Katolički odgovori

Ovo mi je prvi post i na moju veliku žalost... prisiljen sam tražiti pomoć, savjet...
Jučer prilikom čišćenja ormara od starije kćeri (16 godina stara), supruga je pronašla neku vrstu osobnog dnevnika pisanu na komadić papira, gdje mi kćer opisuje dvije svoje veze (kratkotrajne) sa dvjema djevojkama. Spominje se zaljubljenost, poljupci, te druga razmišljanja oko istog. Supruga i ja bili smo zaprepašteni, šokirani. Nevjerica i žalost obuzela nas, emocije na mahove jednostavno ne mogu zaustaviti... Tisuću pitanja, kako, zašto ja, zašto ona...
Znam da je imala dvije-tri simpatije dječaka koji pohađaju istu školu kao i ona, a i prilikom razgovora znala je reći kako joj se sviđa poneki dečko. Za sebe je još napisala da da je biseksualka.
Želim pomoći njoj a na koncu i cijeloj obitelji (imam još jednu mlađu kćer od 14 godina) da prebrodimo ovu situaciju, ali jednostavno ne znam kako. Svakako ću zajedno sa suprugom porazgovarati sa kćeri, ali trenutno nemam snage, možda za dan-dva.

Što joj reći, kako najprimjerenije pokušati objasniti da njezini osjećaji nisu moralni?

Ako netko od vas ima pokoji savjet ili preporuku... najiskrenije zahvaljujem.

_________________
Gospodine, Ti sve znaš...

Prvo što vam poručujem: Ne bojte se! To su Isusove riječi poslije uskrsnuća.

Budite pažljivi prema njoj, ne sudite ju. To je najveća greška koju mi ljudi radimo. Vjerujem da ste vi sposobni nju razumijeti. Pokušajte povesti dijalog u kojem ćete joj dati do znanja da ju razumijete. Nemojte odmah pokušavati dovesti vodu na svoj mlin.
Pitajte ju kako se osjeća, što je tišti, treba li vašu utjehu. Dakle, najvažnije je pokazati koliko ju volite, da vam je neizmjerno stalo do nje. Ako razvijete lijep dijalog, kasnije ju upitajte kako gleda na muškarce. Jer uglavnom je slučaj da je osoba razočarana u osobe suprotnog spola (npr. netko ju je povrijedio, pa to ne može oprostiti i onda traži nježnost i razumijevanje od strane istog spola). I ako je takav slučaj, onda ju trebate potaknuti da oprosti toj osobi koja ju je povrijedila. Dadnete joj primjer nekog muškarca koji je suprotnost onome koji ju je povrijedio. Tada treba uvidjeti da nisu svi muškarci isti.
Dakle, to je jedan slučaj. Ne znam kakva je situacija kod vas. Najbolje je da idete polako, pokušajte doznati razloge zbog kojih ona ima takve stavove.
Naravno, jako je važno da molite za nju, ali i za sebe da vam Bog dadne svoga Duha kako biste mogli s čistom ljubavlju pristupati svojoj kćeri.
Bog vas blagoslovio. Neka vas Gospa čuva. Mir vam i dobro.

Prvo ne treba paničariti već biti razborit. Mislim da je pogrešno pristupati s pozicije "nenormalni osjećaji" već s pozicije što je grešno ponašanje.
Da li ste vi vjernik i jeste li prije poučavali dijete o tome što je u spolnosti grešno, a što nije? Jeste li uopće govorili djeci o spolnosti?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Vjernik sam od malih nogu, katolik, vjera mi je veliki oslonac u životu. Supruga u početku nije bila praktični vjernik, sada ponekad nedjeljom odlazi sa mnom u crkvu - uglavnom ide malo pomalo naprijed. Djecu sam takđer vodio od malena u crkvu, i danas idu sa mnom. O spolnosti ja osobno nisam nikada s njom razgovarao, mislim da je ova tema nekako zanemarena i od strane supruge.
S naše strane nikada nije bilo povoda da razmišlja ovako kao danas, jer sve ovo što se danas događa po pitanju homoseksualnosti nama je apsolutno strano i neodobravamo to.
Možda je trebalo više razgovarati s njom o ovim temama, ne znam... danas se ipak susreću maltene na svakom koraku sa propagandom spolnosti (iako često i pogrešnom), da li je to imalo utjecaja na nju... Pitam se da li je ovo trebalo tako biti da, svojevrsna opomena, da vjeru možda ne živimo na dovoljno ispravan način... stotinu pitanja na koja odgovora nema.

