toni1 je napisao/la:
hrki je napisao/la:
Kolko sam shvatio ( ovo od mene boldano) to ti Igni cijelo vrijeme i tvrdi
Zašto katolici moraju navjestiti židovima Krista? Kao i svima drugima?
Valjda jer se ŽIDOVI I OSTALI ne mogu drugačije spasiti...jel to opet ono naše famozno EENS? , koje više manje NA OVOM FORUMU svi odbacuju, barem kada se eksplicitno počme razgovarati o spasenju izvan KC?
Ingiju nije jasno što je Papa htio reći u EG. To što Ingi tvrdi, tvrdi i Papa Franjo, samo Ingi to nije primjetio i pokušao je pronaći manjkavosti u EG .
“Evangelizacija svih ljudi je temeljna misija Crkve. Evangelizacija je milost i pravi poziv Crkve, njen najdublji identitet. Ona postoji kako bi evangelizirala“.
bl. Papa Pavao VI
Crkva je od samih početaka pozvana naviještati Radosnu Vijest. Krista raspetoga: poganima ludost, židovima sablazan. Jer se svidjelo Bogu spasiti svijet po ludosti propovijedanja.
Odlomak iz EG glasi ovako:
247. Imamo poseban odnos prema Židovima jer njihov savez s Bogom nije nikad bio opozvan, jer "neopozivi su darovi i poziv Božji" (Rim 11:29). Crkva, koja dijeli sa Židovima Sveto Pismo, gleda na narod Saveza i njihovu vjeru kao na dio svetih korijena njenog vlastitog kršćanskog identiteta (Rim 11:16-18; "Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane.
Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe"). Kao kršćani, ne možemo smatrati Judaizam stranom vjerom; niti uključujemo Židove među one pozvane da se okrenu od idola i služe pravome Bogu (1 Sol 1:9). S njima, vjerujemo u Jednoga Boga koji djeluje u povijesti, i s njima prihvaćamo njegovu objavljenu riječ".
Papa ne govori o Židovima i njihovoj vjeri u starozavjetno doba (koje završava s Ivanom Krstiteljem) nego o današnjim Židovima. Sa svim poštovanjem prema Židovima, i prema svim njihovim stradanjima, ali
današnji narod Saveza i njihova
današnja vjera, o kojima Papa govori, nisu dio kršćanskih korijena niti dio našeg identiteta. To se odnosi na starozavjetne Židove, čija se vjera, uostalom, razlikuje od vjere današnjeg Izraela, i ne samo s obzirom na Mesiju. Budući da Talmud izričito odbacuje i osuđuje Krista, to je dio današnje židovske vjere. Imajući na umu ta eksplicitna vjerovanja današnjeg judaizma, oni se ne razlikuju od ostalih nekršćana, jer se jednako moraju okrenuti od "idola" koje oni štuju, nasuprot pravom Bogu. Ono što je u Starome Zavjetu neopozvano ne nalazi se u današnjem narodu Zakona, nego u Crkvi, Novom Izraelu. Ono što imamo u židovstvu je starozavjetna vjera lišena svojih plodova zbog kojih ju je Bog ustanovio, relikt prošlosti lišen svog smisla, jer JEDINI SMISAO STAROG ZAVJETA JE DA SE ISPUNI U NOVOM. Održavanje starozavjetne vjere, nakon Krista, kao da se On nije utjelovio, je protivno izvornoj svrhi starozavjetne Objave, a to jedino u tome da pripravi put Kristu. Stari zavjet koji odbacuje Novi poništava sam sebe, kao što bi Mojsije poništio sebe kad bi odbacio Isusa i sudjelovao u njegovoj osudi.
Ono što je bilo Židovima sablazan prije 2000 godina, to im je sablazan i danas. I nemoguće je čitati 11. glavu Rimljanima bez ovih redaka; 7-9. "Što Izrael nastoji steći, nije (kao cjelina) postigao,
a izabranici postigoše. Ostali pak otvrdnuše, kao što stoji pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči takve da ne vide, uši takve da ne čuju, i to do današnjeg dana. I David kaže:
Neka im njihov stol bude zamkom, mrežom spoticanja i kaznom."; 12. "Ako je njihov
prekršaj značio bogatstvo za svijet, a njihov
umanjeni broj bogatstvo za pogane, koliko će više njihov puni broj?"; 14. "...ne bih li potakao na natjecanje svoje sunarodnjake te
neke od njih spasio"; 23. "A oni će, ako ne ustraju u nevjeri, biti pricijepljeni, jer ih Bog može opet pricijepiti."
Prema tome, jasno je da su grane koje su odsječene izgubile korijen, premda ih Bog može pricijepiti ponovo, ali dok se to ne dogodi, dok se ne obrate, nemaju korijena.
Odlomak 249. EG:
249. Bog nastavlja djelovati među narodom Starog Saveza i donositi plodove mudrosti koji teku iz njihovog susretanja s Njegovom riječju. Zato je Crkva također obogaćena kad prima vrijednosti Judaizma. Istina je da su neka kršćanska vjerovanja neprihvatljiva Židovima, i da Crkva ne može uzdržati od navještanja Isusa kao Gospodina i Mesije, postoji i bogata komplementarnost koja nam omogućava da zajedno čitamo tekstove Pisma i pomažemo jedni drugima da istražujemo bogatstva Božje riječi. Možemo i dijeliti mnoga etička uvjerenja i zajedničku brigu za pravdu i napredak naroda.
Pitam se kako spojiti tvrdnju iz odlomka 247. da ne možemo Židove gledati kao pogane koji se moraju odreći svojih uvjerenja s tvrdnjom da se Crkva ne može uzdržati od navještanja Krista. I možda bi bilo dobro da je navedeno koje su to vrijednosti judaizma koje obogaćuju Crkvu, a da ta bogatstva već nisu u samom kršćanstvu? Ono o suradnji je prihvatljivo, čak i nužno, a ne odnosi se samo na Židove, nego i na ateiste u mnogim aspektima, i na sljedbenike skoro svih religija (vjerujem da npr. s masonima ne bismo mogli surađivati baš ni oko čega).