Katolički odgovori

Nalazim puno informacija na netu o sve više slučajeva primjene nekih praksi iz zen-meditacije u kršćanstvu. Zanima me koliko mi kao kršćani uopće možemo "uzeti", naučiti iz njihovog načina meditiranja, kako odrediti granice do kojih ići, postoje li i kolike su opasnosti po ono kršćansko u nama u svemu tome te koliko je to nama uopće prihvatljivo?

Zašto to pitam?
Zato što već dugo viđam na stranicama nekih njemačkih benediktinskih samostana da uredno organiziraju seminare zen-meditacije (mahom veliki i ugledni samostani), viđam da neki od tih samostana koji imaju izdavačke kuće pri samostanu izdaju i naslove tipa "Mistika u Budizmu i Kršćanstvu", "Susret s koreanskim Zen-Budizmom" i slične.
Evo i linkova:

http://www.eos-verlag.de/theologie/inte ... chterm=zen

http://www.eos-verlag.de/theologie/inte ... chterm=zen

http://www.eos-verlag.de/theologie/inte ... chterm=zen

Evo i linka na galeriju fotografija sa seminara "Voditi ljude, buditi život" kojeg je održao Anselm Grün (ima i istoimenu knjigu) i neki dr. Friedrich Assländer. Seminar, kao i knjiga, obrađuje temu vođenja ljudi, upravljanja ljudima u poslovnom okruženju.
Seminar je održan u benediktinskom samostanu Münsterschwarzach i zanimljivo je pogledati foto galeriju jer je seminar rađen u zen-budizam stilu. Održana je i misa u istom stilu, sve se može vidjeti u galeriji:

http://www.stephan-gabriel.de/index.php?id=19

Još jedan razlog zbog kojeg pitam sve ovo jeste cistercitski monah Thomas Keating i njegova tehnika "Centrirajuće molitve" (molitva sabranosti) koja, navodno, uzima dosta toga od načina meditacije iz zen-budizma.

Njihova stranica: http://www.contemplativeoutreach.org/site/PageServer

Po cijelom svijetu ima već grupa pri župama i samostanima koje prakticiraju i podučavaju tu centrirajuću molitvu i nisam čuo da je Crkva ikako reagirala, zabranjivala......mislim da bi u tom slučaju o.Keating i napustio tu metodu.
Naletjeh jednom prilikom i na povoljnu ponudu njegove dvije knjige - "Poziv na ljubav" (Put kršćanske kontemplacije) i "Otvoren duh, otvoreno srce" (Kontemplativni vid Evanđelja) pa sam ih i kupio.
I naravno, kako nikad ne stižem pročitati sve što sam planirao baš onda kad sam planirao, tako su one tek nedavno došle na red.
No, prije nego su stvarno došle na red vidio sam ovo:

http://www.raskrizje.com/index.php/2011 ... duhovnosti

Mislim da je autor ovog članka možda čak i pomalo zlonamjerno krivo povezao neke stvari, o nekima ne želi ni misliti nego je unaprijed donio stav i tako dalje.
Zato hoću pitati što vi mislite o svemu ovome, koristi li netko ovu tehniku meditacije?
Kakav je problem ako u meditaciji, pogotovo na početku, otpuštam misli i neželjene poticaje kako bih se mogao sabrati i onda koncentrirati na bitno, na Boga. Nije li to sasvim normalan put do sabranosti? Neke misli možeš odmah otpustiti, a nekima se moraš i "pozabaviti" kako bi te napustile. Ne znači to da mi je cilj potpuno isprazniti mozak od svih misli i pohrliti u to "istočnjačko ništavilo".

Što mislite općenito o približavanju kršćanstva i zen-budizma, što misliti onda o Thomasu Mertonu, još jednom poznatom cistercitu koji je imao dodira sa zen-budizmom?
Poznajemo li sami sebe dovoljno, bojimo li se različitosti, gubljenja identiteta, pušemo li na hladno?


EDIT:
Moram sam sebe korigirati. Seminar "Voditi ljude, buditi život" o kojem gore pričam nije održan u navedenom samostanu nego u "Kući Benedikt" - valjda nekakav prostor koji je bio u najmu i koji ne radi od 31.12.2010. godine, ali su kuću cijelo vrijeme vodili benediktinci iz samostana Münsterschwarzach u kojem se i nastavljaju svi seminari i ostale aktivnosti.
Ispričavam se zbog ovoga, tek sam u foto-galeriji skužio da se radi o "Kući Benedikt". Ovo pak ne znači da se nisu održavali seminari zen meditacije i ranije u samostanu Münsterschwarzach, samostanu st.Ottilien...itd.

_________________
"Mir i obraćenje - spas vam je,
u smirenu uzdanju snaga je vaša."
Iz 30,15

Možda može pomoći ovaj dokument: http://www.catholicculture.org/culture/ ... N=86221598
Nedavno sam uzela vremena i pročitala u cijelosti pa mogu preporučiti. Zanimljiv je jer se stvari ne prilazi na osuđivalački način, nikoga se i ništa ne optužuje, ali jasno se govori o mnogim "zamkama" istočnjačke meditacije koje se nekritički prenose u kršćanstvo, a u njima se kriju neka stara, odavno zaboravljena, krivovjerna učenja.
Taj tekst polazi od primarnoga - upoznavanja svoje vjere i načina molitve i meditacije, jer se jedino tako vjernik može ispravno orijentirati...


Pretpostavljam da su svjesni i da znaju što rade. Navedene knjige nisam čitala, ali mogu se shvatiti kao doprinos međureligijskom dijalogu. Vidim, u to su područje i tematski smještene.


Bez komentara...


I ja sam nabavila te dvije knjige Thomasa Keatinga, jer sam "Otvoren duh, otvoreno srce" jednom posudila i odmah mi se svidjela. Međutim, "Poziv na ljubav" je daleko bolja i inspirativnija.
Članak na Raskrižju ima temelja u nekim američkim web-stranicama na kojima se "upozorava" na Keatinga i također proziva zbog tih knjiga, kao da čovjek ne zna što radi. A Keating istok i kršćanstvo namjerno povezuje i sasvim svjesno, ali na svoj način, osmišljava jednu tehniku za koju uopće ne tvrdi da je kršćanska kontemplacija, nego samo jedan od mogućih puteva do nje. Tako sam barem ja shvatila ono što sam čitala.
Vrijedi još reći, "Poziv na ljubav" govori o nekim daleko većim i dubljim temama, također s lijepim predstavljanjem tradicije kršćanstva i kršćanske psihologije....
Sažetak knjige (na engleskom) se može pronaći ovdje: http://dendurent.com/Invite/invite.htm


Mislim da bi svaki taj pojedini slučaj trebali procijeniti u svjetlu onog dokumenta kojeg sam na početku linkala, jer je to zasada jedini "službeni" tekst našeg crkvenog učiteljstva.