Oprostite na kasnom upadu, ali nisam dugo navraćao na stranice.
Samo hoću reći da je Adrijana ovdje potpuno u pravu i nije ništa izmislila; vidite npr
ovdje:
"Faith may be considered both objectively and subjectively.
Objectively, it stands for the sum of truths revealed by God in Scripture and tradition and which the Church (see RULE OF FAITH) presents to us in a brief form in her creeds, subjectively, faith stands for the habit or virtue by which we assent to those truths."
Subjektivno je naprosto ono što ovisi o pojedincu. Tako npr. ako ja odlučim vjerovati u nauk Katoličke Crkve, onda to moje prihvaćanje katoličkog nauka nazivamo subjektivnom vjerom. Isto tako i za bilo kojeg drugog pojedinca.
Objektivno je ono što ne ovisi o pojedincu. Termin "vjera" se često koristi i u takvom smislu, npr. "katolička vjera" u smislu doktrine ili nauka ili sadržaja koji naučava Katolička Crkva. Taj nauk ili sadržaj će ostati isti neovisno o mojoj odluci prihvaćanja ili neprihvaćanja, pa ga u tom smislu možemo zvati "objektivnom vjerom".
To ne treba miješati s pitanjem
objektivne istinitosti katoličke vjere. Naravno, mi kao katolici smatramo također i da je katolička vjera objektivno istinita. Ali to je sasvim drugo pitanje, nevezano uz pojam "objektivne vjere" koji se naprosto odnosi na
sadržaj određenog nauka vjere koji ostaje isti, neovisno o tome što neki pojedinac vjeruje ili ne vjeruje.