Katolički odgovori

Imam 28 godina i živim s mužem. 5 godina u braku. Oboje smo u brak ušli nevini. Ja se prije braka nisam niti samozadovoljavala, ali moj muž jest. Otkad imamo spolne odnose, muž veli da se više ne samozadovoljava. Ali, sad mi je rekao nešto što je meni grozno. On bi da ja piškim po njemu. Čak mi je rekao da bi htio da mu piškim u usta. I da to cijeli život želi, ali da se nikada do sada nije mi to usudio reći. I da se borio protiv tih misli, ali... da što više razmišlja o tome da ga to sve više privlači. Čak je išao i na pornografske stranice i gledao takove stvari. To me je povrijedilo. Kao da mu ja i naš čist odnos nisu dovoljni. U afektu sam mu svašta rekla... pa mi je poslije bilo žao. Ali stvarno sam bila u šoku. Ja sam mu rekla da ne dolazi u obzir da mokrim po njemu, ali on je poslije toga bio nekako tužan i rekao mi je da misli da će biti jako, jako nesretan ako ja to njemu ne učinim. Pomozite, ne znam što da radim. Je li to veliki grijeh? Tražila sam po katekizmu, ali nisam ništa o tome našla. A neugodno mi je to reći svećeniku na ispovjedi, jer živimo u malom mjestu i svi se znaju. Ne želim da ljudi znaju da moj muž ima takove sklonosti. Ma... znam da to naš svećenik ne bi nikada nikom rekao niti spomenuo. Ne samo zbog ispovjedne tajne, nego i zato što je dobar čovjek. Ali, zna nas oboje i zbilja ne mogu. Imam osjećaj da kad bih to njemu rekla da bi cijelo mjesto znalo. Iako, naravno, znam da ne bi, ali mislim da nakon toga ne bi nikoga mogla pogledati u oči u crkvi i da bi svi vidjeli što moj muž traži od mene. Najradije bih i sad dok ovo pišem propala u zemlju od srama. Zbilja ne znam što ću.

Žao mi je što tvoj muž priželjkuje takvo ponašanje, mene bi isto zgrozilo. Očito se tu skrivaju neke mazohističke crte. Ja na to nikad ne bih pristala i otvoreno bih mu reklašto o tome mislim. Bojim se da bi pristanak mogao izazvati gađenje na samu sebe. Trebalo bi mu pomoći da sam sebe realno pogleda, osobito ako je vjernik.
Tebe nema za što biti sram, ali ti želim silnu snagu i ustrajnost.

Nitko nije duzan ispovjedat grijehe svoga supruznika, to bi on trebao sam. Mozes moliti, ali iz ovoga mislim da shvacas da bi tvoj pristanak na suprugovu "gresnu zelju", bio tvoj poticaj "iskrljivljenom odnosu", kao takav "gresan" (gresan cin).

Naravno da neces naci u katekizmu opise (problem/rjesenje) seksualnih anomalija i devijacija.

Cistoca nije samo tjelesno vec i misaono uzdrzavanje ("...što više razmišlja o tome da ga to sve više privlači").
"Zabavi svoj um dobrim mislima ili će ga neprijatelj opsjesti zlima jer prazan ne može biti." sv. Thomas More

Tesko je misli drzati cistima ako oci napajamo na pornografiji.

Treba biti strpljiv i pouzdati se u Boga. A On ce ti dati snagu da pred njim izgovoris ono sto je potrebno (bez straha tko ce sta misliti ili reci).

Saro, hvala ti.

Slijepi putniče, pa naravno da znam da ne moram ispovijedati tuđe grešne misli. Ali me sve to muči. Nikad nisam vidjela muža takva - kad sam ja njemu rekla da to ne dolazi u obzir, onda je on stao meni govoriti, da je on to proučavao, da to ne može biti grijeh, da nema nikakove razlike između toga i ljubljenja te oralnoga seksa kao predigre i sl.... da i u Levitskom zakoniku jasno stoji što je spolna nečistoća i da se mokraća nigdje ne spominje... da je mokraća poput znoja i da on mene voli i ne vidi ništa grešno u tome i da mu je muka što je uopće išao na pornografske stranice i da je shvatio da mi to mora reći, jer ne želi više gledati pornografiju, niti mi to tajiti. Onda smo se posvađali oko pornografije... i ja sam što od šoka što mi je takovo nešto rekao, što od ljutnje na to što se uopće svađamo, bila gruba prema njemu. Poslije je on bio nekako sav snužden, a meni je bilo žao što sam vikala. Baš se loše osjećam i ne znam što ću. Ne želim da se svađamo. Naravno da mi se to gadi, ali što ako je on u pravu? Što ako to nije grijeh?

Posjetite duhovnika (svećenika). On zna.

Hitno se obrati Fra Smiljanu u Siget, crkva Sv. Križa !!

