Katolički odgovori

Ako je nekome u hodu vjere važna osoba svećenika, - u onom smislu, da vole doživjeti "živog" svećenika, ili "uvjerljivog" (što god to značilo), ja bih osobno preporučio oko ovih odlazaka na neokatekumenske kateheze, patera Piotra Maja (Poljak već dugo u RH), koji vodi te kateheze u župi Krista Kralja (Trnje).

Pozdrav svima, eto čitajući ovaj topic baš si razmišljam da se nitko nije sjetio postavit te pjesme koje su na youtube-u da skeptici vide da se ne radi o neznam kakvoj velikoj mudrosti da raspravljate o tome toliko. Pjesme su prelijepe i nevidim ništa sporno u njima. Naravno to je moje mišljenje koje je i subjektivno, ali znam da dosta njih koji su ušli u zajednicu na početku nisu razumjeli ništa i ostali su samo zbog pjesama, radosti u Crkvi koja je živa, zbog toga veselja. Pjesma je bilo jedino što ih je držalo na Putu, kasnije su s vremenom počeli shvaćati i Riječ. Ne generaliziram, riječ je o pojedincima.

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

premda je tema već poodmakla a ja se uključujem ovako malo kasnije, htio bih reci koju. Meni je drago da neokatekumenski put ima i nudi konkretnu formaciju vjernicima i ljudi se u tom pogledu napokon mogu osjetiti kako doslovce pripadaju zajednici Crkve.
iako to mogu doživjeti i u drugim skupinama vjernika, ali kod neokatekumena sam čuo da je to konkretnije.

Dialog, slavlja, kateheze te neprestano potiču da se mjenjaš, da upoznaš svoju vjeru, da prestaneš biti pasivni vjernik...

oko pjesama bih se složio sa onima koji misle da se prefiše forsira španjolski melos, a domaćeg gotovo i nema. mislim da bi Put bio prihvatljiviji.

Inače kad misionari danas idu u neke zemlje, moraju se inkulturirati i uključiti u život misijskog područja i jezikom i pjesmom i kulturom i običajima, a ne kao nekad kad smo tjerali indijance na pjevanje plifonije Palestrine i špotali ih da ukočeni sudjeluju u tridentskim misama...

_________________
"Primamit ću ga, odvesti u pustinju i njegovu progovorit srcu" (usp. Hoš 2,16).
http://pustinja-nova.blogspot.com/

Mene osobno kod neokatekumena silno odbija jedna uniformnost, a ovo u glazbi - odricanje od svog, odbacivanje vlastitog izričaja i baštine mi je čista grozota.

svi su takvi pokreti danas samo odgovor na stanje u crkvi, odnosno kršćanstvu. Samo je pitanje kako nalazimo riješenja i kako ih realiziramo. Ljudi traže iskustvo Boga, na ovakav ili onakav način. Danas je to tako i nitko nemože tomu stati na kraj. Treba biti optimist, mnogo dobra nam donose pokreti u crkvi i puno toga nam govore. ako ništa drugo onda barem da se probudimo već jednom

_________________
"Primamit ću ga, odvesti u pustinju i njegovu progovorit srcu" (usp. Hoš 2,16).
http://pustinja-nova.blogspot.com/

Bitna je poanta, a to je da se slavi Boga. Pjevaju se Psalmi. Nevidim zašto te to toliko odbija od NP? Nije to nikakvo odbacivanje svoga nego suprotno. I dalje se "vlastiti izričaj i baština" nalazi u Crkvi, a na Putu se obagaćuješ još više. Svaki pokret ima svoju uniformnost kako ti kažeš.

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Zašto bi prihvaćanje nečeg novog značilo odricanje od svoga? Ja još nisam susrela župu koja je zbog NP-a odbacila "vlastiti izričaj i baštinu".

Kako kaže gran senal, svaki pokret ima odredjenu uniformnost, ali to je i inače svojstvo ili nuspojava ako već hoćeš jednog bliskog kruga ljudi, ljudi koji žive zajedno. E sad ovisi kako pristupaš: hoćeš li to samo uočiti kao činjenicu ili svrstati pod problem.

