Braslav je napisao/la:
Imamo tri točke u svemiru A, B i C. Sada ovo je dokazano: B i C se ponašaju kao da je A u središtu, A i C kao da je B u središtu i A i B kao da je C u središtu. Ovo nije neka doskocica kako bi prevarili mase i zakrpali rupu koju vidimo da je Zemlja u "posebnom" položaju, što po "zlim" znanstvenicima ne moze biti.
Postoje sjajna predavanja o kozmologiji od prof. Susskinda na
http://www.youtube.com/watch?v=P-medYaqVak0:44:00 je dio gdje pokazuje da iz gibanja galaksija možemo zaključiti da su sve točke u svemiru jednakovrijedne
Ne postoji promatranje sa zemlje koje može pokazati da su sve točke u svemiru jednakovrijedne (u smislu da bi sve bile središte svemira). Nikakva gibanja u svemiru, gledana iz naše pozicije, ne mogu ukazati na četverodimenzionalni prostor iz jednostavnog razloga što su sva naša opažanja u trodimenzionalnom okviru. Četverodimenzionalni prostor, za koji bi mogli reći da su sve točke trodimenzionalnog prostora središte, je matematička konstrukcija a ne plod opažanja.
Ta konstrukcija se temelji, kao što sam i prošli put naglasio, na jednoj činjenici i na jednoj pretpostavki.
Činjenica je da, gledano sa Zemlje, crveni pomak zvijezda i galaksija, ne ovisi o smjeru gledanja u svemir. U trodimenzionalnom prostoru to je moguće protumačiti na način da se mi nalazimo u posebnom položaju (okvirno, ako zamislimo kružnicu radiusa par kilometara, mi bi bili u području oko središta kružnice od možda par milimetara).
To je jedina činjenica s kojom mi baratamo kad govorimo o našem položaju u svemiru.
Četverodimenzionalni prostor, koji bi za posljedicu imao da svaka točka trodimenzionalnog prostora izgleda kao središte, bi bio jedini mogući zaključak kad bi smo mi bili u stanju otići na drugi kraj svemira i od tamo obaviti opažanje koje je identično opažanju sa Zemlje (da crveni pomak i odande promatrajući ne ovisi o smjeru gledanja u svemir). No, mi to nismo uradili.
U prošlom postu si iznio tvrdnju da bi smo mi iz bilo kojeg dijela svemira vidjeli isto što vidimo i sa Zemlje. Moja tvrdnja je da ne bi. Tko je u pravu?
Ti kažeš: Ja sam u pravu zato što je svaka točka svemira ujedno i središte svemira.
Ja kažem: A kako znaš da je svaka točka svemira ujedno i središte svemira?
Ti kažeš: Pa po tome što bi iz svake točke svemira vidjeli isto što vidimo i sa Zemlje.
Ja kažem: A kako znaš da bi iz svake točke svemira vidjeli isto što i sa Zemlje?
Ti kažeš: Pa po tome što je svaka točka svemira ujedno i središte svemira.
To je kružna argumentacija u kojoj je premisa ujedno i zaključak.
Istina je zapravo vrlo jednostavna, promatranje sa Zemlje koje je utvrdilo da crveni pomak svjetla sa zvijezda i galaksija ne ovisi o smjeru gledanja, može voditi k dva međusobno isključiva rješenja:
1. Središte svemira ne postoji (tj. sve je središte svemira) i Kopernikov princip o tome da Zemlja ne zauzima nikakav poseban položaj u svemiru je sačuvan.
2. Središte svemira postoji i mi se nalazimo u njemu (ili u njegovoj neposrednoj blizini), no to za posljedicu ima rušenje Kopernikovog principa.
Odnosno, cijena koju je moderna kozmologija platila za očuvanje Kopernikovog principa je uvođenje četvrte prostorne dimenzije koja se izravno nikako ne može uočiti nego se jedino može matematički konstuirati (jer matematika komotno može raditi u n-dimenzionalnom prostoru - što opet ne znači da prostor stvarno ima n dimenzija).
Što se tiče videa na kojeg si pokazao, predavanja tog profesora sam već ranije gledao (mada vezano uz neke druge predmete). Ono o čemu on govori na 0:44 je nešto drugo od ovoga što mi govorimo. To je obična Njutnova fizika koja nam ništa ne govori o pitanju da li je prostor trodimenzionalan ili četverodimenzionalan.
Mi govorimo o crvenom pomaku u spektru svjetlosti koji dolazi sa zvijezda i sa galaksija a koji ukazuje na naš poseban položaj. Tu se ne može automatski reći... to isto bi vidjeli u bilo kojem dijelu svemira, jer to opažanje uopće ne ovisi o tome da li je svemir homogen i izotropan, nego ovisi samo o jednoj stvari (odnosno dvije), da li se opažanje provodi iz posebnog položaja ili ne.
Ponavljam, četvrta prostorna dimenzija se
nikako ne može direktno uočiti (jer smo mi trodimenzionalna bića), ona bi se eventualno mogla zaključiti na osnovu opažanja koja bi u trodimenzionalnom svijetu bila proturječna. No, mi takva proturječna opažanja nemamo. Mi imamo samo opažanja obavljena sa Zemlje (i njene neposredne blizine, a sve bliže od par galaksija udaljenosti je premalo za donošenje tako hrabrog zaključka).
Braslav je napisao/la:
Kao što sam napisao dokazano je da svemir nema srediste te se zna topologija svemira i zna se da ako gustoća energije bude tolika i tolika i prostor toliko i toliko malen kako ta "juha" na kvantnom nivou izgleda. Što budemo otkrivali više zakonitosti svemira to će taj naš model biti točniji.
Brkaš pojmove. Homogenosti i izotropnost svemira nema nikakve veze sa tvrdnjom o četverodimenzionalnom prostoru u kojem se čini da je svaka točka u trodimenzionalnom prostoru ujedno i središte. Još jednom ponavljam, samo direktno opažanje iz drugog dijela svemira koje bi dovelo do toga da bude kontradiktorno opažanju sa Zemlje, a ako govorimo o 3D prostoru, bi nas prisililo da donesemo takav zaključak. No tog opažanja nema.
Suvremena kozmologija je izabrala na filozofskoj osnovi, a ne na osnovu opažanja, put kojim će sačuvati Kopernikov princip pod cijenu razaranja prostora kako ga možemo promatrati i zamišljati.
Ono što je za naše čitetelje važno naglasiti je to da to nije jedina mogućnost. Druga mogućnost je odbacivanje Kopernikovog principa i zadržavanje trodimenzionalnog prostora. No, sekularnoj znanosti je malo preškakljivo prihvatiti mogućnost da se Zemlja slučajno nalazi unutar jednog milimetra od središta kružnice radijusa par kilometara. No, to što je njima problem, nama nije. Nama su važne činjenice.