Katolički odgovori

ne radi se o meni..mnogi se žene zbog toga...

Naravno da ne, zar od jednog zla treba činit dva?

Ne, to je i nama velečasni rekao na vjeroanuku. Ženidba ne smije biti prisilna, ako otvoreno kažeš svećeniku da se udaješ zbog djeteta najvjerojatnije će te odbiti ženiti (ne mislim pri tom na tebe nego općenito)

Koliko ja znam ne mora, ali ako se ljudi vole i eto dogodilo se, zašto ne?

Mislim da ne može "slučajno" ostati trudna već je trudna zbog toga što izvan braka prakticira "aktivnosti" koje bi trebale biti rezervirane za bračne drugove. Sakramentom ženidbe, između ostalog osobe iskazuju spremnost na prihvaćanje djece koju im Bog može darovati. Dakle pogreška je u tome što se neodgovorno iz hedonizma konzumira nešto na što se nema pravo. No, ako začeće rezultira obraćenjem te dvoje ljudi nakon grijeha želi postupiti ispravno, nema ništa loše u tome ako se ožene jer time preuzimaju odgovornost za svoje postupke, a djetetu nastoje omogućiti redovan i normalan nastavak života.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Smatraju li i ostali da nedostaju godine?
Mislim na dob (starost), ima li s te strane prepreka za vjenčanje...Ukoliko postoji obostrana sprelnost.
Ali i ljubav.!!!!!!
Bez toga - nema svrhe ni razmišljati o vjenčanju.
Barnaba, potpisujem tvoj post. Ali...što je tu je! Zbilja, nije ugodno ni pokušati se staviti u "kožu" dvoje mladih ljudi koji svojom nepromišljenošću sami sebe uvališe u ovaj problem.
Ipak, za sve mlade, koji dođu ovamo neka razmisle...o ovome dolje:

Gornje razmišljanje bih dovršio tekstom iz jedne svoje kolumne:
.
Ako želim ubrati cvijeće koje mi je zapelo za oko, pa moram preko potoka, hoću li provjeriti dubinu vode, barem to? Je li taj cvijet doista vrijedan rizika? Ako ga već poznam zagazit ću, znam kako lijepo miriše, prekrasnih je boja. A kad sam već prešao, pa zapljušti kiša, kako ću natrag? Znam li plivati, imam li ribarske čizme? Ako je to nedostatno, pa sam osuđen duže vrijeme boraviti "na suprotnoj strani", hoću li se snaći i znati preživjeti tako da nađem hranu za sebe, kao i za ubrani cvijet - ne smije uvenuti! Nisam li to sposoban, zašto sam uopće došao do potoka i prešao preko njega? Možda ni cvijet nije onakav kakvim sam ga smatrao! Sve je okrenuto naglavce!

Umjesto prethodnog dobrog upoznavanja navika, naravi, vrlina i mana budućeg (često uopće još neplaniranog doživotnog druga) pa tek onda "ispipavanje" i tjelesne povezanost(sličnosti), danas je na prvome mjestu ovo zadnje. Sve ostalo(ako djevojka ostane u drugom stanju)doći će u prvi plan tek u braku. Treba se brže-bolje vjenčati - Crkveno, što je samo po sebi razumljivo?
A ZAŠTO je razumljivo? Meni nije! Jer, kad se ispostavi da su naravi potpuno neusuglašene, interesi, ukusi i sve drugo čak dijametralno suprotni - onda razlaz!
I eto problema.
U početku možda, dapače, vjerojatno sklad, pjesma, čak zajedno idu na sv. Misu i Pričest..."med i mlijeko", a tada?
R-A-Z-L-A-Z.
Pa "uskakanje" u novu vezu i - dolazimo do poznatog: "CRKVA IM NE DOZVOLJAVA PRIČEST"! - jer u ev. ispovijedi ne mogu reći "...i neću više griješiti".
Stoga, mladi, OPREZ.