Katolički odgovori

Ako skrećemo s teme molim admina da nas odcijepi, al mene ovo jako zanima, pa nastavljam.


Ok, mislim da sam shvatio. Moj pojam "politički" je širi i ne odnosi se na državno-političko nego općenito na nedoktrinalno, tj. političko je ono što je predmet nečije prosudbe kako valja postupiti u situaciji kada je više mogućnosti ispravno. Dakle, kako sam shvatio, priznanja autokevalnosti su ipak crkveno-politička, a ne doktrinalna, što je bolje, jer se u političkim pitanjima ne moraju svi slagati, a u doktrinalnima moraju. Pa nije toliko opasno imati polupriznate autokefalne Crkve. Ipak, zašto se to ne riješi (mislim na Crkvu Amerike)? Drugo pitanje, koji je točno kanonski način proglašavanja autokefalije?


Hm, je li ređenje (hirotonija) samo nezakonito ili i nevažeće? Razlika je bitna, jer u prvom slučaju on jest biskup, a u drugom nije. Naime, mogu postojati ređenja koja krše neki Crkveni propis koji nije nužan za valjanost ređenja, pa da zaređeni ipak jest (nezakoniti) biskup. Proglasiti ređenje nezakonitim je lako, jasno vidiš da je povrijeđen neki zakon. Proglasiti ređenje nevaljanim je doktrinalna odluka i može biti predmet dugih rasprava. Npr. Katolička Crkva sve pravoslavne biskupe smatra nezakonitima, jer ignoriraju Papu, ali valjanima. Isto tako, Anglikanska ređenja su očito nezakonita od raskola s Rimom, ali za proglasiti nevažećima je Katoličkoj Crkvi trebalo par stoljeća. Možda je malo prebzo i ishitreno sada reći da su crnogorski episkopi nevaljani?


Jap, tnx. Pozdrav!

_________________
"Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.

U priznavanju autokefalije nekoj pomjesnoj Crkvi, presudan faktor imaju prije svega crkovno-kanonski uslovi i njihovo ispunjavanje (znaci, duhovna zrelost klira i uskladenost te pomjesne Crkve sa kanonima Crkve). O, to je veoma opasno! Kada ovo govorim imam u vidu prije svega primjere kao sto je Makedonska Crkva. U pitanju su vise administrativni nesporazumi izmedju ove dvije Crkve 9zbog cega se ne priznaju). Ustvari, da tako kazem, Crkva Amerike je u punom liturgijskom i evharistijskom jedinstvu sa svim pomjesnim Crkvama (pa i sa "grckim" koje joj ne priznaju autokefaliju), jer u tome pogledu Crkvi Amerike niko ne negira ispravnost i kanonicnost. Ali problemi su nastali oko jurizdikcije te Crkve, pa su navedene pomjesne Crkve izrazile svoje neslaganje, a iz toga je proizaslo nepriznavanje autokefalije. Znaci, Crkva Amerike je autokefalna i u punom je jedinstvu evharistijskom i liturgijskom sa svim pomjesnim Crkvama, ali administratino gledano, njenu autokefaliju jos nisu priznali Carigrad i Crkve "grcke" teritorije. Kada se reguliraju i ti administrativni nesporazumi, sasvim je izvjesno da ce i u tome pogledu nastati potpuni koncenzus u pravoslavnoj ekumeni. Ispravio sam se u prethodnom postu, posto sam nesto nepazljivo napisao. Mora prvo "Crkva majka" (pomjesna Crkva od koje neka crkovna teritorija trazi odvajanje i samostalan zivot) da predlozi ostalim pravoslavnim pomjesnim ("mjesnim" vi kazete, jel tako?) Crkvama da priznaju autokefaliju ove doticne Crkve i, nakon sto je i sve druge Crkve priznaju, ona biva i zvanicno potvrdjena kao autokefalna. U ovome pogledu postoje i razne varijacije, ali ovo je najbolje i najkanonskije, da tako kazem, rijesenje.

