Katolički odgovori

Ja znam samo za jedan, daj nas informiraj, molim te. - mislim na sudski proces i taj je završio debaklom po tužitelje.

Slažem se, niti danas vjeronauk nije jedini izborni predmet i nije jedini slučaj u kojem se treba pričekati na sljedeći školski sat. Problem je sa nižim razredima kojima je vjeronauk jedini izborni predmet jer nije tako jednostavno objasniti 7-godišnjem djetetu da mora ići van iz razreda i čekati na hodniku (rijetke su škole koje imaju učionice u kojima se može pričekati druge sate) no to opet nije problem vjeroučitelja.

Mene je jednostavno zanimalo kakva iskustva imaju vjeroučitelji s djecom koja ne pohađaju vjeronauk te da li je nekome uspjelo zainteresirati takvo djete za vjeru i uključiti u Katoličku crkvu.

Teško da bi se dijete samo moglo uključiti u Crkvu, osobito ako je nekršteno, tu roditelji imaju glavnu ulogu. Čini mi se da je, barem kod mene, veći problem kad postoji stav "to treba obaviti" pa se trude da dijete minimalno ispuni uvjete za krizmu.
Ne znam da neki vjeroučitelj šalje prvašića na hodnik, a veći sami bježe jer odu igrat nogomet ili se jednostavno malo negdje glupiraju.

Nastavak s teme "kristijanofobija":

@Slavomir



Istina da je izborni predmet, ali glavni cilj vjeronuka je misijski nalog, koji ponekad dotice granice prozelitizma. Ne sporim da Crkva ima pravo i duznost siriti svoju vjeru, ali ne mogu prihvatiti da se to cini unutar institucija jedne sekularne drzave, koristeci obrazovni sistem i materijalne resurse drzave koja nije samo katolicka. Da ne pricam o "kontekstu" koji se stvara radi te iste prisutnosti vjeronauka u skolama. Mislim na one sitne i prizemne razloge koji su cesto roditeljima formalnim vjernicima "jako bitni" (sto ce reci selo?, idemo i mi kad idu svi, podignut ce se malom prosjek...itd), kao i o osjecaju razlicitosti i marginalizaciji nekatolika i o pritisku od strane drugih vrsnjaka.
Pogledaj sto pitaju neki korisnici na ovoj temi. Da li su vjeroucitelji imali iskustva preobracenja ucenika koji su prisustvovali vjeronauku iako nisu upisani?


@sara

Neznam zasto su curicu Jehovini svjedoci ostavili u razredu na satu vjeronauka. Moguce je da je to isti razlog zasto sam i ja svog sina pustio u razredu, da ne visi sam na hodniku.
Zasto klinci prisutni na vjeronauku a koji ne pohadjaju ne rade nesto drugo? To sam isto pitao svog sina. Rekao mi je: "Pa uciteljica bi se naljutila!". Vjerouciteljica se sigurno ne bi naljutila, jer je njihova jako dobra i tolerantna. Stvar je u tome da ne mozes klincu od 7-8 godina objasniti sve implikacije situacije, on slusa ucitelja jer ga mora slusati i tocka. Slusat ce ga pa makar mu rekao da moze bez problema i izvaditi stripove iz torbe i citati.
To su one situacije, onaj kontekst, zbog cega je meni vjeronauk u drzavnim skolama neprihvatljiv. Vjerojatno znas onu izreku od Isusovaca: "Dajte mi dijete prije sedme godine zivota i napraviti cu od njega covjeka."

@arsen



Kuzim sto hoces reci, nije ni lose da dijete nauci osnove religije sredine iz u kojoj odrasta, to mi je i njihova razrednica rekla. Slazem se da nije lose, problem je kako je to prezentirano. Prezentirano je kao da je to (apsolutna) Istina, a ne kao povijest katolicizma i zbirka prica. Za mene kao ateista to nije apsolutna Istina, to je mit. Klinci ce tako i tako biti educirani katolickim obicajima i u sklopu prirode i drustva i dalje kroz zivot.
Mozda mi neces vjerovati, ali ja se svim silama trudim biti neutralan sa svojim sinom u pitanju religije, ja sam s njim mozda pricao o tome 4-5 puta u zivotu i to odgovarajuci na pitanja. Ako on kasnije odluci biti vjernik, imati ce moju punu podrsku.