Recimo, gledam svoju obitelj, brat sestre i ja imamo neku svoju specifičnu komunikaciju i kad se nadjemo zajedno automatski izlete interne šale, interni izrazi, pa čak i način govora. I netko tko bi nas gledao sa strane bi rekao : Čudni su!, jer ne može shvatiti značenje tih naših "kodova". Isto je i sa zajednicom. Razvije se jedan specifičan izričaj pod utjecajem zajedničkog življenja i susretanja sa sličnim iskustvima, kao neki "kodirani" govor sličan onome koji sam opisala u svojoj obitelji. Vjerujem da svatko ima takva iskustva ako malo promisli.

Što se tiče grozota, mislim da je grozota navala kojekavih protestantskih pjesmuljaka na misama. Zar katolici nemaju dovoljno svoga nego je potrebno uvoditi protestantske pjesme? I to baš na Euharistijskom slavlju koje protestanti odbacuju da ne upotrijebim neki oštriji izraz...

meni odgovaraju i neokatekumenske i protestantske pjesme, barem ove koje se pjevaju kod nas. osobito ako su temeljene na biblijskim tekstovima. Neokatekumenima se zamjera vjerojatno to što ne koriste ništa od naših pjesama, šansona i sl. Isključivo se koristi španjolski melos, način sviranja i pjevanja. ali i to nekome odgovara, nemam ništa protiv. Veći problem, čini mi se predstavljaju subotnje mise zbog kojih članovi NP-a rijetko sudjeluju na nedjeljnim misama sa ostatkom župe... Mada znam da ima lijepih primjera gdje to funkcionira

_________________
"Primamit ću ga, odvesti u pustinju i njegovu progovorit srcu" (usp. Hoš 2,16).
http://pustinja-nova.blogspot.com/

Što se tiče tih subotnjih misa primjetio sam nekoliko stvari: Oni koje bi mogli nazvati obračenicima, dakle ljdi koji prije nisu baš bili u Crkvi najčešće, barem u početku, idu samo na subotnju, što je i za očekivati. Večina onih koji su i prije išli na nedjeljne mise i dalje idu, a neki krenu npr. kroz tjedan što prije nije bio slučaj, tako da sve skupa nije za govoriti o Crkvi u Crkvi, odlaženju vjernika sa nedjeljne mise itd. Na posljetku, ta misa u subotnju večer je nedjeljna misa.

_________________
Gospodin s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. (Ps 14,2)

+!
Kad se spominju pjesme u Crkvi, a mislim isključivo na liturgijske pjesme za vrijeme sv. Mise,
dakle, ne one prije i poslije sv. Mise,
onda se znaju pjevati pjesme, koje nisu za sv. Misu ili nisu za određeni dio sv. Mise,
a takvi slučajevi su prisutni u Crkvi nevezano za "neokatekumene".
Poželjno je, da oni, koji su zaduženi za crkveno pjevanje,
da su dobro upoznati s naukom Crkve za to pitanje.

Točna definicija liturgijske pjesme je poznata, a tko studira crkvenu glazbu,
zna točno što uči Crkva.

Budući da nisam bio prisutan na sv. Misi, gdje pjevaju "neokatekumeni",
zanimaju me naslovi pjesama koje se pjevaju kao:
- "darovne" i
- "pričesne".

Ne bi bilo na odmet staviti i tekst pjesme, ako se ne može naći na internetu.

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.

Pozdrav!

