Katolički odgovori

Hvala vam, don Sneni, na tekstovima ove korizme na vašoj stranici...

Pohvalila bih usput i rubriku "Korizmena suočavanja" u GK... Ne znam tko piše, samo je inicijal u potpisu (m), al zaista su dobra razmišljanja...

Danas 9. ožujka, 2011 je Pepelnica ili Čista Srijeda tom prigodom evo nekoliko poticajnih tekstova:

Vratiti se na zgarište vlastitog doma, kakav je to osjećaj. Dok u pepelu nazireš ostatke svojih omiljelih predmeta, uspomena, darova… nema suza, samo jak pritisak tuge u grudima…
To su tragična iskustva koja čovječanstvo pamti od svoje koljevke pa do danas.
Pepeo – ništa, ništavnost, odsutnost svega, hladno zgarište nad kojim stvorenje čili bez osjećaja i nade. To je polaznica ali ne i konačnica našeg ulaska u korizmu.
Angelusove propovijedi




Jl 2,12-18: Poziv na pokoru

"Al' i sada - riječ je Jahvina -
vratite se k meni svim srcem svojim
posteć', plačuć' i kukajuć'."
Razderite srca, a ne halje svoje!
Vratite se Jahvi, Bogu svome,
jer on je nježnost sama i milosrđe,
spor na ljutnju, a bogat dobrotom,
on se nad zlom ražali.
Tko zna neće li se opet ražaliti,
neće li blagoslov ostaviti za sobom!
Prinose i ljevanice
Jahvi, Bogu našemu!
Trubite u trubu na Sionu!
Sveti post naredite,
oglasite zbor svečani,
narod saberite,
posvetite zbor.
Saberite starce,
sakupite djecu,
čak i nejač na prsima.
Neka ženik iziđe
iz svadbene sobe
a nevjesta iz odaje.
Između trijema i žrtvenika neka
tuže svećenici, sluge Jahvine.
Neka mole:
"Smiluj se, Jahve, svojem narodu!
Ne prepusti baštine svoje sramoti,
poruzi naroda.
Zašto da se kaže među narodima:
Gdje im je Bog?"

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Iz 58,6-9:
Ovo je post koji mi je po volji,
riječ je Jahve Gospoda:
Kidati okove nepravedne,
razvezivat' spone jarmene,
puštati na slobodu potlačene,
slomiti sve jarmove;
podijeliti kruh svoj s gladnima,
uvesti pod krov svoj beskućnike,
odjenuti onog koga vidiš gola
i ne kriti se od onog
tko je tvoje krvi.
Tad će sinut' poput zore
tvoja svjetlost,
i zdravlje će tvoje brzo procvasti.
Pred tobom će ići tvoja pravda,
a Slava Jahvina bit će ti
zalaznicom.
Vikneš li, Jahve će ti odgovorit,
kad zavapiš, reći će: "Evo me!"
Ukloniš li iz svoje sredine jaram,
ispružen prst i besjedu bezbožnu,


Očisti, Gospodine, svoju Crkvu od svake sjene grijeha da ti služi u poniznosti i čistoći, uči nas kako biti bolji i kako upraviti svoje životne puteve k tebi jedina Istino, daj da smo uvijek toga svijesni, - molimo te.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Na stranicama Studentskog pastorala korizmena online-duhovna obnova.
Priprema za Uskrs kroz molitvu, razmatranja, dobra djela, pobožnost i čitanje Svetog Pisma.

Tko god je osmislio, dobro je učinio...
Još da nam je i online-ispovijed...

Anonimnost zajamčena...