Nije. Tkz crnogorska tkz hirotonija nemoze biti nikada prihvacena kao valjana, zato sto su kanoni tu jasni i nedvomisleni. Anglikanske hirotonije se isto tako ne mogu prihvatiti kao valjane, posto su oni poceli hirotonisati zene, sto je potpuno kanonski neprihvatljivo i cime se, po stanovistu Pravoslavne Crkve, prekida apostolski niz! Isto je i u slucaju tkz crnogorske tkz crkve. Ne moze se hirotonirati neko ko, odmah u pocetku, ne moze da bude ni predlozen, jer ne ispunjava uslove, da bude hirotoniran. Kada bi doslo do dogovora o jedinstvu Pravoslavne i Rimokatolicke Crkve, Pravoslavna bi mogla da prizna hirotoniju RK biskupa, i pored dogmatskih razlika, zato sto su hirotonije obavljene na valjan nacin. Dogmatske se razlike, u tom slucaju, shvacaju kao nesto "popravljivo" da tako kazem, dok postoje, za kanone Crkve, slucajevi koji su, u pogledu hirotonije, nepopravljivi i nemoguci, kao sto je u slucaju "cpc". Zato ona nije, i nikada nece biti, nesto sto ce moci da se nazove Crkva. Ja nemam nikakvog interesa od nepriznavanja "cpc", govorim strogo kanonski gledano.

_________________
"Ljubav Bozja je okean bezobalen!"-Sveti Oci

Na službenoj stranici Pravoslavne Crkve u Americi piše da je ona priznata samo od Ruske, Poljske, Bugarske PC, PC Čeških i Slovačkih zemalja, te možda Rumunjske i Srpske PC, što je najviše 6 od 14. Kako sad to? Koje su to grčke mjesne crkve? Jer pod njih brojiš ostaliih 7?


Hm, mislim da opet govoriš o kanonima. Kanoni nisu nešto apsolutno, i recimo u slučaju ujedinjenja pravoslavne i katoličke crkve i jedna i druga će trebati prijeći preko mnogih svojih kanona. Za negirati valjanost ređenja moraš navesti jasne doktrinalne razloge, tipa ređeni ili djelitelj reda je u bitnome imao pogrešno viđenje tog sakramenta i/ili službe koju treba vršiti zaređeni. Što se točno dogodilo u slučaju ređenje tzv. biskupa tzv. CPC?


Katolička Crkva nema (premda ja osobno smatram da bi trebala imati) doktrinu po kojoj se ne mogu rediti žene. Prilično sam uvjeren da to nema niti Pravoslavna Crkva. Radi se o općoj i bezizuzetnoj praksi, ali ne i o doktrini. Prema tome, to ne može biti razlog nepriznavanja ređenja, osim ako se upravo sada, zbog novonastale situacije, ne donese takva doktrinalna odluka. KC ne priznaje ređenja Anglikanske Crkve prema buli pape Lava XIII. iz 1896. zbog promjena u shvaćanju euharistije i sv. reda za kralja Edvarda VI. (1547.-1563.). Koliko ja znam, pravoslavne crkve priznaju anglikanska ređenja, za sada.


Ček, priznavanje hirotonije nije politička nego doktrinalna odluka. Prema tome nema politiziranja tipa: "Ako se ujedinjujemo i vi nama ovo, mi ćemo vama priznati hirotoniju." Ako PC smatra da je hirotonija KC ispravna, onda to priznaje i sada. Smatrati da je ispravna, ali to ne izreći javno nego s time pokušavati kupiti političke poene pri eventualnom ujedinjenju da nešto dobe zauzvrat bilo bi iznimno nekorektno manipuliranje istinom. Koliko ja znam, PC ipak priznaje hirotoniju KC bez kolebanja, kao i obrnuto.

_________________
"Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.

Carigrad, Antiohija, Jerusalem, Cipar, Crkva Grcke, Aleksandrija i mozda jos neka.0ne su sve (osim Crkve Grcke) brojno malobrojne i tradicionlno su u njima arhijereji Grci.

U slucaju ujedinjenja nije potrebno da se prelazi preko kanona. Sto se tice "cpc", njihov "poglavar" je bio svecenik Pravoslavne Crkve Srbije, imao zenu i djecu (inace Srbin po nacionalnosti, prije nego li je postao poglavice "cpc"), medjutim, zbog finansijskih malverzacija koja je cinio, i zbog kojih se nije pokajao, bio je rascinjen od svecenickog cina, ako ne i izopsten iz Crkve (ne secam se najbolje). Jos je sporno da li je ozenjen ili ne. Kao takav, nikako ne moze biti hirotoniran ponovo. Kanoni su jasni. Ako hirotonija nije po kanonima, ona je nevazeca! To je jasno pravilo crkovnog prava,odnosno liturgijskog zivota Pravoslavne Crkve.