Dakle, nije to baš tako kako pišeš.
Najprije, vjeroučiteljica sam 20 godina i otprilike poznajem razrede. Uvijek imam djece koja ne idu na vjeronauk - ako ostaju u razredu, odlaze u zadnju klupu i rade nešto svoje, jedino ne smiju ometati. I ako ih se na početku pouči stvarima sve funkcionira kako treba.
Za svjedoke Jehove znam da bježe čim dalje, zato me jako začuđuje da njihovo dijete sjedi na vjeronauku.
Na kraju, vrlo je mala mogućnost da ti dijete postane vjernik - ono savršeno dobro zna što ti o tome misliš. Što god čuo na vjeronauku, roditeljsko ima veću težinu - sada, kasnije će doći na red vršnjaci. I u školu dijete dolazi kao gotova osoba, ovo je samo brušenje. Osobnost + obitelj + odgoj u ranim danima, prije dobi razuma su daleku najvažniji elementi. Nešto kasnije dolazi vlastita svjesna odluka (koliko svjesna nije tema razgovora).
Samo da dodam nešto što si drugome odgovorio - većina ovog naroda sebe smatra katolicima, kao što i većina želi da im dijete ide na vjeronauk. U demokratskoj državi to ima svoju težinu. Kao što moje materijalno davanje ide udrugama koje smatram apsolutno nepotrebnima i čak štetnima, novac u zdravstvu i na ono što smatram krajnje amoralnim, tako i tvoj novac ide i u održavanje vjeronaučne nastave. Ja bih uistinu bila za to da čovjek može odrediti kamo će njegovi novci, ali još nisu tako nešto predvidjeli.

Dugo sam u prosvjeti, poznajem dosta vjeroučitelja. Što se tiče vjeronauka, mislim da bi se mnogo toga riješilo kad bi se on organizirao u suprotnoj smjeni, poput sve ostale izborne nastave. Puno problema bi otpalo. Ovako nam se upisao jedan prvi razred s malo većim brojem djece koja neće ići na vjeronauk, pa se mora raspored napraviti tako da vjeronauk bude ili prvi sat (pa da djeca koja ga ne pohađaju dođu nakon njega na drugi), ili pak zadnji sat (pa da ta djeca odu kući ranije).
Problem je i u tom što na razini školstva nije sustavno riješeno pitanje čuvanje djece koja ne idu na vjeronauk ili nekakvog rada s njima tijekom vjeronauka. Takav oblik rada s djecom nije propisan ni jednim zakonom ni pravilnikom niti kolektivnim ugovorom pa ne možeš tjerati razrednu učiteljicu da ih čuva u vrijeme vjeronauka. A gdje da ih čuva kad je učionica zauzeta? U kabinetu u kojeg stane nekoliko ljudi? Ili u zbornici? A tek u predmetnoj nastavi, tko će ih tamo čuvati?
Nisam sretan s postojećim rješenjem.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Pa ne znam što bi se riješilo stavljanjem vjeronauka (a i ostalih izbornih predmeta) u suprotnu smjenu, osim da bi djeca dva puta morala dolazit u školu. Mi imamo dosta putnika i nastojima da sve izborne imaju u produžetku nastave. Uistinu, rješenje bi bilo samo organiziranje nečega za tu djecu. Mi to rješavamo tako da djeca odu u knjižnicu ili na neki drugi sat. U razrednoj pak uistinu nastojimo da tamo gdje više djece ne pohađa vjeronauk buder 1. ili zadnji sat.