_________________

Mokraća je otpadna tvar iz organizma, to je onno što filtracijom bubrega plus voda odlazi iz tijela. Ako se ne izbacuje iz tijela, truje organizam i to se zove uremija koja može nastati kao posljedica otkazivanja bubrega. Kakvo dobro i obogaćenje u spolnom odnosu može donijeti tvar koja je po svojoj naravi otrov (oprosti, ali i smrdi)? Da i znoj izbacuje otpadne tvari - nepojmljivo je da bi netko lizao znoj i to kao obogaćenje spolnog života.
Nije potrebno taksativno nabrajati da bi bilo jasno što je u službi ljubavi, a što protiv nje. Uostalom, da se radi i onečem manje "egzotičnom" ako je jednom supružniku odbojno, drugi neče zahtijevat iz ljubavi i poštovanja prema onome kome je to odbojno. Tu uvijek mora biti u prednosti onaj kojemu bi takva stvar predstavljala psihičko nasilje.

A što bi tu posebno fra Smiljan?

[/quote]
A što bi tu posebno fra Smiljan?[/quote]

Puno toga, uputio bi je u razumijevanje i shvaćanje grijeha.
U svakom slučaju ženi treba pomoć jer ne zna sama.
A bolje će joj pomoći svećenik nego mi na forumu.
To sam posve siguran!

A što bi tu posebno fra Smiljan?[/quote]

Puno toga, uputio bi je u razumijevanje i shvaćanje grijeha.
U svakom slučaju ženi treba pomoć jer ne zna sama.
A bolje će joj pomoći svećenik nego mi na forumu.
To sam posve siguran![/quote]

I ja sam u to siguran. Ali kao da ste preskocili prvi post.

M.Lala nije u Zg (tako "HITNO Smiljanu- sta god znacilo nije opcija) i trazi nacin kako da to iznese pred svojim svecenikom ali osjeca sram, sto je "normalno"+ mala sredina.

Draga lala, kad je muz tako duboko otisao u opravdavanje svoga grijeha...mudrost...mudrost.

Uvjet: pristajes ispuniti njegovu zelju (grijeh) ako on to pita svecenika (u tvome prisustvu)...i ako svecenik kaze da je sve ok -pristajes

...ako suprug vec kaze da je tu sve u redu i po vjeri ...nema se cega sramati...odrasli ste i u braku.

...a ti bi trebala progutati taj sram (uz pomoc Bozju) za dobro duse svoga supruga ( iako sam siguran da do te situacije nece niti doci)



Samo mi nikako nije jasna tvoja dvojba? " Što
ako to nije grijeh?"
Ne bih da ovo sve zvuci kao pametovanje...ali zar mislis da taj cin velica vasu ljubav i poziva Boga u vas odnos? Bog je ljubav...i sve sto iskljucuje Boga ne pridonosi ljubavi. Ako iskljucuje Boga, jasno je da "je grijeh".

Sveti Pavao bi rekao da je naše tijelo Hram Božji, prebivalište Duha Svetoga, i da u skladu s tim treba s njime postupati. "Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!" (1 Kor 6:19-20).
Spolno općiti na način kako tvoj muž zamišlja sigurno nema veze s putom prema svetosti.

Saro, to sam mu i ja rekla. Ali on veli da sam u krivu, da je to samo predrasuda i neznanje, jer on s tom svojom željom živi još od svoje rane mladosti i da je detaljno sve proučio te da tu nema ništa fizički štetno. Da mogu pogledati na internet i da ništa neću naći u tom smislu, da mogu pitati liječnika ili postaviti to pitanje na nekom zdravstvenom portalu, ako me je sram. I slično. Nije on to od mene zahtijevao, nego je rekao da bi to volio.

Slijepi putniče, predložit ću to mužu. Meni je važno znati je li to grijeh. Ako nije grijeh ipak ću na to drugačije gledati nego ako jest. Bez obzira što mi je odbojno.

Pa lijepo odi i pitaj liječnika. To što tvoj muž priča ne drži vodu. A mene bi zanimalo što ima privlačnoga u tome da netko mokri po drugome - to ni životinje ne rade, možda koji mužjak nakon borbe za parenje ili teritorij da ponizi suparnika.

Nadam se da imaš mogućnosti otići negdje izvan svoga mjesta i naći se sa svećenikom.
Ako ne možeš, imaš telefon i internet i potrudi se!

Nekada, u SFRJ mnogi nisu smjeli i mogli u crkvu u svome mjestu pa bi otišli u neko drugo mjesto ili grad.
Znaj da je bilo puno manje mogućnosti nego danas...

Krešimire, da, našla sam svećenika na internetu i poslala mu pitanje na koje me zanima odgovor.

Saro, meni je muž rekao da se on ne bi osjećao poniženo. Opisao mi je zašto to želi. Ali to su naše intimne stvari, pa neću sad to ovdje navoditi. Čitala sam i za mokraću, nije otrovna.