Ne. U Pravoslavnoj Crkvi je strogo odredjeno kanonima da se nemogu hirotonirati zene, cime se hirotonija anglikanaca stavlja ad acta u nevazece. Anglikanska Crkva je podjeljena u nekoliko autonomnih jedinica, te neke nisu prihvatile pravilo o hirotoniji zena. Takva je , cini mi se, Skotska biskupska konferencija, koja je ostala najkonzervativnija, u najpozitivnijem smislu.
[/quote] Izvukao si recenicu iz konteksta. Nije stvar u tome. Pravoslavna Crkva nista ne trazi od RKC. Pravoslavni krscanin je, po definiciji (trebao bi se truditi da to postane), saborna, ekumenska, sveprivlacuca i sveobuhvatajuca, katolicanska (katolicka) licnost koja zeli da su svi u jedinstvu, "da svi budu jedno". To su jedini motivi ucesca pravoslavnih u ekumenskom pokretu, kojeg su, uostalom, pravoslavni pokrenuli i osnovali.
Po kanonima, hirotonije unutar onih crkovnih teritorija koje su u raskolu ili u jeresi, ne priznaju se. Medjutim, ukoliko bi ta sporna teritorija pozelela da se vrati u okrilje Crkve od koje se odvojila prije mnogo godina, Pravoslavna bi Crkva mogla, iz snishodjenja, ljubavi, i naravno uz konsenzus svih pomjesnih Crkava, prema toj spornoj Crkvi, priznati hirotonije njihovih episkopa (tj biskupa). Naravno, osim u slucajevima koji su esencijalno protivni praksi Crkve tj. kanonima, kao sto je slucaj sa Anglikanskom Crkvom.

_________________
"Ljubav Bozja je okean bezobalen!"-Sveti Oci

Ne znam, ali ovo što govoriš nije nauk KC, a prema tome niti PC jer PC niti nema nauka mimo KC (osim nekih neslaganja koja po meni nisu razmimoilaženje nauka u biti).

Dakle, protukanonski ni na koji način ne znači nevaljani. To Priznaje PC priznavanjem ređenja unutar KC. KC ima dosta problema s takvim situacijama, jer se tu i tamo događa da biskup zaredi biskupa bez papinog naloga (što je nužno po kanonima KC), pa su obojica izopćena ali i dalje valjani biskupi.

Iz ovoga što navodiš za biskupa CPC ne vidim zašto bi bilo nevaljano. Ako valjani biskup zaredi osobu koju po naravi može biti biskup, i obojica znaju što rade, onda je ređenje valjano, imali oni papin nalog ili ne, bili oženjeni ili ne, izopćeni ili ne, u svađi sa Srpskim patrijarhom ili ne, bili homoseksualci ili heteroseksualci (po najnovijim pravilima KC homoseksualci se nesmiju rediti) sve je to totalno svejedno. Zakon govori što smiješ ili ne smiješ, a ne što možeš ili ne možeš.

_________________
"Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.

Ne znam dovoljno dobro sto je nauk KC, ali znam sto je nauk Pravoslavne Crkve. Kao sto znas, nauk ove dvije Crkve nisu bili istovjetni ni u periodu prije raskola, a posebno poslije raskola je doslo do raznih promjena.
To itekako znaci nevaljani! Makar za Pravoslavnu Crkvu. Ovo sam dosta dobro objasnio, nema potrebe da se ponavljam. Za Pravoslavnu Crkvu je nevaljano sve ono sto je hirotonirano van nje, ali se zbog bliskosti, koja je najveca izmedju nase dvije Crkve, ona uslovno moze prihvatiti i van kanona, ukoliko dodje do dogovora o ujedinjenju Crkava. Kazem, uslovno prihvatiti, iz ljubavi, radi lakseg uspostavljanja jedinstva. Kod nas je takva situacija nemoguca i za zamisliti.

