|
Mala šala, pelegrine, čuvaj svoju plemenitu snagu za nekog opasnijeg od mene...
Kao što se može vidjeti na 1. stranici ove teme, nisam od početka bila neki "ljubitelj" facebooka, ali da ne govorim samo uopćeno i iz praznog iskustva, ovog ljeta sam napravila jedan mali eksperiment: iskrsnuo mi je jedan dobar privatni razlog da otvorim profil i da vidim kako je to iznutra.
Jedna je stvar što svoje prijatelje iz stvarnog života i događaje koji te zanimaju nađeš izuzetno brzo, ali druga je stvar do čega je ta FB-manija dogurala. Mnogi su se uhvatili na ljepak da kreiraju svoj virtualni profil radi samo-promocije, objave svojih "manekenskih" fotografija, pa se počinješ zbog nekih svojih prijatelja crvenjeti u javnosti. Drugi te odmah "obgrle" za prijatelja, ali dalje nemaju vremena za tebe i od druženja opet ništa. Treći kao da se srame što imaju profil pa uopće ne komuniciraju s nikim, već samo prate naslovnicu i lajkaju (ako se to može zvati komunikacijom?). Četvrti non-stop vise na mreži, kao da i nemaju realni život. Peti su tu samo radi facebook-igrica - to su žešći gnjavatori ukoliko ne znaju isključiti prikaz rezultata svim svojim prijateljima.
Za one informatički pismenije, facebook nudi niz mogućnosti: npr. ako ti neki prijatelji zatrpavaju zid gore navedenim glupostima ili imaju bizarnu naviku objavljivanja slika svoje djece u svim mogućim pozama, možeš ih isključiti iz praćenja, ali i dalje ostajete prijatelji. Ako u virtualnom društvu imaš dosadne tračere i tračerice možeš im ograničiti prikaz svoj profila na "restricted" tako da vide samo tvoje javne objave, ali da i dalje ostanete "prijatelji". Ako želiš objavljivati poruke po "skupinama" (npr. razdvojiti obitelj, bliže prijatelje, kolege s posla, davne prijatelje iz OŠ i sl.) možeš ih sve razvrstati i tako suziti krug svoje interakcije. Ne trebaju svi baš vidjeti sve. Ako želiš nekoga posebno pratiti, npr. kao detektiv, jednostavno ga staviš među "bliske prijatelje" i onda vidiš svaki njihov lajk i ništa ti ne može promaknuti...ALI ako želiš facebooku prijaviti slučajno kakvu lošu stranicu, lošu objavu ili video-snimku (mržnja, nasilje, vrijeđanje), nemoj očekivati da će te facebook uzeti za ozbiljno i da će pošteno reagirati... Tijekom svog boravka na facebooku iskreno žalim i prijatelje koji se toliko trude animirati i potaknuti ljude na nešto, ali nema reakcija jer je na facebooku toliko mnoštvo informacija, grupa i događaja, ljudi su jednostavno zatrpani i biserjem i smećem, da je vrlo lako nerazumnost i lijenost opravdati sa "oprosti, nisam vidio".
To je ukratko ukupni dojam, a da malo sredim misli i koncentriram se na važnije stvari, izbrisala sam trajno svoj profil i tako prekinula vezu s nekim prijateljima s kojima se duuugo nisam čula, ali ne žalim zbog toga jer uvijek su dobrodošli u moj stvarni život... Jer, ako čak i nismo u stvarnosti bliski i povezani, vjerojatno ima i razloga da tako i bude.
Još jedna anegdota iz života moje rođakinje. Nedavno je našla na profilu svog 17-godišnjeg sina hrpu "prijateljica" odjevenih ko na plaži. Kosa joj se digla na glavi kad je saznala da je samo desetak posto njegovih prijatelja muškog spola, a ostalo su uglavnom nepoznate dekoltirane razodjevene "virtualne prijateljice". Miran i pristojan dečko koji nema curu, ali zato ima i "iskreno" opravdanje "da nije homo".
S facebookom pada u vodu i uravnoteženost i čistoća misli.
|