Citat:
Da li su katolici pozvani surađivati na širenju lažnih religija? Ako npr. musliman želi djelovati tako da pridobije što više ljudi na Islam, da li smo mi kao katolici dužni njima u tome pomagati? Meni se čini da ne.
Zanimljiva pitanja postavljaš. Ali ona ovdje nisu tema.
Ako dobro razumijem ono 8.načelo Stranke (država nema obvezu surađivati, ni potpomagati ni poticati rad ostalih vjerskih zajednica) onda bi to značilo vjerojatno uskratu financijskog poticaja, a možda i pravne zaštite. Te zajednice bi tako bile onemogućene u organizaciji vjerske nastave, ne bi im se priznavao vjerski obred ženidbe kao građanski i sl.
Govorimo li o tome ili o nečemu drugome, najprije da to razjasnimo?
Citat:
A što bi danas učinila Država da ja osnujem udrugu koja promiče npr. rasizam, čedomorstvo, pedofiliju, zoofiliju ili neki drugi oblik moralno neprihvatljivog ponašanja? Jednostavno ukinula ili ... ?
Ako bi država ukinula udruge koje se zalažu za protu-kršćanska prava, zašto bi uskratila poticaje onim vjerskim zajednicama koje imaju slične ili bliske vrijednosti kršćanstvu?
Citat:
Iz Nostra aetate 2: "Katolička crkva ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta". Dakle, odbacuje ono što je neistinito i profano. Ako prihvaćam da je sud A istinit, onda to nužno povlači i tvrdnju da je sud ne-A neistinit. Ili ćemo odbaciti logiku kao takvu?
Uskratom prava drugim religijama imali bi dodatne implikacije, država bi otežala Crkvi međureligijski dijalog i ekumenska nastojanja, Katolička crkva bi vjerojatno dobila težak uzvratni udarac u drugim zemljama gdje su katolici u manjini, a i pitanje je bi li u takvim okolnostima sama Crkva mogla ponašati se vjerodostojno (svjedočiti, pomagati sve i brinuti se za spasenje duša).
Citat:
Neovisne (distinct) da, ali ne i odvojene (separated). Između Crkve i Države nužna je suradnja na dobrobit sviju. Država brine o vremenitim pitanjima i osigurava materijalno blagostanje, a Crkva o duhovnom dobru građana.
Iz Gaudium et spes: "Obadvije su, iako s različita naslova, u službi osobnog i društvenog poziva istih ljudi. Tu će službu to uspješnije vršiti na dobro svih što obadvije budu više išle za zdravom međusobnom suradnjom, vodeći dakako računa o prilikama mjesta i vremena. Čovjek nije ograničen samo na ovozemaljski red, nego živeći u ljudskoj povijesti u cijelosti posjeduje svoj vječni poziv. Crkva pak, utemeljena u Otkupiteljevoj ljubavi, doprinosi da se unutar svake države i među svim narodima proširi pravda i ljubav."
A upravo za to se i zalaže ova stranka. Na suradnju Države i Crkve, dok je istovremeno jedna o drugoj neovisna. Taj ideal postoji još od 8. stoljeća (papa Lav III), nije to ništa novo ni revolucionarno.
Nije to ništa novo, ali tijekom povijesti je znalo dolaziti do sasvim suprotnog učinka. Kad god su se Božje zapovijedi htjele nametnuti odozgo (silom), državnim aparatom, dolazilo je do rasipanja duhovne snage, do opće mlakosti ili pak do pojave ateizma (otpora).
Obraćenje uvijek dolazi iznutra, od duha, a važnije bi ipak trebalo biti vječno spasenje ljudi, a ne državna uređenja koja su ipak kratkotrajna i privremena.
Kad danas u Ustavu piše da su sve vjerske zajednice pred zakonom jednake, to ne mora odmah značiti da se propagira vjerski relativizam, da su one u svojoj biti sve jednake. To može biti samo distanca države od određivanja koja je religija prava i istinita, a koja nije. Jer nije na državi da to određuje.
Država je privremeno ustrojstvo podložno promjenama, u kojoj svako razdoblje može imati svoja pravila i zakone (prema većini). Ako država tako na jednim izborima odredi da je kršćanstvo jedina prava religija, na drugim izborima mogu doći na vlast muslimani, agnostici ili sotonisti i reći: odsada je ova religija prava – ostale zabranjujemo.
Danas, koliko znam, RH ima kriterije prema kojima priznaje različita prava vjerama: važan je kulturni krug, važan je broj vjernika i etičke vrijednosti (tako da tu ne mogu proći neke zastranjujuće sekte).
Inače, nemam ništa protiv toga da vjernici ulaze u politiku i zauzimaju se za katoličke stavove, nego mi se samo ne sviđa kad bi se vjera iskorištavala za vladanje nad drugima i za nekakvu represiju, umjesto da bude „sol zemlje“ i „svjetlo svijeta“.