Ne vidim sto ne mozes da razumes? Slicno kao sto u RKC ne moze biti hirotoniran za biskupa protestant, tako i u PCrkvi ne moze biti hirotoniran svecenik koji je to jedno vrijeme bio, pa, zbog svojih prestupa, bio lisen svoga cina. Kanoni su jasni! "Po naravi moze biti biskup"????? Po naravi se moze biti temperamentan ili flegmatican, ali biskup ne! Kojeg Svetog Oca uzimas kao autoritet za ovakvu izjavu?Svi Sveti Oci su jasni da, ukoliko neko zeli biti biskup, mora zadovoljiti odredjene preduslove, a ne tek tako. Najvazniji od svih tih preduslova jeste da osoba predlozena za biskupa ne sme imati crkovno-kanonskih prekrsaja! Po kanonima Pravoslavne Crkve, hirtonija za episkopa je cin od opceg, sabornog znacaja, te ne moze biti obavljena samo voljom jednog episkopa-biskupa, vec mora biti najmanje dva episkopa koji zaredjuju trece lice! Isto tako, sam cin mora biti obznanjen drugim episkopima i sa njihovom dozvolom cijele pomjesne Crkve. Nije to stvar privatne prirode da je dovoljno da "obojica znaju sto rade", pa da obavjeno dijelo bude valjano. To su velike razlike izmedju Pravoslavne i Rimokatolicke Crkve. Nisto nije svejedno! I nista u Crkvi ne moze da se shvaca kao privatna stvar, pa bila to i odluka jednoga biskupa da zaredi nekoga covjeka. Ja ne vjerujem da se na ove stvari unutar KC gleda ovako kao sto ti govoris. Mora da je doslo do nekog nesporazuma.Da, ali kanon govori sto je valjano a sto nije, i po tome se pojam kanon razlikuje od pojma "zakon".

_________________
"Ljubav Bozja je okean bezobalen!"-Sveti Oci

Mislim da preširoko uzimaš pojam nauka. Nauk je ono što držiš nezabludivim i apsolutnim. Kako PC nije imala ekumenskog sabora nakon raskola, nauk PC može biti samo podskup nauka KC. Ostalo može biti praksa ili uobičajeno vjerovanje, ali ne nauk. Znam da općenito pravoslavci vole biti komotni i olako proglašavati sve što im se ne uklapa u praksu herezom, ali nije tako, i sami su toga svjesni. KC je tu daleko opreznija, što je razumljivo.

Nego, pustimo sad to. Kakvo je unutarnje ustrojstvo pojedine autokefalne Crkve? Je li se dijeli na biskupije ili kako? Kakav je odnos biskupa i patrijarha?

_________________
"Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.

To sam i mislio. Dogma. Ovo je netocno. Pravoslavna Crkva nije imala potrebe za sazivanjem Ekumenskog sabora pa ga nije ni imala. Pravoslavna Crkva ne moze biti nikako podskup nauka KC, vec su Sabori temelj na kojem je izgradjena "zgrada" Pravoslavne Crkve. Ekumenski Sabori su nauk Pravoslavne Crkve i nista sto je u suprotnosti sa Saborima ne moze biti nauk Crkve. Ne postoji kontradikcija izmedju nauka i prakse koju pravis. Pravilna praksa daje pravilan nauk, a nepravilna nepravilan nauk. I obrnuto: nepravilan nauk daje nepravilnu praksu i a prvilan nauk pravinu praksu. Sveti Oci.
Da, dijeli se na biskupije, teritorijalno. Manje crkovne teritorije mogu spadati u jednu biskupiju tj teritorija biskupije je onolika (trebala bi biti) koliko je dovolno da biskup moze zadovoljiti duhovne potrebe datog stada.
Odnos patrijarha i biskupa je ravnopravan, tj patrijarh je samo jedan od biskupa. Njegova uloga u pomjesnoj Crkvi je pocasna i nema nikakve vlasti nad drugim biskupima.

_________________
"Ljubav Bozja je okean bezobalen!"-Sveti Oci

Što onda znači autokefalija kad patrijarh nema vlasti nad biskupima? Pa onda je svaka biskupija zapravo samostalna?

