Katolički odgovori

Biču modernista, ora pro nobis

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Isus nije bio moderan, jer biti moderan znači mijenjati se u skladu s normama koje nalaziš u svom okruženju, slijediti trendove, prilagođavati se...

Isus je nastupao kao fundamentalist - nije priznavao ni dopuštao nikakve kompromise, a njegova "modernost" ga je na kraju dovela na Golgotu. To je bila njegova prilagodba trendovima. Onaj koji zbilja slijedi Krista neće se, baš zbog ljubavi prema Bogu i bližnjemu, izolirati u tom lažnom irenizmu koje ti sugeriraš. Baviti se samo sobom i popravljati samo sebe, izbjegavati situacije kad nekog ili NEŠTO moraš kritizirati, to je bijeg od stvarnosti i od odgovornosti.

Ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe - da, uz napomenu da "sagriješi li brat tvoj, idi i opomeni ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednog ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja (legalizam, u skladu s Mojsijevim zakonom, prema kojem je vjerodostojno svjedočanstvo bar dvojice svjedoka). Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi (mislim da je to jedini put da se u Evanđeljima navodi izraz "crkva"). Ako ni Crkve ne posluša, smatraj ga za poganina i carinika."

Možda si mislio reći da je Isus donio nešto novo, ali to novo nije bilo moderno ni tada ni danas. "Rečeno je također tko otpusti ženu svoju neka joj dade otpusnicu, a ja vam kažem, tkogod otpusti ženu svoju - osim iz nezakonitog braka (bludništva), čini preljub, i tko se otpuštenom ženi, čini preljub" - novo, očito, ali ne i moderno. Da je bio moderan, rekao bi nešto drugo - npr. "tko sam ja da sudim" - ne u smislu u kojem je to rekao Papa, nego u smislu značenja koje mu pridaju (homofilni) mediji.

Pretjerani irenizam, da ne kažem irenistički fundamentalizam, možda jest moderan, ali, unatoč najboljim pobudama, samo stvara konfuziju i zamagljuje stvari - nećeš, doduše, biti u opasnosti da ispadneš licemjer, ali ostat ćeš u neku ruku izoliran, sa svojim brvnom u oku, paraliziran pretpostavkom da si gori od svih ostalih. U svojoj sigurnosti da nećeš ispasti licemjer ili sklon predrasudama, morat ćeš na jednoj lažnoj pretpostavci i krivom poopćavanju temeljiti i svoje odnose s bližnjima, čak i onda kad će ti biti dužnost da opomeneš brata, za njegovo dobro. Ima situacija kad je bolje riskirati da ispadneš samoproglašeni sudac, nego propustiti da nekom ukažeš na grijeh koji ga razara.

Kršćanstvo je u svojoj biti staromodno, uvijek je bilo i jedino tako može opstati. Kakvo bi i moglo biti, kad proizlazi iz usta Onoga koji je od prije svih vjekova. Ostajući "staromodni", ne mijenjajući ono u što vjerujemo, promijenit ćemo i sebe i svijet.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Tekst talijanskog povjesničara Roberta De Matteija, od 11.02.2014., pod naslovom "Motus in fine velocior" daje sažetak najnovije crkvene povijesti, od početka sadašnjeg pontifikata.

"Jedanaesti veljače 2013. dan je koji je u međuvremenu ušao u povijest. Toga je dana Benedikt XVI. skupu zapanjenih kardinala priopćio svoju odluku da se odrekne pontifikata. Ta je najava prema riječima koje je kardinal dekan A. Sodano uputio papi, bila primljena 'kao grom iz vedra neba', a slika munje koja je još istog dana pogodila Petrovu baziliku, obišla je svijet.

Odreknuće je uslijedilo 28. veljače, no Benedikt XVI. je prije naznačio da želi ostati u Vatikanu kao papa u miru. Tako nešto se nikada nije dogodilo i bilo je još veće iznenađenje od odricanja od papinstva. U mjesecu između najave odreknuća i konklava koje su počele 12. ožujka, bio je pripremeljen izbor novog pape, iako se to svijetu činilo neočekivanim. Više od izbora izabranoga, Argentinca J. M. Bergoglia, začudio je izbor novog imena koje je sam izabrao, Franjo, kao da je htio predstavljati 'unicum', kao i njegovo prvo obraćanje u kojem se nakon kolokvijalnog 'buonasera', predstavio kao 'rimski biskup', naslovom koji pripada papi, ali tek nakon onih namjesnika Kristova i nasljednika Petrova koji su preduvjet.