Sve je dobro, ali online ispovijed, bila bi prava katastrofa

_________________

Ovo je stvarno odlično, hvala ti na ovom linku, da sam bar to vidio na početku korizme.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Nauk križa ne nalazi se na površini svijeta. Jer,
samo su na površini stvari sjajne dok je križ taman;
on je skriveni nauk; on leži ispod vela;
on nas na prvi pogled plaši
i u iskušenju smo da se pobunimo protiv njega.
Poput svetoga Petra vičemo: "Bože sačuvaj, Gospodine!
Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" (Mt 16,22).
A ipak je taj nauk istinit jer se istina ne nalazi na površini stvari,
nego u dubinama.

bl. John Henry Newman, iz Razmatranja o muci Kristovoj

Djedov štap

Na jednom satu vjeronauka pitao je dječak zašto kršćanske obitelji
u svojim stanovima drže križ. Njegov kolega odgovorio mu je tada pričom.
„Bio sam malen, moj djed je sa mnom išao u šetnju. Bila je hladna, ledena
zima prepuna mraza. Radovao sam se što s djedom idem na obližnje jezero,
gdje se uhvatio led, da se tamo kližem i uživam. Djed me je slijedio smješkajući se,
iako mu je bilo veoma mučno. Imao je jako bolesno srce. Kad smo došli blizu jezera,
pojurio sam odmah na led. Djed me je opominjao da je opasno, jer led još nije dovoljno debeo.
Dok je djed stajao na obali jezera, ja sam već na bio na ledu. Djed me zvao: „Dođi natrag!“
Bilo je kasno. Kriknuo sam, propao kroz led, ali sam se uspio zadržati na rubu jednog komada leda.
Dršćući, djed mi je ispružio svoj štap. Uhvatio sam ga i svom se snagom pokušao izvući.
Djed je morao upotrijebiti sve sile da me izvuče i spasi. Uspio je.
Odmah smo pošli kući, djed me nosio. Išli smo što smo brže mogli.
Pomogla mi je topla kupka i topao krevet. No, za djeda je to bio prevelik napor,
odviše se uzbudio, odviše napregnuo. Srčani udar bacio ga je u krevet i ubrzo je umro.
Svi smo bili strahovito tužni, osobito ja.
Rodbina je sve što je pripadalo djedu htjela iznijeti iz kuće i pokloniti drugima.
Kad su uhvatili štap, zavikao sam: „Ne , štap ne smijete baciti, on pripada meni.
Njime mi je djed spasio život, a svoj je izgubio.
Dokle god živi taj će mi štap biti znak djedove ljubavi prema meni“.
Tomislav Ivančić, Tako je malo potrebno

Protiče 29 dana Duhovne obnove koja je predstavljena na stranicama Studentskog pastorala korizmena online-duhovna obnova.
Današnja tema je zahvalna i nadahnjujuća zbog čitanja iz Izajije 49 pa iz njega prenosim redke 14 i 15:
Sion reče: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi."
"Može li žena zaboravit' svoje dojenče, ne imat' sućuti za čedo utrobe svoje?
Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.


više na http://studentski-pastoral.com/korizma/ ... hp?a=06.04.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Na Pepelnicu ili Čistu srijedu, koja ove godine pada 22. ožujka, u Katoličkoj crkvi započinje korizma, četrdesetodnevna priprava za Uskrs. Od kraja 11. stoljeća vjernici se na taj dan posipaju pepelom od blagoslovljenih maslinovih ili palminih grančica. Taj pepeo označava ozbiljnost i pokoru čime je obilježeno cijelo korizmeno vrijeme, te nadu u uskrsnuće. Od 5. stoljeća u središtu priprave za Uskrs je post, a budući da nedjeljom nitko ne treba postiti, početak vremena posta pomaknut je u 6. ili 7. stoljeću sa šeste nedjelje prije Uskrsa na srijedu koja je prethodila toj nedjelji.

Pepelnica ili Čista srijeda i Veliki petak jedini su dani u godini kada Crkva propisuje strogi post i nemrs. Post, koji je propisan za Pepelnicu i Veliki petak, znači da se katolici od 18. do 60. godine života (s izuzetkom bolesnika) taj dan smiju samo jednom do sita najesti, što ne isključuje i druge oblike odricanja (gledanje TV, izbjegavanje zabava i sl.). Nemrs, koji je propisan za sve petke u korizmi, znači odricanje od mesa toplokrvnih životinja, a obvezuje sve vjernike koji su navršili 14 godina. Za sve katolike Crkva u korizmenom vremenu propisuje “molitvu, post i dobra djela”. Tko post shvati kao zakon, dovoljno je da izvrši to što Crkva od njega traži. No, sasvim je normalno da će svaki vjernik daleko ozbiljnije shvatiti taj poziv Crkve na post, pokoru i nemrs. Crkva se nada da će svaki vjernik strože postiti, možda ništa ne jesti ili pak o kruhu i vodi proživjeti taj dan. http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=19474

