Katolički odgovori

Da li namjeravate gledati serijal koji je započeo o papi Aleksandru VI (Borgia)? Da li vam je poznato o čemu je riječ (razvrat u najvišem vrhu Crkve i trgovina pri izboru pape)? Film djeluje dosta dramatično za poziciju Katoličke Crkve. Bez zluradosti pitam poznavatelje, jesu li to o čemu govori film objektivne činjenice (događaji od prije nekih 500 godjina) i je li i to sastavni dio povijesti papinstva u Rimu? Ako ima netko tko o tome zna više neka komentira tv film.

_________________
A ljudi i ne sanjaju da onaj ko završi jednu stvar nije onaj isti koji je tu stvar započeo, čak ni onda kad obojica imaju isto ime, jer je to jedino što ostaje nepromijenjeno, ime, i ništa više.

Naravno da je to dio povijesti Crkve, to se ne zaobilazi. Ako imaš priliku, svakako pogledaj Kratku povijest Crkve (August Franzen). Između ostaloga je upravo taj papa svojim postupcima izazvao Savonarolinu pobunu u Firenzi, a Savonarola nije vjerovao u valjanost Aleksandrova izbora za papu zbog-kako Franzen kaže-"bestidnih simonijskih makinacija". Franzen otvoreno naziva Aleksandra Borgiju "najnižom točkom papinstva". Doduše, imao je Aleksandar jednu dobru osobinu, a to je smisao za financije, pa je nakon duljeg vremena uspio kao papa uravnotežiti proračun Svete Stolice i papinske države. Također je podupirao istaknute umjetnike svojega vremena. Ponašao se uglavnom kao svjetovni vladar, nastojeći što više dobara skrenuti svojoj obitelji, osobito sinu Cesareu, a s tom nakanom se uplitao i u ratove.
Međutim, kako to često zna biti, takvi filmovi i slični uratci znadu preuveličavati stvari. Nadam se da neće toga papu prikazati kao čudovište, trovača i koljača svjetskih razmjera, pa da gledatelji pomisle da su svi pape takvi i da je Crkva "neprijatelj čovječanstva od početka".
Za Katoličku Crkvu bi bilo dramatično da nije prevladala probleme koji su doveli do situacije u kojima su bile moguće zlouporabe takvoga tipa. Stoljećima slušamo optužbe o Borgijama i Ivanima XII, pa je Crkva ipak još uvijek tu, sa velikom plejadom čestitih i svetih papa o koji svjetovnu filmsku industriju (a osobito njene financijere) ne zanimaju.
Upravo slučajevi ljudi poput Borgije nama su dokaz da Katolička Crkva ne ovisi o samoj sebi, jer da ovisi, odavno bi propala, a Borgija vjerojatno ne bi ni dobio povijesnu priliku da joj naškodi. Ono što je za neke dokaz da Bog ne stoji iza Katoličke Crkve (ili čak da ne postoji), za nas je upravo nasuprot dokaz da Bog drži svoj zemaljski brod i da mu ne da da potone kolikogod se ljudi oko tog potonuća trudili-kako crkveni, tako i anticrkveni.

Film nisam vidio, pa ne mogu uspoređivati. Istina je da je Aleksandar VI. sablaznio firentinskog dominikanca Savonarolu toliko da ga je ovaj stalno napadao u propovjedima, na što ga je Aleksandar ekskomunicirao iz Crkve. Na to je Savonarola posumnjao u regularnost Aleksandrova izbora za papu, i to je pripomoglo daljnjem toku događaja u Firenci.

Nemojte zaboravit jednu stvar,
taj isti Papa je po nadahnuću DS,
"dovršio molitvu Zdravo Marijo",
jer se kod riječi Isus, završavala,
on je dodao, sveta Marijo....
izvor, Zašto imamo Papu, don Damir Stojić

Dogma o nepogriješivosti pape je definirana na Prvom vatikanskom saboru 18. srpnja 1870.

Dakle svi pape prije toga, pa tako vjerojatno i papa Borgia, su mogli griješiti i griješili su.

Nakon ustanovljavanja te dogme pape poslije više nisu mogli pogriješiti.
To je kao svojevrsni "upgrade" papa.
Time su moderni pape postali snažniji, bolji i nepogrešivi u odnosu na stare pape koji nisu imali tu snagu nepogrešivosti.

Hvala Duhu Svetomu što nam je podario snažne i nepogrešive pape.


Tako da ono što su rekli i radili pape poslije ustanovljavanja te dogme ima kudikamo veću težinu od onoga što su rekli i radili pape prije jer jednostavno prije su mogli pogriješiti, danas ne mogu.

Hej, daj prije nego nešto drobiš potraži makar osnovne informacije o tome. Ovo nije index.hr, nego katolički portal na kojemu je potrebno poštovat istinu.

Dardevile, zafrkavaš. Pogledaj u Općem religijskom leksikonu tu materiju.
Nepogrešivost se odnosi samo na službenu "ex cathedra" objavu neke vjerske istine, ne i na politiku, ekonomiju ili kulturu. Prouči malo u povijesti koliko su pape oprezne s tom stvari i koliko rijetko išta obznanjuju "ex cathedra" (iz pozicije najvišega crkvenoga učiteljstva). Ivan Pavao II, Benedikt XVI niti Franjo nijednom to nisu učinili.