Katolički odgovori

Problem je u tome što grijeh izaziva stanovitu privlačnost kao i droga, a vrata kroz koja uđe teško se opet zatvore. Stvara se manja, a pomalo i veća navika. Mislim da je dobro da čovjek, kada prepozna da je načet, radi upravo suprotno od onoga što grijeh hoće. I moli za milost da u tome može ustrajati.

Po tome su svi oni ljudi u Bibliji koji govore - Gospodine, ja Te nisam dostojan - oholi!?

Postoje dvije vrste oholosti:ona koja se zadovoljava sobom, općenita je i manje štetna i druga koja je nezadovoljna sobom, jer je očekivala puno od sebe i zatim ostaje razočarana. Ova druga vrsta je veoma lukava i štetna. by Frederic Ozanam
Franjo Saleški se bori protiv svih lukavosti ove oholosti koja se skriva pod maskom poniznosti. Nadvladava tu revnost koju ima duša, ne toliko da ozdravi, nego da se vidi već lijepom i zdravom. Ta potajna zloba zbog koje se duša ne želi izmiriti sa vlastitom savješću i bez problema se smatra nepopravljivom. Ta melankolija u koju netko tako rado upada, ta neprestana i isključiva kontemplacija samog sebe i vlastitih pogrešaka, ta potreba da se jauče više pred ljudima nego pred Bogom, ona potajna žudnja da budemo pomilovani i utješeni. Sveti Naučitelj razotkriva sve te stvari i pokazuje da se "sva ta lutanja čine po nagovoru duhovnog vođe koji se zove sebeljublje".

Upravo u tome i je stvar..kako zavoljeti sebe - grešnog. Svi mi imamo neku predodžbu o ljudima oko nas, a za neke možemo točno reći kakvi su oni. Kada vidim na njima flegmatičnost, a ne sram, imam osjećaj kao da ih uopće nije briga ako nešto loše naprave...kao -a dobro, oprostit će mi On. Doduše,to je ugl. kod težih grešnika..ako nešto sitno slažemo, naravno da nećemo s tim razbijat glavu i kukat. Ali ako takva laž uvelike utječe na nečiji život, netko ode pr u zatvor zbog toga i sl. ne možemo onda reći - a dobro..šta je tu je,oprostit će mi On..i život ide dalje kao da ništa nije bilo.

Ne trgati jednu rečenicu iz konteksta - tako je vrlo lako promijeniti značenje. Poniznost i zgražanje nisu jedno te isto!

Toni 1 ovakav tekst i njemu slični kad se shvate, uvide na drugima a ponajviše na samom sebi i takva ponašanja odbacimo od sebe put su ka Bogu ka Ljubavi .

Kad se čovjek sabere prisjeti i pregleda svoj život bitne trenutke ili tjedan dana unazad kao Božju volju i npr bio je uvrijeđen (ničim izazvan ponašanje pristojno lojalno i ajmo napisati pozitivno u duhu kršćanske religije ) traži li oprost na ovaj naćin da prvo uvrijeđen -On- trži oprost što je vrijeđao ,zatim zamoliti oprost što niste mogli oprostiti drugoj osobi i naljutili se na njega i tek onda moliti za oprost onoga koji je uvrijedio za to što se on uvrijedio i uvrijedioVas .To se odnosi na unutrašnje stanje čovjeka ,vanjske manifestacije čovjeka mogu biti razne.

Ta potreba da se jauče više pred ljudima dodala bih i samim sobom nego pred Bogom nije tako bezazlena kako nam se čini i nije tako rijetka pojava ,to sebeljublje pod navodnicima je maska ispod koje stoji negiranje Božje volje (prve Božje zapovijedi ) .

Iako sam shvatila bit vjerujem da će netko naći još tekstova gore navedenih autora koji su to opisali.

Kako takav grijeh onda pokajati, a da to ne bude lažno kajanje?
Što ako sam "upao" upravo u taj grijeh?
Kako se iskreno pokajati. Ne želim živjeti u strahu.

Postoje 2 vrste kajanja: savršeno i nesavršeno pokajanje. Prvo je ono na koje nas potiče ljubav prema Bogu, a drugo je ono koje je potaknuto strahom ili nečime drugim.
Iskreno ćeš se pokajati kao u ovom prvom. Važno je i ne nastaviti s grijehom i odreći ga se. Nema "shtaha", uredu je bojati se Boga, bogobojaznost je dar Duha svetoga. Ali drugi strahovi su nepotrebni ! Glavu gore, pogledaj na Krista da ti duša bude čista. Kad ti je teško odi na ispovijed iskrena srca i to je to

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"