Lucijan Antun je napisao/la:
Da se ovdje ne upuštam predaleko, evo jednog primjerenog linka na tu tematiku.
http://www.katolici.org/faq.php?action=c_vidi&id=714Kad se suoči rasprava o odnosu religije i znanosti, redovito imamo jednu skupinu vjernika, u koju možda spada LA, koji su zagovornici teorije „nema sukoba“. Njihova ideja da nema sukoba između znanosti i religije oblikuje se postavkama da se znanost i religija bave drugim temama i drugim stvarima. Klasičan primjer za to je rastezljivost biblijskog
Izvještaja o stvaranju. Taj se biblijski tekst tumači na sve moguće načine, od doslovnog do krajnje metaforičkog, pokušavajući time dobiti što širu mogućnost koja bi pokrila jaz između znanstvene logike i krutog teksta koje hoće baratati konačnim istinama. Dakako sukob je nemoguće izbjeći već time što u znanosti po definiciji ne postoje konačne istine, dok Katolička Crkva pretendira da ima monopol na konačne istine (dogmatsko učenje Crkve).
No da ne uđemo odmah u krajnje točke konflikta, odgovorio bih na postavke za koje se zalaže LA, kada prenosi tekst pod prikazanim linkom. Dakako, taj tekst i tekstovi slično tome, već su poznati, dakle nema govora o tome da se tek upuštamo u početna pitanja. Budući da je tema već otprije poznata, poznati su i odgovori na takve stavove, a poznata su i pitanja koja se tu otvaraju, a koja vidim nerješivima u paradigmi „nema sukoba“.
Evo ukratko tih sukoba.
Citiram najprije dijelove ponuđenog teksta:
(1) „Kada je u pitanju evolucija čovjeka, Crkva je daleko više određena. Dopušta mogućnost da se ljudsko tijelo, pod Božjim vodstvom, razvilo iz prethodnih, bioloških oblika, ali insistira na posebnom stvaranju ljudske duše.“
(2) „Također je nedopustivo zanemariti izvještaj o Adamu, Evi i padu (Pos 2-3) i reći da je to izmišljeno. Čovječanstvo uistinu potječe od jednog para, od dva ljudska bića (naučavanje poznato pod nazivom monogenizam), a ne od nekoliko ljudskih parova (naučavanje poznato kao poligenizam). „
(3) „Papa Pio XII se jasno određuje, "Kada razmatramo neko drugo, pretpostavljeno stajalište, kao što je poligenizam, djeca Crkve ne mogu si uzeti toliku slobodu. Jer vjerni ne mogu prihvatiti mišljenje da su na zemlji nakon Adama postojali i drugi ljudi koji nisu proistekli prirodnim rađanjem od Adama, kao praroditelja svih ljudi, ili da Adam predstavlja određeni broj prvih roditelja. Ovakvo mišljenje je nemoguće pomiriti s objavljenom istinom i katehetskim dokumentima Crkve u odnosu na istočni grijeh koji proizlazi iz Adamovog grijeha i prenosi se na svakog čovjeka, kao njegov osobni grijeh, iz generacije u generaciju." (Humani Generis 37) „
(4) „Katekizam Katoličke Crkve pojašnjava, ""Sveti nas Pavao uči da su dva čovjeka na početku ljudskoga roda: Adam i Krist"…Zbog zajedničkog porijekla ljudski rod je jedinstven: [Bog] "od jednog sazda cijeli ljudski rod"" (KKC 359-360, navodeći sv. Petra Krizologa i Djela 17,26). „
(5) „Prema tome, priča o stvaranju i padu čovjeka je istinita, čak iako nije u potpunosti napisana u skladu sa suvremenim književnim izrazom. Katekizam kaže, "Izvještaj o padu (Pos 3) upotrebljava slikovit govor, ali izlaže pradogađaj, nešto što se dogodilo u početku ljudske povijesti. Objava nam daje sigurnost vjere da je cijela ljudska povijest označena istočnim grijehom što su ga slobodno počinili naši praroditelji." (KKC 390)“
Ukratko, odgovori na postavljene dogme koji dalje ostavljaju nerješiva pitanja su sljedeći:
Ne može paralelno postojati teorija pod (1) da je čovjek kao biće moguće nastao evolutivnim razvojem iz nižih vrsta (teorija evolucije) i pored nje teorija pod (2-5) „Čovječanstvo uistinu potječe od jednog para, od dva ljudska bića (naučavanje poznato pod nazivom monogenizam), a ne od nekoliko ljudskih parova (naučavanje poznato kao poligenizam)“.
Dakle ili je jedan način nastanka čovjeka koji znači da imamo na tisuće i stotine tisuća pripadnika ljudske vrste razvijenih tokom dugih milijuna godina iz nižih oblika života (evolucija), ili imamo konkretna dva ljudska primjerka kako objašnjava kreacionizam. Ne mogu opstati oba tumačenja.
Nadalje, ako se prihvati da je čovjek nastao evolutivnim razvojem iz nižih vrsta, kako je na takvu teoriju moguće nadograditi posebno stvaranje ljudske duše?! Kada bi se, dakle u kojemu bi se to trenutku evolucije, stvaranje i udah duše imalo dogoditi? - Jednoga ponedjeljka? Jednog utorka popodne? Kome se dogoditi? Svima? A gdje je onda tu Istočni grijeh? I kako je onda smrt kazna za grijehe? I što ćemo onda s Rim 5, 12-20??!
Pitanja ima bezbroj za uvodni post pa eto samo sam neka od njih ovdje naznačio.