDIVIDUALNOST – NARCISOIDNOST – LAKOVJERNOST – MALODUŠNOST.

PS. Oprosti što sam malo zadavila temu (hm).

Ne mislim da si nužno u krivu no internet i mediji su posebna priča. Nažalost stanje je ponajviše tako jer vodstvo Crkve nije reagiralo (niti sada nema adekvatan odgovor) na zadovoljavajući način pa omogućilo rasprave kroz web stranice katoličkih redova, organizacija, župa itd. Naravno da je u tu prazninu koja je bila otvorena, ušlo i puno toga nekvalitetnog, sumnjivog i više manje prikrivenog pljuvanja po Crkvi ili nekom njenom dijelu. Unatoč tako nepovoljnom stanju ne znači da se ne može naći korisnih informacija ali ih treba provjeravati. No to nije stvar vezana samo uz "novu evangelizaciju" već općenita stvar na kojoj treba puno raditi.

Budući je jedna od glavnih točaka motu propria "Ubicumque et semper" "Proučiti i dobro upotrijebiti moderna sredstva komunikacije" valja vjerovati da će se i na tom području dešavati pozitivne promjene.
Ostaje glavne točke su:

Valja produbiti teološko i pastoralno značenje nove evangelizacije
Promicati suradnju biskupskih konferencija o tim sadržajima
Uočiti i podržati već postojeće inicijative u redovničkim institucijama i zajednicama te graditi na njihovu iskustvu

http://www.radiovaticana.org/cro/Articolo.asp?c=430127

Možda bi bilo zgodno osvrnuti se na razloge koji su doveli do objave ovog motu propria a to nisu u prvom redu stanje u pokretima unutar Crkve već društvene preobrazbe tijekom stoljeća, napredak znanosti i tehnike, veće mogućnosti života i individualne slobode, gospodarski razvitak, miješanje kultura i naroda te međuovisnost naroda što je rezultiralo velikim gubitkom vjere u Boga stvoritelja, objave Isusa Krista, jedinoga spasitelja, kao i zajedničko shvaćanje temeljnih iskustava čovjeka, poput rođenja, smrti, obitelji te naravnoga moralnog zakona.

Malo širi osvrt je objavljen na vrlo spominjanoj stranici kath.net http://www.kath.net/detail.php?id=28499

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Sve ovo čini mi se kao opis društvenog stanja u najrazvijenijim zemljama neposredno prije početka II. vatikanskog koncila. Taj je koncil započeo također put jednoj novoj evangelizaciji, nažalost česte su bile i zloporabe, kako i sam Papa piše u knjizi "Razgovor o vjeri". Puno toga nekvalitetnog i neizgrađujućeg opravdavalo se izrazom "u duhu koncila". Početak pontifikata pape Benedikta čini mi se da je označio početak obračuna s tim i takvim "duhom", i Papa se više okreće sigurnoj tradiciji negoli nekim reformama i eksperimentiranju. U tom smjeru čini mi se da će ići i nova evangelizacija, mada si dobro rekao prije: nije na nama da nagađamo.

Iz citiranoga se vidi da je Papi važna teološka utemeljenost, jedinstvo struktura i tradicija. Ne smije se više evangelizacija prepuštati nestručnim laicima, svećenicima sa čudnim "darovima" i individualističkim, razvikanim teolozima. Primjer naše karizmatske udruge Kristofori primjer je kako manja zajednica vjernika može poticati razjedinjenost i neposlušnost prema ostalim strukturama Crkve i još k tome glumiti žrtvu...

Jedna mala šala (u kojoj je pola istine):

Slijede ovih dana još neki prijevodi a sada evo ovo je bilo kratko i vrlo zanimljivo:
http://www.don-ivica.net/index.php?opti ... &Itemid=58

U ovom tekstu se vrlo malo i posve periferno govori o novoj evangelizaciji.

Evo jedan dobar osvrt sa http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=25800:

