Šta napraviti kada voliš svoju obitelj najviše od svega, voliš i poštuješ svoga oca, majku i sestru, a oni tebi ni malo ne uzvraćaju ljubav, njima se gadiš, žele da ne postojiš na ovom svijetu jer im samo smetaš. Šta god ja napravila njima je to bezveze, nikad me ne podupiru u ničemu, naprotiv cijeli život mi govore da sam nitko i ništa, da nikada u životu neću ništa postići. Kao mala bila sam dosta sramežljiva, samo sam učila i nikad nisam izlazila s prijateljima van, išla sam u gimnaziju i bila sam vrlo dobar učenik, upisala sam fakultet za koji moji roditelji govore da je bezveze, bila sam jako tužna jer nisam upala na ono šta sam jako htjela upisat, a da mi ne propadne besplatna godina studiranja upisla sam nešto šta mi je isto zanimljivo, ali je veliko pitanje hoću li imati posla nakon toga. Moj otac kaže da na taj fakultet idu budale. Već tri godine preko ljeta radim, kako bi si mogla sama platit neke stvari, jer sam svjesna da ih od roditelja neću dobit. Ove godine sam si uštedila za vozački, sama si plaćam odjeću, obuću i druge stvari koje su svakom čovjeku potrebne za normalan život. Skromna sam i ne nosim skupe marke, niti patim za skupim stvarima, ali opet to mojim roditeljima nije dobro. Dok mojim vršnjacima roditelji plaćaju najnovije mobitele, daju ima novce za izlaske, putovanja, ja sama sebi moram plaćati neke stvari. Nisam ljubomorna na njih, drago mi je da im to roditelji s ljubavlju mogu priuštit. Ja znam da mi nemamo puno novaca, ali imamo sasvim dovoljno za normalan i pristojan život. Najgore je šta moj otac moje vršnjake jako hvali, govori da su dobri, vrijedni, da su uspješni i daje im svaku čast. A oni samo uživaju, izlaze van, i ništa ne rade, čak su imali popravne i jedva su prošli godinu. Njihovim roditeljima je to ok, normalo, jer ih vole i podupiru ih u svemu, šta je po meni savim normalo i lijepo. Mene otac nikad ne podupire, stalo mi govori kako mu nabijam struju, kako ima velike troškove zbog mene, a mene gotovo cijeli dan nema, jer sam većinu na predavanjima. Muka mu je čim me vidi, i stvarno više neznam šta da napravim, jedva čeka da se maknem iz kuće. On je užasno tradicionalan, znam da je možda prije bilo puno bolje, ljudi su odmah nakon završene škole radili jer je bilo posla, danas je jako teško nać neki malo bolji posao bez završenog fakulteta. Ako imaš veze kao moji vršnjaci onda se ne moraš bojati, jer ne radiš ništa, a imaš ogromnu plaću. Ja se zbilja trudim, ali to moj otac nikako ne vidi. Stvarno neznam više šta da napravim i zašto me toliko mrzi, zašto mu se toliko gadim. Ovo ljeto sam čak istovremeno radila dva posla, bila sam jako umorna, al eto sretna sam jer si sad sama mogu platit vozački i neke stvari. Susjedi i svi su me hvalili kako sam dobra i vrijedna cura, a moj otac njima na to odgovori "ah". Uvijek su mu svi bolji od mene, hvali i podupire druge, a mene i moju sestru nikada. To je grozan osjećaj kad znaš da imaš oca kojemu se gadiš, i koji ti samo reda radi plaća hranu i režije. Ja s njim nikad ne mogu normalo popričat, i stvarno sam tužna šta imam takvog oca

Ja njega užasno volim i cijenim ga jer je puno toga u životu postignuo, nikad nije lijen i nikad ne sjedi doma pred tv-om. Al sam tužna šta on mene ne voli

Imam osjećaj koda sam mu zadnja rupa na svijetu

Voljela bih da ovakav odnos mogu promjenit, tj. pokušavala sam bezbroj puta da mu udovoljim al ništa od toga. Ja sam i dalje za njega smeće

Ponekad bih sve napravila za njega, jer ga toliko volim da bi čak otišla na drugi svijet kako njemu ne bi smetala i kako bi napokon mogao biti sretan