_________________
"Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.

Tako je. Ali te biskupije djeluju na jednoj odredjenoj teritoriji, unutar jedne drzave npr., te kao takve sacinjavaju jednu posebnu zajednicu unutar cjelokupnog organizma Crkve. Tako npr, biskupije na teritoriji Grcke sacinjavaju posebnu zajednicu koju zovemo Pravoslavna Crkva Grcke, na teritoriji Makedonije-Pravoslavna Crkva Makedonije itd. Iz ovoga razloga su formirane i tkz. autokefalne ili autonomne pomjesne Crkve. Njihova "samostalnost u ljubavi" je vise iz prakticnih razloga nego li iz sustinskih, jer sustinski gledano, ni jedna pomjesna Crkva nema potpunu samostalnost, vec je u pitanju samostalnost "u ljubavi", samostalnost koja je pozvana na zajednicu sa drugima, u cemu vidimo "katolicnost, sabornost" kao odliku Pravoslavne Crkve (i Pravoslavni sebe nazivaju "katolici").
Pitanja od opcega znacaja za sve biskupije na jednoj teritoriji resava posebno crkveno tijelo, koje zovemo "Sabor" kojeg sacinjavaju svi episkopi tih doticnih episkopija koji su na jednoj teritoriji. Na sabor se sazivaju episkopi najmanje jednom godisnje i tu episkopi resavaju aktualne probleme sa kojima se suocavaju njihove episkopije. Sabor ne moze namjetnuti nekome episkopu svoju volju, vec on ima potpunu slobodu da uredjuje zivot svoje episkopije onako kako on smatra da je najbolje. Izuzetak se pravi samo ukoliko on radi nesto protiv Predanja Crkve. Dakle, isto je kao i u periodu rane Crkve, prije raskola, kada su se goruca pitanja i problemi Crkve resavali pomocu sabora, zajednickom odlukom.
Kroz Crkvu se prijavljuje Sami Hristos Duhom Svetim, a znamo da Duh Sveti pokazuje svoje dejstvo tako sto privlaci sve k Sebi, privlaci druge u Svoju zajednicu! Posto je Crkva ona kroz koju Duh Sveti djeluje, kroz ljude koji je sacinjavaju (Crkvu), Njegovo dejstvo se ispoljava tako sto episkopije prirodno, spontano teze zajednici sa drugim episkopijama (Crkvama). Znaci Duh Sveti je taj koji "stvara" jedinstvo episkopija na jednoj teritoriji, jer Njegovim dejstvom episkopije su sjedinjene u konkretnu zajednicu. Mozemo zakljuciti na kraju, da medju episkopijama Pravoslavne Crkve vlada jedinstvo u ljubavi(=Duhu Svetom), te da su sve episkopije pozvane jedna na drugu, ali da , u granicama te ljubavi, svaki episkop ima najvecu mogucu slobodu, slobodu, naravno, u ljubavi!

_________________
"Ljubav Bozja je okean bezobalen!"-Sveti Oci

slučaj Makedonske Pravoslavne Crkve (MPC)

