
Izraz Dan mrtvih djelo je i tekovina ''samoupravnog socijalizma''.
Premda je Katolička crkva slavila odvojeno Svi svete i Dušni dan i to svaki na svoj način, do spajanja je već došlo u vrijeme kada su Svi sveti ostali zapovijedani blagdan i neradni dan a Dušni dan ne, pa su, posebno zaposleni išli na groblje na blagdan Svih svetih.
Za vrijeme komunizma, dakako, na Svi svete se radilo, ali su ljudi ipak masovno, nakon radnog vremena odlazili u crkvu i na groblja. Negdje koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća ipak su drugovi zaključili da bi trebalo dati radničkoj klasi slobodan dan za posjet grobju. To se najprije počelo primjenjivati u Sloveniji, a potom i stidljivo u Hrvatskoj, ali taj se dan nikako nije mogao službeno zvati Svi sveti nego dan mrtvih.
S demokratskim promjenama sa Zapada je uvezen i prastari poganski običaj keltskog porijekla, a slavi se kao dan vještica i luduje se s izdubenim lubanjama, posebno u Americi a prihvaćeno je kao neopoganski običaj koji kod nas prakticiraju oni koji nemaju veze s Crkvim i kršćanstvom ili im je vjera tek običaji koji su zamijenili one bivše komunističke.
Vjerovali ili ne, još uvijek po školama neki stariji nastavnici u dnevnik pišu umjesto Svi sveti Dan mrtvih, premda na zidu zbornice visi službeni kalendar ministarstva prosvjete u kojemu stoji Svi sveti.