Dugo nisam pisala na ovoj temi, pa evo nekako ispočetka:
Kad se općenito govori o neokatekumenima, razglaba se o njihovom kršenju liturgijskih pravila (ne samo glazbe) i tu obično nađu puno izgovora bivši članovi ili oni sumnjičavi prema novim pokretima (kao što sam naprimjer ja ).
Međutim, bitna stvar za shvaćanje Puta je činjenica da su oni uveli određene promjene u liturgiju, kako kažu, s ciljem boljeg razumijevanja i doživljavanja onog Otajstva kojeg liturgija predstavlja i čije su simboličke riječi i geste danas često ljudima neshvatljive. Može se to opisati i kao reakcija na znakove današnjeg vremena (otuđenost, pasivnost, nerazumijevanje liturgijskih znakova i njene biti) što nerijetko rezultira otpadom od vjere i odlaskom iz Crkve.
Nekad su ljudi uistinu više vjerovali u stvarnu prisutnost Kristovu u svetohraništu i pod prilikama kruha i vina, te su se ponašali dostojnije Kuće Očeve i Isusove, koji se daruje u euharistiji. Danas je ... malo drugačije.
U tom smislu treba gledati i pojavu i širenje jednog takvog pokreta koji će samu liturgiju pokušati prikazati na jedan novo osmišljeni način (dakako u krilu Crkve) da bi svoje članove uveo u dublje razmatranje i doživljavanje onoga što se pod svetom misom zbiva.
Ako je to sjedenje oko jednog stola, umjesto stajanje daleko od oltara, zašto ne ? Ako su to pjesme koje drugačije govore nego ove "moderne", zašto ne ?
U neku ruku, može se reći da su uspješniji u svom nastojanju od recimo nekih razvikanih teologa nakon Koncila koji su, u nastojanju da ljudima objasne, još više otežali razumijevanje nauka o Tijelu Kristovom (npr. Schillebeeckx i dr.).
Mene, iskreno, zadivljuju neki bivši članovi Puta zbog svojeg izlistavanja i poznavanja svih mogućih pravila i ispravnosti liturgije - to znači da su vjerojatno shvatili bit i smisao liturgijskog čina. Nadam se da imaju također i živi, iskren odnos sa Isusom stvarno prisutnim u euharistiji - jer bez toga samo pridržavanje pustih pravila postalo bi ubrzo jedino navika i rutina.
Istovremeno, usmjerenja Puta čuvaju od pretjerane "formalizacije".

Ne znam što misliš o tome?

+!
U bivšem pitanju mene je samo zanimao tekst pjesama, koje se pjevaju kao "darovne" i kao "pričesne".

No, iskoristio bih priliku kako bih samo malo prokomentirao - 'čuvanje od pretjerane "formalnosti"'.

Znam, da je Ljubav kreativna, jer nikad ne miruje.
Čovjek može moliti "Oče naš", krunicu Bogorodici,..., na ustaljen način,
a da mu nikad ne bude odveć "formalna",
nego uvijek nova i svježa.
- Zašto?
Jer se uvijek ono glavno odigrava u srcu.
To mislim i za sv. Misu, jer vjerujem, da je samo jedna sv. Misa, tj. nema dvije sv. Mise,
iako je možda moguće reći: "Sv. Mise nedjeljom su u ..."
- Ili nisam u pravu?

Jasno, da je malim (tek sazrijevaju u sv. Vjeri), živahnim, kreativnim,... vjernicima poželjno
što šira i bogatija ponuda onoga, što Crkva nudi.

P.S.
U Hrvatskoj se od 1968. izvode "Stilske vježbe" francuskog autora, koje nikad nisam gledao uživo.
- Može li se to kazališno djelo gledati uvijek sa istom scenografijom i s istim glumcima više puta, a da čovjeku ne dosadi gledati opet iznova?

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.

Mnogi nikad ne dođu do te razine srca. Smatralo se dakle (to ne znači da i osobno tako smatram) da je problem :
1. u liturgiji samoj
2. u njenom razumijevanju

Kod neokatekumena „kršenje“ liturgijskih pravila postaje karizma, ako se tako može reći, ukoliko ima za težnju samu vjeru učiniti dubljom i osobnijom.

Ono s jedne strane čuva od puke formalnosti, a s druge postoji opasnost da i sama svoja pravila nametne vjernicima kao isključivost. Zato sam rekla da su i konstruktivne kritike dobre.

Ne bi se to tako moglo reći, jer unatoč ovim navodnicima ipak se implicira nekakvo samovoljno kršenje liturgijskih propisa kao karizme NP. Liturgija na neukatekumenski način potpuno je u skladu s rimskim misalom što je više puta i potvrđeno od strane tijela u Crkvi koje se bave liturgijom.
Radi se samo o većem naglašavanju pojedinih stvarnosti u sv misi jer liturgija je javna molitva Crkve a nikako nekakva osobna stvar skupine pojedinaca.
Uostalom i kod njih može biti pukog i striktnog formalizma u liturgiji, ono što kod njih vjeru čini dubljom je jedna cjelokupna duhovnost koja se očituje u osvješćivanju svih sakramenata a ne samo jednog koji je ovdje istaknut.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Neokatekumenski put je predivno Božje djelo u današnjem svijetu