1992. je u Glasu koncila, tadšnji zagrebački paroh, protojerej Jovan Nikolić, izdao članak o pretpostavkama za stvaranje autokefalnih pomesnih Crkava.
prva stvar koju je naveo, jest postojanje vjernika i sveštenstva dotične narodnosti. Makedonija tome udovoljava već stoljećima, naime od gotovo 2 milijuna Makedonaca, većina su pravoslavni, danas ima oko 850 sveštenika.
zatim, Makedonci su samostalna nacija, s svojim jezikom i nacionalnom kulturom, te se nevidi razlog njihova potpadanja po SPC.
zatim, Makedonija od `45.ima državnost, u novije vrijeme samostalnost, pa i s te strane nema nikakvih prepreka, dapače. (s tim povezano pitanje, zašto se SPC u staroj i novoj Jugoslaviji nazivala tako, a ne PC u kraljevini SHS ili JPC).
nadalje, samostalno bogoslovno učilište (postoji od `77), zašto nije poduprto njegovo osnivanje i prije?
zatim crkveni objekti i slično. u MK postoje samo u Skoplju, 59 parohija, 123 crkve i 16 manastira.
nevezano uz to, pitanje duhovne zrelosti? no moramo imati u vidu da je Makedonija najstarija kršćanska zemlja Europe, s tolikim svetiteljima i kršćanskom tradicijom, pa je i to pitanje riješeno.
sporno pitanje jest:blagoslov Crkve-majke, u ovom slučaju SPC, koja koči i konsenzus ostalih Crkava. no, dali je u ovom slučaju taj blagoslov doista potreban?
naime, u Makedoniji je postojala drevna autonomna Ohridska mitropolija (u Samuilovo vrijeme možda i patrijaršija?), ukinuta 1766. od Turaka zbog neispunjenih poreznih obaveza, dakle nekanonski! 15.3.1920. je SPC, preko novih vlasti, za milijun i pol zlatnih franaka otkupila jurisdikciju nad Makedonijom i BiH od carigradskog patrijarha, ovaj dogovor, koji makedonci smatraju simonijom, govori kako se trgovalo crkvenim stvarima iza leđa narodu, bez da ga se išta pitalo.
na temelju toga, od 1921. do 1924. bilo je "raščinjeno" 135 svećenika Makedonaca! nemoguće da je toliko sveštenika najednom otišlo u "jeres", čini se da su neke druge stvari bile u igri.
na prvom zasjedanju ASNOM-a 2.8.1944., u sv.Prohoru Pčinjskom proglašena je makedonska državnost, a crkveno-narodni sabor u Skoplju je 4.3.1945. proglasio obnovu ohridske mitropolije kao samostalne crkve. daljnja povijest je išla svojim tokom.
iz ovoga se vidi da ne samo da MPC i nije potreban ničiji blagoslov, jer njezina predšasnica nije ni ukinuta kanonski, već je ovo samo ispravljanje nepravde, nego je nejasno zbog čega SPC ne želi dati blagoslov, usprkos svim navedenim uvjetima? prisustvovao sam govoru jednog episkopa SPC, iz kojeg se moglo zaključiti da je pravi razlog nacionalne prirode-on je zanijekao postojanje makedonske nacije, govoreći da se radi o "regionalnoj oznaci".

Haime, nemoj citati samo jednostrane izvjestaje!

Tkz MPC ne moze dobiti autokefalnost bez dozvole majke Crkve, a to je , u ovome slucaju, SPC. zasto? da li Srbi ne zele da priznaju samostalnost makedonske nacije (kao sto sam i sam ponekada prije pomisljao, indoktriniran od strane MPC svecenstva i medija) ili je nesto drugo u pitanju?

Makedonska tkz Pravoslavna Crkva je 1967. godine na nekanonski nacin proglasila autokefaliju, iako za to nije bilo kanonskih osnova (naime, Makedonija nije bila samostalna drzava vec federalna jedinica unutar SFRJ) i to podrzana bukvalno od komunistickih, necrkvenih, ateistickih(!) vlasti! Razlozi za ovakav anticrkveni cin nisu bili duhovne prirode vec krajnje politicke, da ne kazem, dnevnopoliticke, prirode. Naime, sama jerarhija (visoko svecenstvo) MPC je bolovala od jedne vrste jeresi, koja se u pravoslavnoj Crkvi naziva etnofiletizam (=crkveni sovinizam, nacionalizam) koji je, kao hereza osudjen jos 1872. godine. Znaci, svecenstvo te Crkve ne zadovoljava kriterijum za sticanje autokefalije. Etnofiletizam oznacava crkveni separatizam iz krajnje uskih nacionalnih, nacionalistickih razloga.
Druga stvar. Episkopi koji su tada proglasili nekanonsku tj nevalidnu autokefaliju, bili su sporne hirotonije (posvecenja za episkopa). Neki od njih su jos uvijek zivi i jos uvijek su na celu te MPC.

Treca stvar. Naziv te Crkve jeste sporan i za druge pomjesne Crkve, kao sto je npr Pravoslavna Crkva Grcke, te bi, u tome pogledu, priznanje autokefalije od strane PCSrbije automatski izazvalo protest Crkve Grcke (koja ima isto tako, svoje eparhije koje se zovu "makedonske"(!) cime bi dolazilo do nesuglasica i nesporazuma, a sto Crkva Grcke ne moze da dopusti!) i remecenje dobrih medjucrkovnih odnosa, a znamo da sve odluke unutar Pravoslavne Crkve moraju biti u saglasju i blagoslovenom zajdnistvu. Isto tako, po crkvenom pravu, teritorija na kojoj se danas prostire MPC jeste teritorija koja pripada SPC, sa svom njenom imovinom. Crkva Grcke je veci protivnik takve autokefalije kakvu trazi MPC cak i od PCSrbije.

