angelus je napisao/la:
Što se prvog dijela tiče: ako si poslušan sin katoličke crkve, priznaješ crkvene dokumente, posebno one II.vat. koncila, kao i liturgijske promjene i uredbe, onda si ti ok. vjernik i nemaš se što opravdavati ili svrstavati u neke krajnjosti.
Ne opravdavam se nikome, samo ukazujem na netočnost i nepravednost izrečenoga.
Citat:
Oholi su oni koji misle da su iznad pape i koncila.....kojoj god strani pripadali. Prava vjera se testira u poslušnosti i onda kada mi se nešto i ne sviđa.
Hoćemo li onda među ohole ubrojiti i sv. Pavla kad se usprotivio prvom papi - sv. Petru: "A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu." (Gal 2,11)?
U stvarnosti pak, papa je nezabludiv samo onda kada govori ex-cathedra, dok u drugim situacijama može i pogriješiti, te je važnije biti poslušan proglašenom jasnom katoličkom nauku nego li svakom hiru moderne teologije, pa makar taj hir o samoga pape dolazio.
Isto tako, danas se sustavno zaboravlja da Tridentski i 1. vatikanski sabor i dalje vrijede, te da 2. vatikanski nije definirao ni jednu novu dogmu.
Ali kad već razgovaramo o poslušnosti, dopusti da malo testiram tvoju poslušnost - je li samo deklarativna ili stvarna. Zanima me jesi li spreman služiti misu prema tradicionalnom obredu ako vjernici to od tebe zatraže, kao što predviđa papin motu-proprio Summorum pontificum?
Citat:
Što se pak tiče naviještanja Božje riječi današnjem čovjeku; samo po sebi je jasno da mu to nećemo govoriti na način kakav je bio u vrijeme feudalizma, pa niti u manirama devetnaestog stoljeća.
Navedi primjer, što se to ne može izreći na isti način kao u 19. stoljeću?
No kako god bilo, problem je što taj tzv. suvemeni izričaj NIJE razumljiviji (pa ni tzv. "današnjem čovjeku"), nego je, naprotiv, manje razumljiv. Iz osobnog iskustva znam sljedeće: kad čitam stare vjerske tekstove (npr. Baltimorski katekizam (na engleskom) ili razmatranja u molitveniku pokojne bake, s prijelaza 19./20. stoljeće) - sve mi je jasno; naprotiv, kad čitam suvremena teološka mrcvarenja vjerskih istina - ništa mi nije jasno, počevši od tako elementarnih stvari kao što je SVRHA Crkve, vjerovanja i sakramenata. Da se nisam posve slučajno susreo s tradicionalno izrečenom vjerom, vjerojatno ne bih ni ostao katolikom nego bih zastranio na svjetovne stranputice poput većine mladih.
Isto tako znam što pokazuju statistike, a to je radikalan PAD u svim vjerskim pokazateljima (broj zaređenih svećenika, broj redovnika i časnih sestara, posjećenost svete mise, stupanj vjerovanja u vjerske istine u narodu, itd) i to NAKON 2. vatikanskog sabora.
Stoga, možeš ti pričati koliko hoćeš o tobožnjoj "boljoj razumljivosti novoga izričaja suvremenom svijetu", ali to će ostati obična floskula za mazanje očiju naivnima, jer SVE pokazuje da taj izričaj uopće NIJE bolje razumljiv, nego upravo lošije. Mrcvrenje i razvodnjavanje koje je nad vjerskim istinama provela moderna teologija jest jedan propali eksperiment kojega bi najbolje bilo što prije zaboraviti.