Fotografija dvojice papa koji su 23. ožujka 2013. zajedno molili u Castelgandolfu, posredovala je sliku nove papinske 'diarhije', povećavajući konfuziju onih dana. No, to je bio samo početak. Uslijedio je intervju u zrakoplovu na povratku iz Rija de Janeira od 28. srpnja 2013. s riječima- 'tko sam ja da sudim!'- koje su se otada rabile za opravdanje svakog prijestupa. Uslijedili su intervjui pape Franje s urednikom časopisa 'Civiltà Cattolica', u rujnu, i s utemeljiteljem dnevnika 'La Repubblica', u listopadu, koji su imali veći medijski utjecaj od njegove prve enciklike 'Lumen fidei'. Kaže se da se nije radilo o aktima Učiteljstva, no sve što se otada zbivalo u Crkvi proizašlo je prvenstveno iz tih intervjua koji su ako ne u načelu, onda barem 'de facto' imali Učiteljski karakter.

Konflikt između G. L. kard. Müllera, prefekta Kongregacije za nauk vjere, i nadbiskupa Tegucigalpe, O. kard. Rodrigueza Maradiage, koordinatora savjetnika za reformu pape Franje, doveo je konfuziju do vrhunca. Tradicionalni nauk, prema Maradiagi, nije dovoljan da ponudi 'odgovore za današnji svijet'. On će se zadržati, no postoje 'pastoralni izazovi' na koje se ne može odgovoriti 'autoritarizmom i moralizmom' jer to 'nije nova evangelizacija'.

Nakon Maradiaginih izjava uslijedili su rezultati ankete o obiteljskom pastoralu koju je pokrenuo Papa za Biskupsku sinodu koja će se održati od 5. do 19. listopada 2014. Informativna agencija SIR Talijanske biskupske konferencije objavila je sažetak prvih odgovora koji su pristigli iz Srednje Europe. Za belgijske, švicarske, luksemburške i njemačke biskupe, katolička je vjera prerigidna i ne odgovara potrebama vjernika. Crkva bi morala prihvatiti predbračni zajednički život, priznati homoseksualne brakove i zajednice, dopustiti kontrolu rađanja i kontracepciju, blagosloviti druge brakove rastavljenih i dopustiti im da primaju sakramente. Ako je to put kojim se hoće ići, onda je trenutak da se kaže kako se radi o putu u raskol i krivovjerje, jer bi se time zanijekala božanska i naravna vjera koja u svojim zapovijedima ne samo da potvrđuje nerazrješivost braka, nego i zabranjuje spolne čine izvan istoga, to više ako se čine protiv naravi. Crkva prihvaća sve koji se kaju zbog svojih zabluda i grijeha i koji su spremni prevladati svoje stanje moralnog nereda u kojem se nalaze, no ne može ni na koji način legitimirati status grješnika. Ne vrijedi ništa tvrditi da bi se promjena ticala samo pastoralne prakse, a ne nauka. Ako nema slaganja između nauka i prakse, znači da praksa postaje doktrina- kako je, nažalost, uostalom već slučaj od Drugoga vatikanskog koncila.

Crkva mora dati nove odgovore 'na razini vremena'? Posve su se drugačije ponašali veliki obnovitelji u povijesti Crkve, poput sv. Petra Damjanskog i sv. Grgura VII., koji su onda u XI. st. trebali legitimirati simoniju i kleričko priležništvo nikolaita, kako ne bi Crkvu rastavili od realnosti svog vremena. No, oni su prokazivali te rane vatrenim riječima, provodeći obnovu morala i ponovnu uspostavu ispravnog nauka.

