Katolički odgovori

pretpostavljam da se može definirati
bogat=onaj koji raspolaže viškom materijalnih dobara
Koliko sam shvatio ovih 10% milosrdnih zapravo samo od onih bogatih.
Što se tiče same definicije bogatog, u velikoj mjeri bogati ljudi su vlasnici ili upravljači poduzeća.
No, nije ni njima u velikoj većini nije lako.
Naime, on mora dugoročno osigurati funkcioniranje svojeg poduzeća. To je jedan drugi pogled na probleme od običnih radnika.
S druge strane, obzirom na razinu problema i odgovornosti s kojima se susreće, sigurno je uvjeren u to da njegova nagrada mora biti najveća.
S treće strane, čovjek na tako visokoj funkciji mora držati visoki životni standard.
Taj višak materijalnih dobara oji on ima i koji je usmjerio na sebe sigurno ne spašava nikoga, barem ne dugoročno.

Dakle, ja nisam niti jedan od ovih koje spominjem niti mislim da je sve ovako kako ja sada ovdje pišem, ali...

Kada bi jedan bogataš postupio na način da "razda svoje imanje", to bi od njega bilo izrazito neodgovorno jer mu se u imanje ubraja i firma kojom upravlja i koja hrani određeni broj ljudi.

Već sam napisao da je visoka razina humanosti već i to da se ne zakida radnik, plaćaju doprinosi i porezi u skladu sa zakonom.

Ja znam primjer jednog direktora koji je svim radnicima i sebi srezao plaće za 20%, od dna do vrha i polako je firma izašla iz negativnog poslovanja. Kasnije je plaće vratio na normalu. Tu se slažem s tobom da neki brinu dugoročno za svoje radnike, ali kad si od tog viška materijalnih dobara kupi Aston Martina, a radnika plati 2500 kuna onda je to ono o čemu sam govorio prije. I meni se sviđa Aston Martin, ali ga nebi kupio od srama kad vidim da neki ljudi nemaju za kruh.

Ode taj tvoj Aston Martin u stečaj!
No kužimo se, da ne bi bilo zabune...

Dobar sažetak odnosa prema novcu dao je karmelićanin Dario Tokić:
http://bib.irb.hr/datoteka/512435.Teolo ... itelji.doc

Najprije naglašava da je novac samo sredstvo, a kad od sredstva postane cilj, tada novac postaje najpoželjnije dobro i dolazi na mjesto koje pripada samom Bogu.
Zato je dobro redovito si posvješćivati da nije čovjek radi novca, nego novac radi čovjeka, i koje su prave vrijednosti u životu zbog kojih vrijedi živjeti.

Zanimljiv je dio gdje objašnjava smisao štednje, s obzirom da ima i onih koji misle da štediti nije dovoljno "sveto":
Štednja je suprotnost zaduživanju. Zaduživanje preuzetno troši budućnost, a štednja ju priprema. Najpoznatiji primjer štediše je vjerojatno Josip kojega su braća prodala u Egipat, koji je svojom strategijom štednje za sedam obilnih godina spasio Egipat od kasnije recesije (Post 41,34-36). Kao da je slušao papu Ivana XXIII.:

„Sposoban i pošten radnik redovito ne troši sav plod svoga rada, dio stavlja na stranu i štedi. A štednja ima za cilj poboljšanje ekonomskih uvjeta života, inače nema smisla.“ (Mater et Magistra, 112)

Štednja znači odreći se nečega danas kako bi sebi kasnije mogao nešto priuštiti. Uči nas skromnosti i planiranju, ali nije ni lagana, budući da ni odricanje nije popularno.
Potpuno je pogrešan put štedjeti radi nagomilavanja dobara, jer se pri tom gubi iz vida prava svrha materijalnih dobara (Mt 12,16-21)

Naime, Bog nam je povjerio materijalna sredstva za neko poslanje, a ne da s njima radimo što nam se prohtije. Gospodin je vlasnik, a mi smo upravitelji.