Da, to je druga priča. U mojoj školi nema putnika, svi su blizu. Kod tebe to zaista ne bi išlo. Kod nas učenici koji nemaju vjeronauk također idu u knjižnicu.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Danas je bila vijest u emisiji "Mir i dobro" da u nekim školama zbog manjka polaznika nastave etike prisiljavaju učenike koji pohađaju vjeronauk da prijeđu na etiku. ( http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=135095 ) Opravdavaju se vjerojatno time što se profesorima etike radi manjka polaznika treba smanjiti satnica, jer postoji propis o minimalnom broju polaznika izborne nastave.

Međutim, kad se uvodila etika kao alternativa vjeronauku, ne sjećam se da su učenike stavili pred izbor: ili etika ili vjeronauk. Oba predmeta su u moje vrijeme bila izborna: na vjeronauk nas je išla gotovo četvrtina svih učenika generacije (otprilike jedan razred), a na etiku nije išao nitko.

Šteta, jer etika pokriva niz tema koje se obrađuju i u vjeronauku, što mladom čovjeku itekako treba. Niti jedan drugi obrazovni predmet ne može nadomjestiti te teme, a bez njih niti demokratski sustav ne može opstati jer on podrazumijeva da su građani etički osviješteni.

Dvostruka šteta: diskriminacija učenika koji ne idu na vjeronauk i miješanje znanstvene metodologije i religioznog vjerovanja.

http://www.tportal.hr/scitech/znanost/152273/skolska-natjecanja-diskriminiraju-nekatolike.html

Postoji hrpa natjecanja u kojima se ne boduje znanje iz vjeronauka, sad jedno jedino natjecanje smeta. Kome?
Naravno, uvijek jedne te iste udruge su u pitanju.

Za informaciju, postoje natjecanja (državna također) iz izbornih predmeta koja naravno ne pohađaju sva djeca (npr. robotika). Sad bi se kao neko dijete koje ne pohađa robotiku trebalo buniti da je diskriminirano jer ne može na natjecanje iz robotike??
To nema veze sa zdravom pameti.

A po čemu to? Očito je da uistinu ne razumiješ stvari.

A kako da se osječamo mi roditelji koji želimo slati djecu u školu na vjeronauk?
U mojoj školi ne ide na vjeronauk samo dvoje, od preko tisuću učenika, i sada da ove kojih je preko tisuću diskriminiramo zbog dvojice, mislim da tu nema logike!!
Gdje je ta solidarnost ateista i ovakvih portala, koji uživaju u ovakvim tekstovima. Neka mi samo ne pišu o solidarnosti, pravdi i poštenju, kad zbog ovakvih stvari ovako agresivno napadaju, ko da im to nešt igra ulogu. A mogu se klaiti da ti koji najviše napadaju imaju jedno ili nti jedno dijete! Sramota!!

Primjer ti nije pogođen, ovo što se desilo je kao da na tvom navedenom primjeru imamo natječaj iz robotike u kojem se nalaze pitanja iz matematike, fizike, strojarstva, elektronike i vjeronauka.

Nikakvih problema ne bi bilo da se provjerava znanje iz vjeronauka na državnom natjecanju iz vjeronauka ili religijske kulture. Problem nastaje kad se provjerava znanje iz vjeronauka u natjecanju iz jednog područja koje ima veze isključivo sa znanosti i njenom metodologijom. U ovom slučaju imamo učenike koji se natječu u znanju iz ekologije, a pitanja su takva da ih u potpunosti mogu riješiti samo oni učenici koji pohađaju izborni predmet koji nema veze s ekologijom. Vjeronauk po definiciji funkcionira potpuno suprotno od znanstvene metode, koja bi se ovdje trebala stimulirati, a neki se stavovi u vjeronauku mogu interpretirati kao štetni za očuvanje okoliša.

Zamislite si natjecanje iz poznavanja kateheze u kojem se nalaze pitanja koja se uče u povijesti znanosti.

Je li to uopće bila tema mojeg zadnjeg posta? Ja ovdje pričam o "guranju" vjeronauka tamo gdje mu nije mjesto.