Nepopustljivi i beskompromisni duh svetaca ono je što danas tako dramatično nedostaje. Žurno bi trebala jedna 'acies ordinata', vojska postrojena za bitku koja će umirućem modernom svijetu oružjima evanđelja navješćivati riječ života umjesto što grli njegovo truplo. Isusovci su Crkvi od Tridentskog koncila do Francuske revolucije davali taj cvijet bojovnika. Oni danas trpe dekadenciju svojstvenu svim crkvenim redovima, a kad se među tima učini da neki obećava, toga se iz nerazumljivih razloga suzbija. Slučaj franjevaca Bezgrješne koji je izbio u srpnju, iznio je na svjetlo jasno protuslovlje između stalnih Papinih poticaja prema milosrđu i toljage dane povjereniku F. Volpiju da uništi jednu od malobrojnih danas plodnih redovničkih ustanova.

Paradoks tu ne završava. Nikad se više Crkva nije odricala jedne od svojih božanskih karakteristika, one pravednosti, da se svijetu predstavi milosrdna i blagoslivljajuća, nego prve godine ponitifikata pape Franje, ali nikada više nego ove godine nije bila ciljem nasilnih napada tog svijeta kojem pruža ruku.

Homoseksualni brak koji promiču sve velike međunarodne organizacije i gotovo sve zapadne vlade, izravno proturječi ne samo vjeri Crkve, nego također naravnom i božanskom zakonu koji je upisan u srce svakog čovjeka. Što je drugo masovno mobiliziranje koje je uslijedilo prvenstveno u Francuskoj s 'Manif por tous', ako ne reakcija savjesti jednog naroda protiv nepravednog i protunaravnog zakonodavstva? Ali nećudoredni lobiji se time ne zadovoljavaju. Ono što njih goni nije afirmacija navodnih homo-prava, nego nijekanje ljudskih prava kršćana.

'Christianos esse non licet'- bogohulni uzvik cara Nerona i Voltairea odjekuje danas u svijetu dok istodobno svjetovni mediji J. M. Bergoglija biraju za osobu godine.

Događaji se izmjenjuju sve bržim tempom. Latinski izraz 'motus in fine velocior', općenito se rabi da označi ubrzani tempo na kraju jednog povijesnog razdoblja. Multiplikacija događaja zapravo skraćuje tijek vremena, koji ne postoji po sebi osim u stvarima koje teku. Aristotel kaže da je vrijeme mjerilo kretanja (Fizika, IV, 219 b). Preciznije ga definiramo kao trajanje promjenjivih stvari. Bog je vječan upravo zato što je nepromjenjiv: svaki pokret u Njemu ima svoj uzrok, ali u Njemu se ništa ne mijenja. Što se više udaljuje od Boga, više raste kaos koji proizlazi iz promjene.

Jedanaesti veljače je označio početak ubrzanja vremena koje je posljedica kretanja koje izaziva vrtoglavicu. Živimo u povijesnom času koji nije nužno kraj vremena, no sigurno je propast jedne civilizacije i kraj jedne epohe u životu Crkve. Ako na kraju te epohe kler i katolički laikat ne preuzmu svoju odgovornost do zadnje konzekvencije, neminovno će se ispuniti usud koji je fatimska vidjelica vidjela otkrivenim pred svojim očima:

'Vidjeli smo u jednom velikom svjetlu koje je Bog: 'nešto što izgleda kao osobe u zrcalu kad prolaze ispred' i jednog biskupa odjevenog u bijelo- 'imali smo osjećaj da je to bio Sveti Otac'. Razni drugi biskupi, svećenici, redovnici i redovnice uspinjali su se na jednu strmu planinu, na vrhu koje se nalazio veliki križ od neobrađenih balvana, poput hrasta plutnjaka s korom. Prije nego što je tamo stigao, Sveti Otac je prolazio jednim velikim gradom koji je bio napola porušen i podrhtavajući, nestabilnim korakom, pritisnut boli i brigom, molio je za duše leševa na koje je nailazio na svom putu. Stigavši na vrh planine, kleknuo je podno velikog križa. Tu ga je ubila jedna skupina vojnika koji su ga strijeljali raznim vatrenim oružjem i strijelama. Na isti su način umirali jedan za drugim biskupi, svećenici, redovnici i razne svjetovne osobe, muškarci i žene različitih klasa i pozicija. Pod dva kraka križa bila su dva anđela, svaki je imao jednu kristalnu posudu za zalijevanje u ruci u koje su skupljali krv mučenika i njome zalijevali duše koje su se približavale Bogu.'

