Barnaba je napisao/la:
Prava istina je kako ne možeš raspravljati pošteno jer očito lažeš i podmećeš.
Pokazao sam ti već da je sve stavljeno u pravi kontekst – da su citirane i razmotrene bitne stvari a da je ostalo elementarno te se podrazumijeva i ne utječe na zaključke (i plus tome baš naprotiv, vidjeli smo da si ti vadio iz konteksta izjavu iz crkvenog dokumenta – što nemam namjere u tvojoj maniri rastezati u nedogled), no nekad je problem što se ne može argumentirano raspravljati jer se želi po svaku cijenu imati zadnju pa se uz to, koriste i metode psihološkog rata.
Barnaba je napisao/la:
Kazna kojom je Lefebvre kažnjen ima smisla samo dok je čovjek živ da se opameti i pokaje. Dakle na njegovu žalost, posve je razumljivo što nije spomenut u navedenim odlukama, jer koja korist od spominjanja kad je čovjek mrtav i umro ekskomuniciran pa ga nikakvo naknadno, povlačenje te odluke ne može spasiti od pakla kao što ne može ni Luthera.
Zanimljivo, kako si je to Crkva onda dopustila kanonizirati Ivanu Aršku, ako joj to ništa ne koristi što je umrla kao ekskomunicirana?
Očito je da Bog nije ograničen vremenom (tako da bi ovisio je li neka odluka donesena sad ili poslije) te da postoje osim formalnih, i materijalni razlozi kod prosudbe pojedinih čina (130:30):
http://www.youtube.com/watch?v=9bmiAex- ... redirect=1A odvažnost da jednog tradicionalista (pravovjernog katolika koji se borio protiv pandemije modernizma i snosi velike zasluge za očuvanje tradicionalne mise – moramo biti malo ekumenski orijentirani pa stvari gledati pod prvenstveno pozitivnim vidikom

) čak smještavaš u pakao još je jedan očiti pokazatelj o ispravnosti moje tvrdnje da odobravaš liniju progresivnih teologa, jer takvo što se valjda ni oni ekstremni ne usude izreći. Usput, sama ekskomunikacija uopće ne znači da se osoba ne može spasiti:
http://archive.catholic.com/thisrock/2000/0004chap.asp adrijana je napisao/la:
Ako ti ove navedene crkve predstavljaju problem, bilo bi bolje da se najaviš kod svog biskupa na jedan iskreni razgovor u kojemu ćeš mu izložiti zbog čega ti se te crkve ne sviđaju i zbog čega ih smatraš „destruktivnim“. Neprimjereno je ovaj forum koristiti za poticanje prigovaranja i inata prema biskupima, župnicima i slično.
Mislio sam da je forum mjesto otvoreno za rasprave oko problema koji zaokupljaju Crkvu. Ako nije, i ako se želi provoditi jednoumlje u pojedinim pitanjima, neka se jasno kaže pa, naravno, neće više biti ni potrebe s moje strane da zalazim ovdje (kao ni uopće otvarati ovakve teme – onda neka se kaže službeni stav uredništa i gotova stvar).
Citat:
Graditi crkve u duhu vjere ne znači kopirati arhitekturu iz prošlih stoljeća,
Nije ni rečeno da se arhitektura svodu samo na prošlost i da ne dolazi u obzir nešto novo, ali to mora proizlaziti iz katoličke vjere i odražavati tu vjeru – sve navedeno (a i inače, velika većina suvremenih zdanja koje služe kao crkve) uopće nije vanjski izričaj katoličke vjere nego je zbog svoje bezobličnosti posve nesvrhovito za pobožnost, i ne može se prepoznati kao mjesto molitve i Božji hram, već bi komotno moglo poslužiti i kao newageovski ili mormonski hram, ili pak obično društveno sastajalište. Ne znam zašto bi to bio problem reći kada su stvari toliko očite i kada taj trend vidljivo šteti razvoju katoličke vjere. Jedino ako nam je cilj plesti carevo novo ruho...
Evo nešto više o crkvenoj arhitekturi od uglednog katoličkog intelektualca M. Mosebacha (a pored toga, preporučam i djelo M. Doorly ‘Nema mjesta za Boga’):
http://www.youtube.com/watch?v=w39cOtF- ... ature=plcphttp://tomablizanac.blogspot.com/2010/1 ... njige.htmlCitat:
a ujedno ovo i nema puno veze s temom o Drugom vatikanskom koncilu i potrebi privrženosti crkvenim saborima, osobito posljednjem.
Potegnulo se s tvoje strane pitanje trendova koji ulaze sa zapada – ako je kritika direktiva crkvenih pastira jedan od njih kao što sugeriraš, mislim da je pošteno vidjeti zašto je to tako i što se nalazi u pozadini. Poanta je kako trebamo napustiti mit da se kod nas navodno koncil dobro provodio pa zato nema takve krize i nema protureakcija kao na zapadu – ne postoji nikakav ‘’hrvatski model primjene koncila’’ nego su sve što vidimo kod nas samo kopije ideja iz mjesta gdje se taj koncil navodno provodio, pod vidom hermeneutike diskontinutiteta. To što, svom srećom, kriza nije uzela takvoga maha imamo ‘’zahvaliti’’ društvenim uvjetima komunizma koji su djelovali kao kočnica, no sada kada se otvorio prostor djelovanju, jasno vidimo koje to ideje stoje u pozadini. Crkvena arhitektura i liturgija su najvidljiviji pokazatelj toga i zato sam ih povukao; mogli bismo se mi orijentirati i na samu teologiju raznih naših ‘koncilskih teologa’ - došli bismo do istih zaključaka.