Dobar sažetak odnosa prema novcu dao je karmelićanin Dario Tokić:
http://bib.irb.hr/datoteka/512435.Teolo ... itelji.docNajprije naglašava da je novac samo sredstvo, a kad od sredstva postane cilj, tada novac postaje najpoželjnije dobro i dolazi na mjesto koje pripada samom Bogu.
Zato je dobro redovito si posvješćivati da nije čovjek radi novca, nego novac radi čovjeka, i koje su prave vrijednosti u životu zbog kojih vrijedi živjeti.
Zanimljiv je dio gdje objašnjava smisao štednje, s obzirom da ima i onih koji misle da štediti nije dovoljno "sveto":
Štednja je suprotnost zaduživanju. Zaduživanje preuzetno troši budućnost, a štednja ju priprema. Najpoznatiji primjer štediše je vjerojatno Josip kojega su braća prodala u Egipat, koji je svojom strategijom štednje za sedam obilnih godina spasio Egipat od kasnije recesije (Post 41,34-36). Kao da je slušao papu Ivana XXIII.:
„Sposoban i pošten radnik redovito ne troši sav plod svoga rada, dio stavlja na stranu i štedi. A štednja ima za cilj poboljšanje ekonomskih uvjeta života, inače nema smisla.“ (Mater et Magistra, 112)Štednja znači odreći se nečega danas kako bi sebi kasnije mogao nešto priuštiti. Uči nas skromnosti i planiranju, ali nije ni lagana, budući da ni odricanje nije popularno.
Potpuno je pogrešan put štedjeti radi nagomilavanja dobara, jer se pri tom gubi iz vida prava svrha materijalnih dobara (Mt 12,16-21)
Naime, Bog nam je povjerio materijalna sredstva za neko poslanje, a ne da s njima radimo što nam se prohtije. Gospodin je vlasnik, a mi smo upravitelji.