Dramatično viđenje od 13. svibnja 1917. trebalo bi biti više nego dovoljno da nas potakne na razmatranje, molitvu i djelovanje. Grad već leži u ruševinama i neprijateljski vojnici stoje pred vratima. Tko voli Crkvu taj je brani, da se ubrza trijumf Bezgrješnog Srca Marijina."

Prijevod je s bloga Splendor Domini.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Neki bi na sinodi trebali dobiti po guzici pa ne bi tako pisali!

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Ignisardent molim te citiraj ispravno jer je minimum korektnosti ne pripisivati nikome ono što nije tvrdio! Neki citati koje navodiš kao moje nisu moji! Postovi su zbog toga nečitljivi pa se pitam čemu takav pomalo rastrojeni nastup?


Zar te i to ne bi uvelo u napast?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Jučer je umro prečasni g. dr. Stanislav Vitković. On je prikazvao TLM u crkvi sv. Martina u Vlaškoj ulici.
Requiem aeternam dona ei Domine; et lux perpetua luceat ei. Requiescat in pace
Molim vas pomolite se za preč. Vitkovića, služite ili dajte da se za njega služiti tradicionalnu latinsku misu.
Do daljnjega je tradicionalna misa u sv. Martinu otkazana.

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Gledište profesora Roberta de Matteija, s bloga Splendor Domini, vezano uz Izvanrednu sinodu o obitelji (koja je, hvala Bogu, ispala izvanrednija nego što je planirano) i uopće o stanju u Ckrvi (na hrvatskom):

http://splendordomini.blogspot.com/2014 ... arima.html

Citiram par odlomaka, koji mi se čine važnima:

"Nikada, zaista nikada, naglašava M. Politi u 'Il Fattu' od 14. listopada 2014., nije se mogla u službenom dokumentu koji je producirala crkvena hijerarhija, pročitati ovakva rečenica: 'Homoseksualne osobe imaju darove i kvalitete za ponuditi kršćanskoj zajednici'. Nakon koje slijedi pitanje biskupima cijelog svijeta: 'jesmo li u stanju prihvatiti te ljude, osiguravajući im prostor bratstva u našim zajednicama?' (br. 50). Premda ne izjednačujući zajednica istospolnih osoba s brakom između muškarca i žene, Crkva nudi 'elaboraciju realističnih puteva afektivnog rasta i ljudske i evanđeoske zrelosti uključujući seksualnu dimenziju (br. 51). 'Ne niječući moralne probleme povezane s homoseksualnim zajednicama, uzima se na znanje da postoje slučajevi u kojima je međusobna pomoć do točke žrtvovanja dragocjena potpora u životu partnera' (br. 52)."

"Nikada, zaista nikada, naglašava M. Politi u 'Il Fattu' od 14. listopada 2014., nije se mogla u službenom dokumentu koji je producirala crkvena hijerarhija, pročitati ovakva rečenica: 'Homoseksualne osobe imaju darove i kvalitete za ponuditi kršćanskoj zajednici'. Nakon koje slijedi pitanje biskupima cijelog svijeta: 'jesmo li u stanju prihvatiti te ljude, osiguravajući im prostor bratstva u našim zajednicama?' (br. 50). Premda ne izjednačujući zajednica istospolnih osoba s brakom između muškarca i žene, Crkva nudi 'elaboraciju realističnih puteva afektivnog rasta i ljudske i evanđeoske zrelosti uključujući seksualnu dimenziju (br. 51). 'Ne niječući moralne probleme povezane s homoseksualnim zajednicama, uzima se na znanje da postoje slučajevi u kojima je međusobna pomoć do točke žrtvovanja dragocjena potpora u životu partnera' (br. 52)."