Naviještati uvijek i svugdje evanđelje Isusa Krista poruka je apostolskog pisma objavljenog u utorak, 12. listopada u obliku Motu Proprio pod nazivom “Ubicumque et semper” pape Benedikta XVI o osnivanju Papinskog vijeća za novu evangelizaciju povjerenom nadb. Rino Fisichelli. U dokumentu Papa podsjeća na promjene koje su se dogodile u prošlim desetljećima koje su dovele do dubokih promjena u načinu života svijeta i posebno Zapada. Čovječanstvo je od njih imalo „neosporne koristi“, ali je istovremeno „došlo do zabrinjavajućeg gubljenja osjećaja za sveto, došavši to točke da stavlja čak u pitanje onih temelja koji su izgledali neosporni, kao što je vjera u Boga stvoritelja i dobročinitelja, objavu Isusa Krista jedinog spasitelja , zajedničko shvaćanje osnovnih ljudskih iskustva kao što je rođenje, smrt, život u obitelji, poziv na moralni naravni zakon“. U društvima starodrevnog kršćanstva, sa efektom brzog uključivanja i preostalog djela svijeta, „sve je to, od nekih, pozdravljeno kao oslobođenje“; ali, naglašava Papa, „ubrzo je shvaćena unutrašnja pustinja koja nastaje tamo gdje čovjek, htijući biti jedini graditelj vlastite prirode i vlastite sudbine, ostane bez onoga što čini temelj svih stvari.“

Benedikt XVI podsjeća da su i papa Pavao VI i Ivan Pavao II bili jako zabrinuti zbog fenomena kolektivnog gubljenja vjere i kaže: „Danas vjerska ravnodušnost i praktično potpuna beznačajnost Boga čak i za teške probleme u životu nisu manje zabrinjavajući i opasniji od deklariranog ateizma. I kršćansku vjeru , iako preživljava u nekim svojim tradicionalnim i obrednim manifestacijama, se nastoji iskorijeniti iz najvažnijih trenutaka života, kao što su trenuci rađanja, patnje i smrti“ . Papa dodaje: “Smatram svrsishodno pružiti prikladne odgovore kako bi se cijela Crkva, prepuštajući se obnoviteljskoj snazi Duha Svetoga, mogla predstaviti današnjem svijetu sa misionarskim žarom koji je u stanju promicati novu evangelizaciju“.

Više puta u dokumentu Benedikt XVI koristi termine „navještaj“ i „misionarski žar“. Ne slučajno, njegova raščlamba omogućuje nemilosrdni uvid: „nažalost, poznajemo područja koje izgledaju potpuno dekristijanizirana, gdje je svijetlo vjere povjereno svjedočanstvu malih zajednica: ova područja koja bi bila potrebna ponovnog navještaja Evanđelja, izgleda da su posebno otporna na mnoge vidike kršćanske poruke“. Benedikt XVI završava „Motu Proprio“ sa rečenicom koja želi spriječiti nesporazume i kriva tumačenja njegove inicijative i njegovog poslanja uopće:“ U korijenu biti kršćaninom nije etička odluka ili velika ideja, već susret sa događajem, sa Osobom, koja daje novi horizont i time odlučno usmjerenje.U korijenu svake evangelizacije ne postoji ljudski projekt širenja, već želja da se podijeli neprocjenjivi dar kojeg nam je Bog htio pokloniti, dijeleći svoj vlastiti život“. (kta/m.u.)

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Možda i nisi u pravu... To što je Papa na "listi za odstrijel" ne znači ništa drugo nego da će "deevangelizirani" svijet biti malo teže ponovno evangelizirati, nego što se obično misli; jer osim što u njem vrlo rafinirano djeluju razne udruge i koalicije za rastakanje kršćanstva, Papa nema baš previše prijatelja ni unutar KC...

Al možda nije sve tako crno...

On sam je više puta u razgovoru s novinarima dematirao takvo što.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ovo potpununo demantira gornje. OSTALO je već dan link na Napadi na Ratzingera (samo slijepac ne vidi kako je Papa izmijenio kuriju!

Zašto se toliko udaljujete od teme. Sad će ispasti da je i ustanovljenje Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije napad na Papu?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Barnaba - pogledaj samo kakao se Papu napada i kod nas (KRIŽ ŽIVOTA)upravo zbog ustanove ovog vijeća (naši samo kopiraju) a vani je oluja protiv Pape a posebno u Njemačkoj i Austriji - vidi samo izjave pojedinih Caritas -direktora, Zar jesamo napad pištoljem ili nožem? OVI napadi su daleko opasniji i ružniji - doalze iznutra (I Papa je o tome govorio za vrijeme leta u Fatimu!)

Evo konačno i prijevoda Ubicumque:


http://www.don-ivica.net/index.php?opti ... &Itemid=58

Radio Vatikan donosi http://www.radiovaticana.org/CRO/Articolo.asp?c=452535
Među brojnim novim imenovanjima u razna Vatikanska tijela, koja je 6. siječnja objavio vatikanski dnevnik 'L'Osservatore Romano', Sveti je Otac kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa, te nadbiskupa Nikolu Eterovića, glavnoga tajnika Biskupske sinode, imenovao članovima Papinskog vijeća za novu evangelizaciju, osnovanog 12. listopada 2010. godine.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.