Katolički odgovori

Žene mogu biti akoliti

Pismom biskupskim konferencijama širom svijeta, s datumom od polovice ožujka, Kongregacija za bogoslužje javlja da posluživanje kod oltara mogu obavljati laici, bili muški ili ženski, prenosi američka katolička agencija CNS.
Vatikan, 17. 4. 1994. (CNS/IKA) - Vatikan, 17. 4. 1994. (CNS/IKA) - Pismom biskupskim konferencijama širom svijeta, s datumom od polovice ožujka, Kongregacija za bogoslužje javlja da posluživanje kod oltara mogu obavljati laici, bili muški ili ženski, prenosi američka katolička agencija CNS. Nova odredba znači da će poslužiteljice kod oltara obavljati službu akolita te će moći podijeljivati pričest, pripravljati oltar kod prinosa darova i za vrijeme mise stajati uz svećenika i đakona. U pismu, koje je potpisao kardinal Antonio Javierre Ortas, pročelnik Kongregacije za bogoslužje i za sakramente, objašnjava se da je Papinsko vijeće za tumačenje zakonskih tekstova, koje je konačni, autoritativni sudac o spornim pitanjima o smislu bilo kojeg crkvenog zakona, odlučilo o osnovnom pitanju 1992. s jednorečeničnom odredbom o kanonu 230. Zakonika kanonskog prava. Odluka je bila "potvrdna" što se tiče ženskih poslužiteljica kod oltara, ali je tražila daljnje naputke o tom pitanju od kongregacije za bogoslužje i sakramente. Čini se da je trebalo još 18 mjeseci da se naprave napuci koji su uključeni u pismo kardinala Javierre Ortasa.

Oni su osvijetlili četiri točke: - odluka je prepuštena svakom biskupu, ovisno o mjesnim pastoralnim potrebama. Biskup, nakon što čuje savjet nacionalne biskupske konferencije, mora sam odlučiti kako bi najbolje promicao "stupnjevit razvoj liturgijskog života u svojoj biskupiji"; - ministranti predstavljaju "plemenitu tradiciju" koja je vodila u svećenička zvanja i mora biti i dalje promican; - svaka odluka da se uvode poslužiteljice kod oltara mora dobro biti objašnjena vjernicima: župnici moraju istaknuti da žene već imaju zadatke na misi, kao što su čitanje iz Pisma i, u posebnim okolnostima, dijeljenje pričesti; - liturgijske službe koje imaju laici su privremene, ovisno o biskupskoj prosudbi, i ne uključuju pridržavanje prava muškarcima ili ženama.
Odredbu o crkvenom zakonu koja razjašnjava dopuštenje da i žene budu poslužiteljice kod oltara potvrdio je papa Ivan Pavao II. Upitan o novoj politici, glasnogovornik Vatikana Joaqin Navarro-Valls rekao je da je to rezultat interpretacije postojećih crkvenih zakona, a ne velika inovacija Crkve. Istaknuo je da odluka rješava pastoralna pitanja, a ne doktrinarna, te da bi je neki biskupi mogli prihvatiti, a neki ne. Navarro-Valls istaknuo je da pitanje nije povezano s crkvenom raspravom o ređenim službenicima. Rekao je da služenje kod oltara ima jako različitu kanonsku i doktrinalnu narav.

http://www.ika.hr/print_vijest.php?id=1225

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

E, moja Leja...:
ad 1) akolit (grč.). 1. Klerik koji je primio niži crkv. red; pri svečanim bogoslužjima obavlja pomoćne službe. 2. pren onaj tko postojano slijedi i služi neku osobu; pristaša, privrženik, sljedbenik.

ad 2) akolit (grčki: akolouthos pratilac) 1. Pomoćnik viših službenika u kršćanskoj liturgiji koji je primio niži crkveni red. Pali svijeće i nosi ih za vrijeme liturgijskih čina, te donosi vino i vodu na oltar. 2. U prenesenom smislu, onaj koji postojano slijedi neku osobu i služi joj; pristaša, privrženik, sljedbenik.

Točka 2) je pravo značenje, jer sam i ja, kao stariji ministrant smio biti nadomjestak bogoslovu akoliti (za vrijeme raspusta/škol. praznika).
Akolit se odnosi samo na "nosača" svijeće. Pod svečanim misama ih bude dvojica.
A vi pojam AKOLIT tumačite u PRENESENOM značenju, pa ćete doći do toga da, kad već drži svijeće, kad je već tako blizu oltaru, da ne gleda svećenika postrance ili u leđa - neka se popne na oltar. A kad je tamo, može odmah i održati Misu, jer ju je već sigurno naučio napamat.
Nazdravlje...!
Preneseno - i žena može biti akolit...i imati misu na koncu? Kako je sve krenulo, od primanja Pričesti na ruke, skraćivanja odore č. setrama,...pa i svaki sanduk može biti oltar - nitko ne kuži kuda to vodi?
"A kad vidite grozu pustoši..."! - vrlo smo blizu tome.

Sva sreca sto nisam ni jedne moje rijeci upisala,dodala zu taj tekst c/p...

Hvala ti Zdrave...
Ovo sam mogla da jednostavno stavim da cujem druga misljenja ,a moje misnjene ne zna nitko jer ga nisam napisala..
te da bi je neki biskupi mogli prihvatiti, a neki ne Ovo kaze sve..
Tako nema potreba da dodajem nesto svoje..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Pa,...draga Leja, koristeći c/p, zašto bih npr. ja stavio tuđe mišljenje ili stav, i time kontrirao samome sebi?
S C/P uglavnom podvlačimo svoj stav i mišljenje, zar ne? No, OK! Ti nisi ništa reka!

Pa ima stvari koje su važne, a ima i manje važnih i ne treba se spoticat o te manje važne. Tako npr. Male sestre nose haljinu do ispod koljena već dugo i ništa im nije oduzelo njihovoj zauzetosti, pobožnosti i radu. Svakako ne vidim razloga te stvari povezivat s onima koje su nemoguće, npr. da žene primi sveti red.

S laicima sve počinje i završava, jer je svaki svećenik najprije bio laik i dolazi iz obitelji. Neka svatko u Crkvi svoj posao pošteno i odgovorno pa će biti sve ok.

Nažalost, znam za jedan sličan slučaj kod nas. U jednoj zagrebačkoj župi župnik je prilikom pričešćivanja (sam je pričešćivao) ostavio jednu posudu s hostijama vjernicima da se "sami pričeste", jer će dugo trajati ako on bude sam pričešćivao toliko mnogo ljudi. Vjernici su ga kasnije upozorili na to da to nije prihvatljivo, i on je prihvatio kritiku, što mu služi na čast. I doista je takvo što nedopušteno, jer postoji crkveni Direktorij za podjelu sakramenata, koji izričito zabranjuje da se laici sami pričešćuju.
U toj župi se takve stvari više nisu ponovile.