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Jedan od najuspjelijih tekstova o postu i korizmi po mom mišljenju je jedan članak u novom "Živom vrelu", čiji je ovo samo početak:

Malo ljudi poznaje post. Neki znaju govoriti o njemu, ali sve je manje vjernika koji iskustveno poznaju post. Post se gotovo izgubio u vjerničkoj praksi. Ostali su samo njegovi tragovi. Crkva, istina, određuje dane pokore, posta i nemrsa. No, ona istodobno predviđa i mogućnosti njihove zamjene. I to je, nedvojbeno, način pokore kojim vjernici ostaju u zajedništvu s cijelom Crkvom. Ipak, zamjenjujući post nekom drugom vrstom pokore, sam post odlazi u zaborav.
Usporedno s gubitkom prakse posta u Crkvi, događa se otkriće posta kao terapije izvan Crkve. Izvorno vjernička praksa posta seli se pred očima vjernika u terapeutsko područje. No, malo tko se buni i malo tko nešto poduzima. Ne seli samo post iz vjerničkog područja u neko drugo. Slično se događa i s drugim praksama. I nije nadasve riječ o krađi nečega izvorno vjerničkog. Više je riječ o gubitku i zaboravu samih vjernika na vlastitu baštinu, s jedne, i o dubokoj ljudskoj potrebi za utjelovljenom duhovnošću, s druge strane...
http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/nasa-tema ... m-227.html

*

Za one koji vladaju engleskim, a žele korizmu pratiti iz dana u dan: http://www.xt3.com/lent/

"Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela" (Heb 10, 24)

glavna je misao Papine poruke za ovu korizmu, posvećene odgovornosti kršćana za braću i sestre...

Na australskoj društvenoj katoličkoj mreži https://www.xt3.com/lent/index.php

ponovno ima lijepi korizmeni kalendar (naravno na engleskom).

Evo vam jedna lepa molitva Svetog Jefrema Sirina 6 vek koja se vrlo često čita u Crkvi a i privatno u toku velikog posta tj. korizme kod Pravoslavnih.

Gospode i Vladaru života moga,
duh lenjosti, mrzovolje, vlastoljublja i praznoslovlja, ne daj mi.

Duh celomudrenosti, smirenoumlja, trpljenja i ljubavi, daruj meni sluzi tvome.

O Gospode Care, daruj mi da sagledam grehe svoje i da ne osuđujem brata svoga, jer si blagosloven u vekove vekova. Amin.

_________________
Samo Bogu slava!

Priča o sv. Doroteji iz 4. stoljeća glasi ovako: u zatočeništvu u koje je dospjela radi vjere u Krista upoznala je jednog čuvara po imenu Teofil. Taj je bio osobito drzak i ismijavao ju je što vjeruje u nekog Isusa i u život nakon smrti. Ona je bila hrabra i tješila ostale iako je sama znala da je čeka mučeništvo. Kad su je odvodili na stratište, Teofil joj je dobacio neka mu pošalje voća i cvijeća iz tog rajskog vrta u koji odlazi. Ona je zavapila Gospodinu moleći za njega.
Nekoliko dana nakon njene smrti, dok Teofil bijaše kod kuće, vani je sve smrzavalo, a na njegovim vratima pojavio se dječak s punom košarom prekrasnih ruža i svježeg voća. Zatvorski čuvar se začudio i u nevjerici je gledao otkuda takvo cvijeće i toliko voće. Bila je naime ledena zima. Tada se dosjetio Doroteje i svoje grubosti prema njoj, sjeo je na prag i zaplakao. Uskoro se obratio i postao kršćaninom, i on i njegova obitelj.