Barnaba je napisao/la:
Iako ja imam suprotna iskustva od vaših (dakle optimističan sam zbog reakcija roditelja) osvrnuo bih se na tvrdnje da je većinu roditelja ne zanima zdravstveni odgoj. Prije svega nekoliko uvodnih rečenica o ponašanju sociološki nepovezanih grupa (tu možemo smjestiti roditelje djece koja idu u jedan razred i u većini slučajeva to im je jedina povezanost). Takve grupe se općenito približno dijele na sljedeće postotne dijelove: 15 % onih koji su za nekakvu akciju, 15% onih koji su protiv i 75 % onih koji se ne izjašnjavaju, ali se priklanjaju jačoj manjoj skupini. Dakle, ovo što doživljavate od grupe koju čini cca 30 ljudi je upravo to, jedan roditelj želi biti konstruktivan i nešto pokrenuti, a 1-2 roditelja se protive dok se većina čini kao da im je svejedno. Što iz ovoga možemo zaključiti? Prvo, da je za uspjeh akcije potrebno je osigurati minimalno dva roditelja na svoju stranu (to je ukupno 3). Drugo, ako nema najmanje 2 roditelja ne dati se smesti niti prestati sa nastojanjima oko pronalaženja većine.
Što se tiče onih 75%, može vam se činiti kako nisu zainteresirani, no treba imati u vidu kako se nije lako upoznati s ovako složenom materijom u situaciji kad roditelji puno rade i općenito nemaju vremena. Budući Jovanović i Filipović, ne rade stručno ni korektno svoj posao već obmanjuju javnost, a primaju velike plaće, potrebno je uložiti puno vremena za informiranje i prezentiranje onoga što je bitno i sporno u zdravstvenom odgoju za što roditelji objektivno nemaju vremena. Zato trebamo biti strpljivi, znati na što trebamo staviti naglasak, a ako sami nismo sposobni dobro prezentirati problem potrebno je okupiti ljude i naći onoga tko je govorljiviji. Priznajem kako bi i meni bilo teško podržati akciju koju hoće voditi netko tko nema takta i po prirodi je osvjedočeni „plator“ koji samo sebe želi istaknuti i nametnuti svoje usko mišljenje, ovdje ne mislim konkretno na Giovija i tebe toni1, ali sa takvima se svi manje-više srećemo, a analizirajući njihovo djelovanje može se vidjeti kako hoće ono što i agresivni ateisti (smanjiti broj katolika). Dakle potrebno se organizirati, ali ni u najboljem slučaju ne očekivati kako će većina biti glasna i od velike pomoći. Hoće, ali na kraju kad se odnese pobjeda.
Ja, nažalost, imam loša iskustva. U jednoj seoskoj župi sam imala predavanje o zdravstvenom odgoju. Premda je župnik uložio puno truda, pozvao i kolege, ljudi je bilo vrlo malo i to starije populacije, dakle uglavnom baka. Bilo je svega par roditelja. Isto tako i roditelji iz mog razreda nisu pokazali nikakvu zainteresiranost.
Kakav je inače pastoral u toj župi? Imaju li vjernici inače podršku župnika ako se žele nekako organizirati?