Katolički odgovori

Tako je, Crkva je kroz povijest činila grijehe, i prisiljavala, i mučila, ne samo u odnosu prema nevjernicima i hereticima, nego i prema svojim članovima. Ima čak i mučenika po ondašnjim zakonima koji su kasnije proglašeni svecima... To nije nikakva tajna, niti tabu-tema, ali ne smije se previdjeti da Crkva danas ne opravdava svoje grijehe, papa Ivan Pavao II se javno svijetu ispričao za sve grijehe i propuste Crkve tijekom povijesti (postoji na netu negdje zapis i točne riječi) i osobito nakon II. vatikanskog koncila ona se trajno preusmjerila u drugi pravac.
Da smo živjeli, ti i ja, još negdje u I. polovici 20 st možda bi bili čuli s propovjedaonica s puno oštrine javna ukazivanja na krivovjerja, čak i prozivanja ljudi imenom i prezimenom za izdaju ili herezu, grijeh, ali danas više toga nećeš čuti...
S druge strane, to ima i neke loše posljedice, jer se čini na prvi pogled (a neki stalno napominju) da se i Crkva pomirila s grijehom u svijetu i više ih ne osuđuje... Nije više oštra i glasna.

Usput, mislim da nije isto pitanje "iskorištavanja Svetog Pisma", a o Crkvi "kao autoritetu kada je riječ o tumačenju Sv. Pisma" mislim da imamo na forumu neku temu vezano uz to. To je uvijek aktualno, jer i mnoge sekte tvrde da katoličko tumačenje nije ispravno. A sad bi se ti recimo mogao upoznati s katoličkim tumačenjem Sv. Pisma, pa onda sam procijeniti je li ispravno ili je "korumpirano" ili nešto treće.

Lijep pozdrav!

Zaista si se potrudila i hvala ti na tome. No znam da to tebi nije teret, već užitak.
Kako ove rasprave teku dalje i dublje, sve više uviđam koliko malo o svemu tomu zapravo znam.
Možda neću početi istraživati kršćanski nauk, ali ću svakako postati oprezniji pri nekim mislima
i pred-rasuđivanjima, jer ste mi ukazali na to koliki sam zapravo neznalica i stranac (kako mi i ime kaže) u svemu ovome.
I na tome sam vam neizmjerno zahvalan.
Lijepi pozdrav i živi bili!

_________________
Svijet je okrutan prema nama onoliko koliko smo okrutni prema samima sebi.

Otvorio sam novu temu (slicnu, ali ne i istu) na drugom mjestu, ali me je moderator zakljucao i rekao da nastavim na ovoj temi. Dobro.
Htio sam tamo postaviti slijedece pitanje:
* Jedna gupa ucesnika ne vjeruje u boga i tvrdi da je bog stvar vjere a ne znanosti i filozofije;
* Druga grupa ucesnika na forumu se u stvari slazu da je bog van znanosti, medjutim za razliku od prve oni vjeruju u njegovo postojanje.
* Treca grupa vjeruje u boga, ali takodjer i da znanstveno-filozofske metode imaju ulogu u spoznavanju boga i da jasno ukazuju na postojanje boga, recimo u primjeru aristotelovskog "nepokrenutog pokretaca".

Htio sam se nastaviti na razmisljanje trece grupe i postaviti pitanje: Koja je VAMA veza izmedju boga koji se racionalno znanstveno moze shvatiti i krscanskog boga? Koja je veza izmedju znanstvenog-filozofskog boga i religijskog boga? Onda sam procitao sve postove na ovoj temu i dosao do ovoga:


Ovaj je post u stvari (po meni) najvazniji i direktan odgovor na moje pitanje, no kako vidim, nitko nije nastavio o tome diskutirati. O tome kako su ateisti u stvari vjernici u nepostojanje boga cu na drugoj temi, u mjedjuvremenu, ako mi se dozvoli, ja bih se zelio nadovezati na prvi dio posta slijedecim pitanjem:

Ako netko do spoznaje boga dodje znanstveno-filozofskim metodama, koji je "most" koji povezuje takvo razumijevanje boga i konkretne religijske objave? Da, razumijem da je to za vecinu na forumu kroz Bibliju i krscanski nauk. Medjutim, ta dva puta spoznaje su dijametralno suprotna, u smislu da je prvi put neprihvacanje "datosti" a drugi put je prihvacanje "datosti" bozje objave kroz Bibliju. Kako premostiti ta dva puta - i, sa koje ste strane prisli tom mostu: znanstvene ili religijske? Da li ste bili "znanstvenik" koji je "otkrio" religijsku objavu, ili obratno, vjernik koji je je "otkrio" znanost?

Pošto i dalje nastavljaš sa provokacijama, slijedi ban.
Očekujem bar neki stav poštovanja, naš Bog se i po hrvatskom pravopisu piše velikim slovom, takvo omalovažavanje na katoličkom forumu kao i ostali offtopic postovi se neće tolerirati.

Malo je kompliciranije. Naime spoznaja filozofskog Boga pa onda krscanskog nije proces od dva dijela nego prozetost jednog i drugog. Puno prije nego sto sam razvio um kojim mogu filozofirati imao sam spoznaju Boga jer ju mi je otac usadio kada mi je rekao da postoji nevidljiv Otac koji je otac i njemu i meni i koji me voli jos vise nego on, sto je za mene bio shok buduci nisam mogao zamisliti da me netko voli vise nego moj dragi tata. I to je trajalo ugalvnom kroz moje djetinstvo, osjecao sam se alpari s Bogom s kojim sam volio razgovarati naime ja bih ga nesto pitao i tada osluskivao sto mi moja savijest govori. Dodir s filozofskim Bogom je poceo kada sam razvio umni aparat filozofiranja i tada sam mislio da sam shvatio bit Trojedinog Boga koji kao svoju sliku stvara svijet u dijalektici trojstva: teze, antiteze i sinteze. Bog je od osobnog postao vise predmet izucavanja, misaonih eksperimenata i logickog prosudjivanja. U toj fazi trazenja Boga On se otkriva kao bivstvujuci to jest Ja Jesam iz plamteceg grma na Sinaju, savrseni sklad filozofskog Boga to jest bivstvujuceg i Imena koje Bog sam sebi nadjenjuje Ja Jesam, Bog filozofa i Bog objave se stapaju u jedno no tu nije kraj, pravi zavrsetak ta prica ima tek u Ivanovom evandjelju kada kaze da u pocetku bijase Logos i Logos bijase kod Boga i Logos bijase Bog. Sto je Logos? To je sva matematka, filozofija, logika koja je k tome jos i Osoba, Druga Osoba presvetog Trojstva. Filozofi prvog stoljeca su Boga filozofije zvali Logos za razliku od bogova Afrodite, Zeusa i tako dalje. Dakle Ivan zeli reci da Bog objave nije nitko drugi nego Bog filozofa - Logos.