_________________
Gospodine, Ti sve znaš...

Samo hrabro, ovo je sigurno prilika za jedno dublje obraćenje koje je svakom živom čovjeku potrebno.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Teško je... ovo breme...
Razgovori sa suprugom malo me smiruju, mora proći par dana da skupim hrabrosti za razgovor sa kćerkom.
Osjećam da nam je potreban razgovor sa nekim od svećenika, duhovnika... Živim u maloj sredini, naš svečenik je ok, mlad je, nisam siguran da li je on pravi izbor.
Za sada nam preostaje samo molitva i ufanje da će nas dragi Bog uslišati.

Hvala na savjetima, pokušati ćemo polako, pažljivo približiti joj se...

_________________
Gospodine, Ti sve znaš...

Ja vjerujem da je to samo prolazna faza, gdje krv vrije i gdje dob u kojoj su mladi skloni zaljubljivanju i raznim maštanjima, koje je svatko od nas prošao. Sam sotona tu pokušava ubacivati svoje prste. Imate roditeljski blagoslov, i molite zajedno za svoje dijete, teške situacije su često i milost, jer izađete jači i poučeni novim iskustvom vjere koja izlazi iz patnje.
Nemojte joj tovariti na leđa teško breme kao da je bolesan, objasnite joj da je to prolazna faza, iz koje će izači vjerujemo neoštečena! Često ljudi rade kontradiktorne stvari, pa bi u svoj strci i očaju uvjerili da je doista te sklonosti, pa se dijete prepusti tome i kaže "pa eto izgleda da jesam", što nije dobro!
Naravno da je vama najteže, ali pokušajte biti strpljivi i vjerni u molitvi!

Nakon prvih teških trenutaka, ipak smo sada malo mirniji, zahvaljujući i vašim savjetima, riječima utjehe.
Pokušavam krenuti iz početka, graditi jedan novi odnos, radostan sam što je međusobna komunikacija krenula na bolje.
Sinoć je u jednom zajedničkom razgovoru čak bilo i malo smijeha... ne mogu vam opisati koliko nam to znači nakon sumorne u očajavajuće situacije.
Sve više vjerujem da će dragi Bog okrenuti na dobro... i molim Ga da nas sve zajedno nanovo obrati.

_________________
Gospodine, Ti sve znaš...

Evo rezultata molitvi i zaziva Njegovog imena (ovim putem još jednom zahvaljujem od srca što su nas neki uključili su svoje molitve):

- Razgovor sa kćerkom prošao u mirnom razgovoru, priznala vezu, i kaže "bilo pa prošlo, jedna prolazna faza, zanimaju je dečki".

- Međusobni razgovori svih u obitelji su veseliji, otvoreniji...

- Na početku smo puta jednog novog obraćenja

- Iako sam od malena živio u katoličkoj obitelji koja je prakticirala vjeru, PRVI PUTA se dogodila zajednička molitva moje obitelji, navećer za stolom... uz upaljenu adventsku svijeću.

- PRVI PUTA dogodio se međusobni razgovor sa suprugom vezan za naš bračni život, odnosno za neke postupke koji su me opterečivali svih prošlih godina, a ja nisam imao snage da ih mijenjam.

ISUSE KRISTE, SINE BOG ŽIVOGA, HVALA TI NA MILOSTIMA I MOLIM TE PODAJ NAM VJERU I USTRAJNOST DA BUDEMO ZAUVIJEK TVOJI. AMEN.

_________________
Gospodine, Ti sve znaš...

Hvala Bogu