"Prema jednom od Kasperovih sljedbenika, đenovskom svećeniku G. Ceretiju, poznatom po tendencioznoj studiji o razvodu u Pracrkvi, Papa je htio 'Upitnik' kako bi spriječio da se debata odvija 'iza zatvorenih vrata' ('Il Regno-Attualità', 6 (2014), str. 158). Ako je tomu tako da je Papa htio transparentnu diskusiju, teško je shvatiti zašto se izvanredni Konzistorij, a sada i Sinoda u listopadu, odvijaju iza zatvorenih vrata. Jedini tekst do kojeg smo došli zahvaljujući 'Il Fogliu', bio je govor kard. Kaspera. A o samom odvijanju- samo veo šutnje."

"Najpozorniji vatikanisti poput S. Magistera i M. Tosattija, upozorili su na to da za razliku od prijašnjih sinoda, interventi crkvenih otaca potpadaju pod zabranu objavljivanja. Magister je podsjećajući na razlikovanje Benedikta XVI. između 'pravog' II. vatikanskog koncila i 'virtualnog' koji se s njim preklapao, pisao o 'podvojenosti između prave sinode i virtualne sinode, potonje koju konstruiraju mediji sustavnim naglašavanjem stvari koje su važne duhu vremena'. No, ovdje su samo tekstovi sa Sinode ti koji si razornom snagom probijaju put, bez mogućnosti da ih izobliče mediji koji su i sami bili zaprepašteni eksplozivnim potencijalom izvještaja kard. Erdőa."

"Pravi problem koji će se sada postaviti je onaj otpora koji je bila navijestila knjiga 'Ostati u Istini Kristovoj', kardinala Brandmüllera, Burkea, Caffarre, De Paolisa i Müllera (Cantagalli, 2014.). Kardinal Burke je u svom intervjuu A. Gnocchiju ('Il Foglio', 14. listopada 2014.) potvrdio da bi eventualna Papina promjena vjerskog nauka ili prakse Crkve bila neprihvatljiva, 'jer je Papa Namjesnik Kristov na zemlji i time prvi sluga istine vjere. Znajući nauk Kristov, ne vidim kako bi se moglo odstupiti od tog nauka nekom doktrinarnom izjavom ili pastoralnom praksom koja ignorira istinu'."

"Biskupi i kardinali, još više od jednostavnih vjernika, nalaze se pred strašnom dramom savjesti, daleko težom od one u kojoj su se bili našli u XVI. st. engleski mučenici. Tada se radilo o neposluhu vrhovnoj svjetovnoj vlasti, kralju Henriku VIII., koji je zbog jednog razvoda odveo englesku Crkvu u raskol s Rimskom Crkvom, dok se danas otpor mora suprotstaviti vrhovnom vjerskom auktoritetu u slučaju ako bi on odstupio od trajnog nauka Crkve.[b]"

[b]"Onaj tko je pozvan na otpor nisu neposlušni katolici ili takvi koji se protive nauku Crkve, nego upravo oni koji najviše časte instituciju papinstva. U ono je vrijeme onaj tko se usprotivio bio predan svjetovnoj vlasti koja bi mu odrubila glavu ili ga raščetvorila. Suvremena svjetovna ruka primjenjuje moralni linč preko psihološkog pritiska pomoću masovnih medija na javno mnijenje."


Ako je na ovoj Sinodi Crkva bar privremeno spašena od modernizma, to nije bilo zahvaljujući Svetom Ocu, nego usprkos njemu.

Jedan od najvažnijih sudionika Sinode, kardinal Walter Kasper, privremeno je potonuo, ali rat u Crkvi (sad je već očito) između modernista i pravovjernih katolika nastavit će se. Već za iduću godinu zakazana je nova sinoda.

Herojima su se na Sinodi pokazali kardinali Burke, Napier, Pell, Muller, nadbiskupi Gandecki i Leonard i afrički biskupi (nakon anglikanaca, izgleda da i katolici dobivaju svoj "Global South").

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Do daljnjega je tradicionalna misa u sv. Martinu otkazana. Sada će se bratstvo SSPX valjda više aktivirati.

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Bože sačuvaj komenatara! Koje su to kvalifikacije komentatora - ovo je u rangu Jutarnjeg, samo na suprotnom predznaku. Sinoda služi za raspravu i šteta je što neodgovorni ljudi rastežu pojedine izjave, a očito da im nisu sasvim jasne.
Komentar o Papi je odvratan, implicite ga se optužuje da je izdao nauk vjere, naravno i uobičajeno bez argumenata!