Glavni razlog zasto MPC nije jos uvijek priznata kao autokfalna (prije svega od SPC) jeste to sto, ukoliko se ovakva, pucisticki proglasena, autokefalija MPC odobri i blagoslovi, ona ce biti primjer i drugim crkvenim jedinicama da, iz necrkvenih ili cak anticrkvenih razloga proglasavaju autokefaliju, narusavajuci tijelo Crkve i njen drevni poredak, naravno uvijek na stetu vjerujuceg naroda.(Primjer satanisticke organizacije u CG koja sebe naziva "cpc" je vise nego li ocigledan. Na koga su se oni ugledali? Pa na MPC naravno! Bas davamo dobar primjer drugima, kakav treba da je krscanin!).

Iz gorenavedenih razloga je jasno da SPC, nacelno, nema nista protiv toga da Makedonija ima svoju autokefalnu Crkvu (u sto sam se i sam uvjerio iz razgovora sa nekim episkopima, uglednim, iz SPC), ali da ne moze da se dobije autokefalija na ovakav nacin! Isto tako, osim PCSrbije, i druge pomjesne Crkve bi imale primjedbu na tako sto, te i da PCSrbije prizna autokefaliju MPC, ona ne bi bila priznata od svih.

Po kanonima Crkve i po crkvenom pravu, za sticanje autokefalije je predvidjen sledeci poredak: Crkva koja zeli autokefaliju (realno, a ne motivisano iz nekih necrkvenih razloga) trebla bi prethodno provesti izvjestan period u autonomnom statusu, kako bi se njena crkvena zrelost proverila i dokazala. Tek nakon toga se ona predlaze za autokefalnu i, ukoliko ispunjava uslove, kao takva se i priznaje.

Episkopatu Mtkz.PC je nekoliko puta nudjeno rijesenje koje bi bilo za obe strane (i PCSrbije i MPC) zadovoljavajuce, medjutim, MPC je to sve odbila. Zato je sporazum prihvatio jedan episkop iz MPC, kojemu su se pridruzili i mnogi iz svecenstva MPC i monastva (redovnistva), te je na taj nacin formirana jedina kanonska (duhovno zrela) na teritoriji Makedonije, Crkva. Prema Svetim Ocima, prebivanje u raskolu je dusepogubno i proizvodi razne neblagoslovene ontoloske posledice za onoga koji ostaje u raskolu sa Crkvom.

Sto se tice drevne Crkve koja je postojala na teritoriji Makedonije (Ohridska Arhiepiskopija), ona je pretezno bila sa grckim svecenstvom te je sporan i kontinuitet danasnje Crkve sa tom Crkvom, a i da nije, to nema veze, gledano iz crkveno pravnog ugla, posto eparhije u MK pripadaju Pravoslavnoj Crkvi Srbije (iako se situacija pomjenila).

Tako stoje stvari sa Crkvom u Makedoniji, a svecenik kojeg si citirao nije kompetentan da govori to sto je rekao.

Pogledaj:

http://www.poa-info.org/

Pozz.

_________________
"Ljubav Bozja je okean bezobalen!"-Sveti Oci

Katastrofa, pa ovo je gore od prepucavanja među državama.

_________________
"Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.

Slažem se Živac da je to zapravo strašno ali mi tu nebi trebali biti sudci, što se mene tiče vjernici MPC i SPC tu nisu krivi i prema njima se treba odnositi s poštovanjem. Isto tako cijenim Radetov trud da to objasni mada se ne moram složiti s načinom i gledištem prvenstveno vodstva SPC oko tog pitanja. Jednostavno nedovoljno se ide za tim da se pojasni ili promjeni nacionalni prefiks pa se problemi stvaraju koji nemaju veze s vjerom. Isto tako ne tražim od drugih da se slažu samnom u svemu.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Crkva Hristova je uvijek izlozena iskusenjima! Vrag se bori protiv Nje i Njenog duha.

_________________
"Ljubav Bozja je okean bezobalen!"-Sveti Oci