Papa Franjo je, nažalost, odstupio od Nauka. Neka nam se Bog smiluje u vremenu koje je pred nama. Molim Boga da našeg poglavara vrati na pravi put.

Radi svih onih koji bi ga slijedili bilo kuda, samo zato jer je Papa.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Reče svizac i zamota čokoladu!
Pa čovječe, jesi li se ti s pameću posvadio?! A navedi lijepo gdje i u čemu. Ili je to kao ona tvoja priča o bizantskom caru i Ćirilu i Metodu?! Izvrdavanje i manipulacija.

Već sam naveo, ali ponovit ću, puno detaljnije. Treba mi par dana...

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Meni se čini da se "nešto iza vrda valja". A što ako se varam? TU je problem. Nisam teolog, ne kanim čupati nikakve i ničije citate.
Sve se sad, tako ispada, nekako vrti oko "nakane" poništavanja crkveno sklopljenih brakova i oko homoseksualaca. Zar zaista?
Da, i spomenuti su Božja stvorenja, ali se odmah sjetim "marširanja" u paradama(gay) i nasrtaje na Crkvu koja im "brani pričest"(građanski rastvavljeni i ponovo uletjeli u novi takav brak).
Citat stavio Ignisardent: "Jesmo li u stanju prihvatiti te ljude (s homosex. sklonostima), osiguravajući im prostor bratstva u našim zajednicama?" (br. 50) - pitanje je na mjestu. Pa i ono da imaju Bogomdane darove...Međutim, ako netko od Boga i dobije dar, zar Crkva mora tragati za istima? Kome Bog dar daruje, On se pobrine i za one kojima taj i takav dar treba (za potrebite).
Tradicionalicam...Postao je to preširok pojam, o kojem se mogu napisati (i već jesu) tomovi knjižurina. Crkva se, istina, mora prilagođavati, mijenjati u hodu, sukladno vremenu, jer sve se mijenja, sve je podložno nekakvoj "tihoj evoluciji", ali FUNDAMENTALNE stvari kršćanstva/katoličanstva se naprosto ne mogu mijenjati. Ni dirati u njih.
Ignisardent, (i ne samo on) vjeruješ li da se pred II. vat. sabor zaredilo preko 1000 protivnika katoličke Crkve da bi ju razorilo iznutra; da se "unutar zidina Vatikana se diže sotonski dim"?
E, pa sad...Sinoda iza strogo zatvorenih vrata ili na sred trga - meni je sporedno. Bitno je ZAŠTO se o nekim stvarima uopće raspravlja ako se unaprijed zna da su te "stvari" već površnim pogledom protivne ne samo KKC-u...(rekao bih i elementarnom moralu, onim Božjim zakonima koje svi mi ipak nosimo zapisane u sebi...).
Ne nalazim da je papa odstupio od Nauka...Uostalom i ti, Ignisardent, plasiraš sijaset citata raznih "likova"...Zbog čega?
Papa - ma koji god da je sad Petrov namjesnik - on više ne donosi odluke samostalno.
Je li tu problem? Bit će i ubuduće.
No zamislimo se: Živac je otvorio ovu temu iz posve drugačijih pobuda, a pogledajmo kamo se skrenulo. 4. post ove teme je najbolja ilustracija:

Mana! Vjera, ne što je ona, nego je li to doista bila hrana? A gle! Sad "rešetamo" papu Franju kao da je sam Antikrist - zašto?
Hoće li netko vratiti ovu "krivu Drinu" u njeno korito?

Upozoravam te zadnji put da ne pišeš neistine i ne huškaš protiv pape i Crkve. Da je papa nešto odstupio od Nauka, to bi se kratko i jasno moglo argumentirati, a ovakvo pisanje s ciljem da se ocrni papa se neće tolerirati.

Giovi hvala na intervenciji !!!
Da ove zadnje postove isto prebaciš na "Tradicionalizam i odnos prema papi":
viewtopic.php?f=3&t=1822&start=15